MATIJA PRSKALO ZA STORY O OBITELJU, SVEKRU I POVRATKU NA EKRANE: 'Rijetko kad se glumac sam odluči udaljiti od kamere'

Zagrebačka premijera filma 'Šesti autobus' okupila je brojna poznata lica iz glumačkog svijeta.

Njegov otac Eduard Galić smatra se najproduktivnijim hrvatskim redateljem, a u svoju zbirku filmova može uvrstiti i ovaj prvi hrvatski ratni igrani film.

Matija je za Story.hr progovorila o obiteljskom projektu, kćeri Kalisti koja je ove godine krenula na fakultet te planovima u karijeri.

Glumili ste u filmu, dugo vas nismo vidjeli na velikom platnu i malim ekranima, posvetili ste se kazalištu. Jeste li možda ovom ulogom najavili povratak?

Rijetko kad se dogodi da se glumac sam odluči udaljiti od kamere. To su, jednostavno, okolnosti u kojima se nađete, nekad radite manje, nekad više, a ponekad ste bez angažmana.. kako vjetar puhne ili kako vam grah padne, zbilja ne znam to bolje objasniti. Posvetila sam se kazalištu, jer sam na sceni svoj na svome i pojavljivanjem u filmu 'Šesti autobus' ne najavljujem ništa posebno, samo radim svoj posao. Do sljedećeg filmskog seta opet može proći dosta vremena ali to me ne zabrinjava.

Kakva je bila atmosfera na setu? Puno je glumaca iz različitih zemalja, mislite li da to daje posebnost i dodatnu čar filmu?

Film 'Šesti autobus' napravljen je s puno truda, entuzijazma, ljubavi i predanosti. Stvarao se u nemogućim uvjetima i nevjerojatnim situacijama, bez novaca, u pošasti Covida-19, bolesti, izolacijama, uvjetovan zabranama putovanja, a u filmu sudjeluju, osim kolega iz Hrvatske, glumci iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore.

Dakle, snimanje je trajalo dugo i bilo je iznimno stresno i naporno za sve ispred i iza kamere, k tome snimalo se na raznim lokacijama i u Hrvatskoj i Srbiji. Naravno, da to filmu daje bogatstvo sadržaja, ali bio je to i enormni pritisak na glavne glumce, redatelja, producente i kompletnu organizaciju. Ja imam malu ulogu, ali oni koji su morali više dana provesti na terenu teškom mukom su usklađivali svoje rasporede. Snimanje je trajalo preko dvije godine.

Na filmu ste radili zajedno sa suprugom i svekrom. Koliko je to bilo izazovno? Kako ste se slagali? Po vašem mišljenju je li teže ili lakše raditi s obitelji?

Sa svojim svekrom Eduardom Galićem radila sam i prije nego sam mu postala snaha i uvijek smo odlično surađivali. Edo je sjajan redatelj, glumci ga obožavaju, on je jedan od onih režisera koji s malo riječi puno kaže i koji, jednostavno, zna s glumcima.

Na našem prošlom filmu 'Za ona dobra stara vremena', također smo odlično surađivali, a Dominik piše i producira, on se ne voli miješati u glumački posao i kad jednom izaberu i potvrde ekipu oni imaju beskrajno povjerenje u ljude s kojima rade.

Otkrili ste da je vaša kći Kalista ove godine upisala fakultet. Je li vam teško što ne živi više s vama? Koji su njezini interesi? Hoće li krenuti stopama roditelja u filmski svijet?

Naša kći je odabrala jedan smjer koji s vremenom može i ne mora imati dodira s filmom. Bit ću sretna ako ona bude zadovoljna i ispunjena s onim što radi, ma što god izabrala. Smatram da je najvažnije raditi ono što nas nadahnjuje i motivira, što čini dobro i nama i drugima. Takve odluke traže snagu i upornost koje najčešće dolaze iz ljubavi i zapravo, onda i nije tako naporno boriti se za nešto što voliš.

Imate li planova za Gala teatar te općenito za 2023. godinu?

Da, Gala teatar je jedna od stvari koja mene pokreće, veseli me raditi s dragim kolegama i uživati u ulogama koje stvaramo. Trenutno pripremamo zagrebačku premijeru predstave 'Otvoreni brak' koju režira kolega Đuro Roić, a u kojoj mi je partner sjajni Slavko Juraga s kojim sam već u trećem, što filmskom, što kazališnom braku. S nestrpljenjem čekamo početak iduće godine kad ćemo zaigrati pred publikom u Zagrebu.