Tu i tamo, ja jesam grešnik...

Bio bi red i da se upoznamo. Za sve vas koji niste gledali Masterchef, moje ime je Mate,  imam 34 godine, i o tome ne lažem. Imam malo manje od sto kila, i o tome lažem. Po zanimanju sam kuhar koji tu i tamo nešto i piše, kao npr...sada. U zadnje vrijeme se jako puno priča o hrani, a djelomično i sam zbog toga snosim 'krivnju'. Svi nešto kuhaju, nakuhavaju, traže recepte, kupuju kuharice, razbacuju se 'posh' izrazima poput posteljica, sljubiti, pjenica, kremica, redukcija, mise en place. I to je u redu. Lijepo je da ljudi pokazuju interes prema hrani i različitim aspektima prehrane, lijepo je da netko ima interes prema onome što radiš i voliš. Ovaj blog je tu da demistificira kuhinju, da pokaže da svi mogu kuhati i razmišljati o hrani, tj. samo oni koji imaju dovoljno volje i želje da to učine. Da se razumjemo, ja sam osoba koja nema puno vremena za kuhanje kod kuće, i vrlo često padnem u iskušenje da strpam u sebe maščobe koje mi se nude kroz prozorčiće koje kakvih pekara i fast food restorana kojih po gradovima ne fali. Jedino što me spriječava da to činim češće je moj kruškoliki odraz u ogledalu, i obećanje da ću u dogledno vrijeme ličiti na osobu koja mi se smiješi sa ne tako starih fotografija pospremljenih u kutiji cipela. U posljednje vrijeme kuham puno više kod kuće i pazim šta jedem.  Nema više kile bijelog kruha dnevno, roktanja pored otvorenog frižidera u četri ujutro i ispijanje sokova direktno iz tetrapaka. Smanjio sam paštu, rižu, a Nutella na žlicu sad je samo san (ali lijep). Iskreno, uopće se ne mučim, niti si nešto uskraćujem. Nisam food nazi koji si prebrojava kalorije i priča sa špinatom, ne govorim si "no sladoled for you!" , jedino tu i tamo odem prošetati u doba kada na televiziji vladaju Sulejman, Alejandro i ostale vrsne glumačke izvedbe. Ta me šetnja čini manje opterećenim glupostima, a isto tako mi popušta opterećenje na šavove traperica, dugmad na košulji i već polagano deformirani remen sa extra širokim rupicama. Za nekoliko mjeseci, nadam se, izgledati ću kao buco s TV prodaje, ali onaj nakon tretmana magičnim tabletama, od kojih ne samo da smršaviš, već dobiješ i pločice kojih se ne bi posramio ni neki linoleum boy na Zrću. Naravno, samo se nadam... jer, tu i tamo...ja jesam grešnik. I zato, u maniri čovjeka koji vrlo često ne živi ono što propovjeda ostavljam vas uz jedan slatki recept.... Crumble ili drobljenac od šljiva...kako god vam je drago. Šljive: cca 700 gr Šećer: cca 100 gr Pola mahune vanilije Štapić cimeta Maraschino ( 1 dl) 1 kom limunske trave 1 domaći limun Za tijesto: 200 gr brašna 100 gr šećera 100 gr maslaca

Narežemo šljvu na krupne komade...vrlo glamurozan posao...

U tavi karameliziramo šećer, dodamo vaniliju, maraschino i koru cimeta...

Dodamo šljive i malo soka i kore od domaćeg limuna...samo da nije neki gešpric limun...najbolje otići na tržnicu i kupiti domaći... i onda to kratko prokuhamo...

I onda skužiš da u frižideru imaš i malo limunske trave...i kažeš..zašto ne??

Od brašna, maslaca i šećera zamijesiš mrvičastu smjesu....kao na slici gore....

Iz šljiva izvadimo cimet, limunsku travu i mahunu vanilije, izlijemo u pleh, pospemo komadićima tijesta i stavimo na cca 200 stupnjava desetak do 15 minuta..ili dok tijesto nije zlatno žute boje... Eto...od prilike ovako....ako imate malo tučenog slatkog vrhnja ili sladoleda.....nebo je granica.....dobar  tek.... Foto: Dražen Kokorić, privatni album