I TEK TAKO: Jesam li ja jedina kojoj su se svidjele nove epizode 'Seksa i grada'?

Ako ste nekim čudom uspjeli izbjeći spoilere o događajima u novim epizodama serije 'Seks i grad' koji na društvenim mrežama kipe sa svih strana, nemojte čitati dalje. Osim ako nemate ništa protiv spoilera.

Previše im je to negativno, kažu, u ovim ionako teškim vremenima kada se hvatamo za svaki tračak sreće, nade i optimizma. Iako mislim da bi svi što gunđaju oko novih zapleta i raspleta bili jednako razočarani da Faca umre u desetoj, stodvadesetoj ili bilo kojoj ikad epizodi.

Jesu li scenaristi mogli nastaviti priču plesti po istoj, uhodanoj mustri? Jesu li mogli sve njihove razgovore (ili dobar dio njih) svesti na teme seksa? Jesu li mogli junakinjama nataknuti ružičaste naočale i malčice ih u montaži doraditi (čitaj: pomladiti)?

Mislim da su mogli sve navedeno i još više od toga, no pitanje je što bi u tom slučaju bio rezultat. Po mom skromnom mišljenju, u potpunosti iskrivljeni prikaz života žena koje su, kako je svakome s imalo dara za matematiku jasno, danas u pedesetim godinama.

Svaka dekada naših života donosi sa sobom određenu težinu, muke, brige i probleme. Ono što nam je u fokusu u 30-ima, vrlo vjerojatno više neće biti jednom kada uđemo u 40-te, gotovo definitivno kada zagazimo u 50-e, koliko god nam se u tom trenu činilo krucijalnim. To što se možda ne poistovjećujemo s temama koje one danas pretresaju, ne znači da je njihov život dosadan ili na bilo koji način manje zanimljiv nego što je bio prije, samo je primjeren(iji) njihovim godinama, onima do kojih velika većina nas tek treba stići.

Faca. Zanimljiv mi je taj fenomen njegove smrti. I zanimljivo mi je kako sam ga ja osobno doživjela. Iako određene stvari koje se u vezama događaju, a ne bi trebale, nemaju nužno toliko veze s godinama nas i naših partnera koliko s karakterima i moralnim načelima istih, činjenica je da u ranijim godinama života plovimo nešto uzburkanijim i nemirnijim morima kada su ljubavne veze u pitanju.

Nev(j)ere su češće nego što je to slučaj u nešto zrelijim godinama i odnosima. I samoj su mi nekada prije puno puta kroz glavu prošle razne bojazni vezane upravo uz takve probleme i pitanja hoće li mojoj sreći na put stati neka treća osoba. Nekada, dok sam još bila u 20-ima.

Srećom, karmičkom ravnotežom, zrelošću ili nečim trećim ili pak zahvaljujući svemu nabrojanom zajedno, 30-e su mi sa sobom donijele točno onakvu ljubavnu priču o kakvoj sam oduvijek sanjala. Namjerno je neću zvati bajkom jer bajke nisu stvarne. Donijele su mi vezu u kojoj se niti jedan jedini put nisam zapitala hoće li tu sreću ugroziti neka treća osoba i vezu u kojoj sam se puno puta uhvatila sa suzom u oku pri samoj pomisli na nekakav crni 'što ako' scenarij.

Neki o kojem se ne usudim ni razmišljati. I neki koji, koliko god mi slamao srce, je nešto što se nekim ljudima događa. Jer neke priče, koliko god bile lijepe, ne traju onoliko koliko bismo mi htjeli. Scenaristi su odlučili da Carriena priča bude jedna od takvih. Je li to nepotrebno previše negativnosti? Ne znam. Ali je baš kao i sa svim lijepim i ružnim, ekstatičnim i srceslamajućim, fiktivnim ili stvarnim, našim ili bilo čijim drugim trenucima - život!

Fotografije sa seta pogledajte u galeriji.