IVAN TEMŠIĆ ZA STORY O NOVOM POSLU, DJEVOJCI I SKANDALU: 'Čak mi je i drago što se ta priča dogodila'

Godišnji će svakako biti iskorišten u edukativnom smislu, neki staž u prestižnim restoranima, skupljanje znanja koliko god se može... Nema predaha ni dana, nema stajanja, samo naprijed, samo jako, ali pametno i koncentrirano - tvrdi Ivan Temšić, vrijedan i simpatičan pobjednik posljednjeg ‘MasterChefa’, kulinarskog showa Nove TV.

Prošlo je pola godine a da se nisam stigao ni okrenuti. Nemam ni sekunde vremena razmišljati o tome što je bilo, ali rado se sjetim svake dogodovštine. Pola godine nakon showa eto me na funkciji executive chefa u novootvorenom hotelu Marinus nadomak Trogira. Veliki zalogaj za mene, možda i preveliki, ali nekako spontano prolazim kroz život koji je zapravo prilično nepredvidiv! Pobjeda je svakako donijela pregršt poslovnih ponuda, od svih njih bilo je potrebno dobro sagledati opcije, potencijale, ali i vlastite mogućnosti. Grizem, učim, željan sam napredovanja, ali da me posao sastavio sa svih strana, jest, i to odjednom. Sva sreća što sam sudjelovao u ‘MasterChefu’ jer da nemam savjete kolega i stručnog žirija, ovaj put bio bi puno teži. Svaki savjet, utjeha, pokoja riječ - dobro su došli, pogotovo kad dolaze od ljudi koji su sa mnom prošli isto sito.

Zapravo, vama je ta pobjeda označila novi početak.

Pobjeda je svakako potvrda moje požrtvovnosti, želje, ambicioznosti, ali nikako nije kraj, nego otvaranje novog horizonta. Otvorena su mnogo vrata, prilike, poznanstva, samo ih treba usmjeriti na pravi način. Da je lako, nije, ali je izazovno i to mi se sviđa. Gura me naprijed da budem bolji, brži, kreativniji, što je u mom poslu jako važno.

Kad smo kod početka, kao što ste već spomenuli, postali ste executive chef u novootvorenom hotelu Marinus.

Da budem najiskreniji, trenutačno na pitanja odgovaram u razbacanoj kužini, usred priprema za otvorenje restorana s predivnim mladim, ambicioznim i kreativnim timom. Svjesni smo u što se upuštamo, ali pokušavamo se maksimalno organizirati kako bismo zadovoljili standarde i oduševili goste našom vizijom tradicije i hrvatske gastronomije. Igramo se, željni smo dokazivanja i guranja prema boljem. Nisam mogao ni zamisliti koliko će biti teško. Bilo je nedoumica, pretjeranog razmišljanja o svemu, ali skok na glavu jednostavno je takav - sve je ubrzano, pomalo kaotično, ali to nam se sviđa. Novi beach hotel Marinus, u sklopu kojega je i restoran Oblica, čije je ime posvećeno stoljetnim maslinama koje rastu ispred samog hotela i restorana, doista ima predivan pogled na suncem obasjanu uvalu. Osim pogleda, maksimalno ćemo se angažirati da jela predstavljaju nas i našu okolinu.

Jeste li sami osmislili jelovnik? Čime ste se vodili?

Jelovnik je inspiriran bogatom tradicijom hrvatskih regija. Volim tradiciju, ali smatram da je premalo predstavljamo, pogotovo kad je riječ o inozemnim gostima. Malo mora, malo kontinenta, a patka je, naravno, i dalje tu u nekom fusionu sjevera i juga. Na jelovniku se mogu naći brudet, buzara, pašticada, crni rižot, kao i neka nama poznata sirotinjska jela izvedena na malo finiji, rafiniraniji način. Najbolji opis bio bi tradicionalni okusi s laganim twistom. U odabiru jela svakako mi je od velike pomoći bila cijela ekipa, pogotovo sous chef Domagoj. On je moja desna, ali i lijeva ruka, kao i noge, a posebno glava. Da nema njega, ali i cijele ekipe - izgorio bih. Njegova realnost izvedbe svakako me spušta na razinu odakle treba krenuti. Izvedivo, ugodno oku, njuhu, a naposljetku i nepcu!

Ima li vaših autorskih jela?

Autorsko jelo, hm. Juha od rajčice iz finala ‘MasterChefa’ koja je ispala blagi fijasko... No vrijeme je pokazalo koliko sam napredovao u razmišljanju, iskoristivosti namirnica i minimalnoj termičkoj obradi. Kombinacija biodinamičkih rajčica iz Istre i slatkoće jagode s daškom svježine koromača priča je za sebe. Što da vam kažem nego - dođite i probajte! Maksimalno se trudimo koristiti domaće proizvode najbolje kvalitete te putem učimo, što na pogreškama, što jedni od drugih.

Što gostima želite poručiti svojom gastronomskom filozofijom?

Želim im dočarati doživljaj hrane lokalnog područja. Hrana uvijek obilježava neke životne trenutke, od rođenja i krštenja do rođendana, blagdana, vjenčanja, čak i smrti. Hrana nas uvijek okuplja oko stola i uz hranu se najviše družimo, ali i uživamo. Cilj je gostima predstaviti nešto naše, pružiti im da se osjećaju kao kod kuće nudeći im prepoznatljive okuse Lijepe Naše. I time se svakako treba voditi, prezentirati našu domovinu i njezine gastronomske mogućnosti te svakom gostu priuštiti doživljaj i okuse koje će pamtiti. Mladi smo, skromni, svjesni svog neznanja, a smatram da takvim stavom iz dana u dan možemo napredovati.

Jeste li zbog otvorenja restorana cijelo ljeto proveli u kuhinji?

Odlučili smo se za ‘soft opening’, maksimalno se posvetiti gostima hotela, korak po korak. Odvojit ćemo neko vrijeme za sebe, naučiti na pokojoj pogrešci, rafinirati svako jelo iz dana u dan. Same pripreme trajale su dugo, a s druge strane prekratko. S obzirom na trenutačno stanje na tržištu i deficit radne snage, ipak smo se uspjeli okupiti. Malo nas je, ali nas ima! Moja je funkcija malo opširnija, posao me zasipao sa svih strana, ali dio ekipe zauzeo se da sve ide svojim tijekom. Da kasnimo, kasnimo, ali smireno počinjemo svaki dan.

Kažu da je krvav posao u kuhinji, pogotovo chefu?

Krvav?! Malo je reći... Stariji kolege su mi na raspolaganju za pomoć, savjet, ali i smirenje u teškim trenucima. Smjene se ne mogu zvati smjenama, ali sve je to u opisu posla. Ništa suze, samo znoj... Svjestan sam da ću mukotrpnim radom nešto postići. Iz dana u dan postavljam si male realne ciljeve. Imam jako zahtjevnu funkciju, ali uz dobar tim sve se može. I mora… Jer bez ljudi, kolegijalnosti i uživanja u onom što radimo jednostavno nema ničega.

Ipak, koji je najbolji osjećaj kada je riječ o vašem poslu?

Da budem iskren, ponekad kada se probudim, nakon graciozna tri sata sna, ne znam bih li išao na posao ili glavu zabio u jastuk. No u trenutku kad uđem u kuhinju, pokrenu se neka sila i volja, ali prije svega ljubav. I to je to, to me gura dalje, jače, bolje… Svjestan sam da ništa neće pasti s neba, svaku sitnicu treba krvavo zaraditi. Potrošni smo materijal, treba se paziti, ali bez muke nema nauke.

Što prvo napravite kad završite s poslom?

Nakon završetka posla? Ha-ha, nema završetka posla… Prije smjene posao, poslije smjene - posao. Uvijek neka sitnica koja promakne, koju treba odraditi, koja ne može čekati ni sekunde. Moramo poraditi na organizaciji, ali zato je tu ekipa da me izvlači u trenucima moje, recimo, traljavosti. Sve je to život, radom do iskustva, iskustvom do napredovanja. No nađe se pokoji trenutak za čašicu vina nakon posla, makar i san patio, jednostavno moraš ponekad imati ispušni ventil. Na kraju treba rezimirati cijeli dan i planirati sljedeći. Mnogo sam toga naučio, ponajviše o sebi, ali uvijek može i mora bolje.

Kakav ste šef?

Dobar, ali to je to. Mlad sam, bez ikakvog iskustva u profesionalnoj kuhinji i svjestan sam koliko svoj posao mogu bolje odrađivati. No počeci su uvijek najteži. Iz dana u dan uhvatim sebe u koječemu, trudim se nadograditi, ubrzati, olakšati sebi i cijeloj ekipi. Ali posla je stvarno puno. S jedne strane me ubija, a s druge me izgrađuje. Ekipa je mlada, svi smo na svoj način ‘berlavi’ i to je dobro. S druge strane, svatko pridonosi znanjem i iskustvom da mi maksimalno pomogne i olakša. Zato sam se i okružio ljudima koji su svjesni moje situacije, sa mnom su da mi olakšaju, pomognu kako bismo zajedničkim snagama napravili nešto vrijedno spomena. Ali vrijeme, vrijeme je sve… Prolazi brzo, svaku sekundu treba kvalitetno iskoristiti i nikako olako shvatiti.

Imate li vremena za društveni život s obzirom na golem angažman u kuhinji? Koliko se to promijenilo nakon pobjede u showu?

Iskreno, društvenog života baš i nema. Ali da, svakako laska kad te netko prepozna, cijeni zbog nečega što si napravio, ali i onoga što ćeš tek napraviti. Ponude i dalje stižu, situacija u turizmu je nepredvidiva, dinamična, a baš zato mi se i sviđa. Uvijek je lijepo znati da si nekome uzor, pogotovo mladoj osobi. To me ispunjava. Svojim postupcima sam pokazao koliko se život može promijeniti, iako iza svega stoje mnogo krvi i znoja. No vrijedi se boriti.

Popularnost koju ste stekli imala je i cijenu. Netko vas je pokušao kompromitirati kokainskim skandalom nakon pobjede. Gospodski ste to podnijeli, jeste li doznali tko stoji iza toga?

Najviše se uči na vlastitim pogreškama koje su, nažalost, najskuplje. No drago mi je zbog svake koju sam počinio jer me učinila onakvom osobom kakva sam danas. U mladosti sam išao iz krajnosti u krajnost, najviše na štetu sebe, ali i svoje okoline. To je sve velika životna škola koja mi je proširila obzore i usmjerila me. Neke stvari jednostavno treba svatko doživjeti... I dalje učim, ali pomalo, to je život. Čak mi je i drago što se ta priča dogodila jer je pokazala koliko se osoba može promijeniti i koliko god da je teško, uvijek se može stati na pravi put uz podršku najbližih.

U siječnju ste za Story ekskluzivno predstavili djevojku Gabrijelu Runjić. Koliko je uz vas naučila o gastronomiji?

Gabi je famozna... Svjesna je moga posla i moje želje, što mi je najvažnije. Mnogo mi je toga olakšala. Ne zamara me nepotrebnim sitnicama, jer ih imam i previše u glavi. Odvojeni smo zbog posla pa je mlada dama naučila pokoji trik u kuhinji i, mogu reći, ugodno me iznenadi. Koliko god se rugala nekim mojim sitnicama u kuhinji, ponekad i pretjerivanju, zapravo je mnogo toga pohvatala.

Stigne li vam pomoći u restoranu?

Sav teret poslovanja hotela i restorana prebacio sam na sebe jer želim što više naučiti, koliko god da mi je teško i naporno. Gabi sam oslobodio takvih zaduženja pa samostalno odrađujem posao na sve strane. Doći će i njezino vrijeme. Ako ništa drugo, treba čistiti krumpire.

Koliko se u vašu kaotičnu svakodnevicu uklapa romantika s vašom dragom?

Romantika je trenutačno prebačena u kuhinju! Svaki atom snage dajem za nju. Potrebno je postaviti prioritete, imam potpunu podršku ljudi za koje smatram da su tu i da će biti tu kad god mi budu potrebni, a na tome sam im neizmjerno zahvalan. Kad je o vremenu riječ, spavat ću kad umrem. No dinamika kuhinje je sve, svake sekunde dogodi se neka nova situacija, smijeh, suze, pokoji povišeni ton, nervoza, ali to je to, to volim... Raz­noliko i nepredvidivo okruženje, kakav sam i sam. Takva je i ekipa. Učimo o sebi, učimo međusobno i to je ta romantika i ljubav prema kuhanju, jelima, okusima, mirisima i vizuri svakog jela. Poku­šavamo napraviti savršenstvo svjesni da to nikada nećemo postići.

Koliko ste puta skočili u more ovo ljeto?

Kupanje? Dugi niz godina radim sezonske poslove, a kupanje većinom ostavljam za predsezonu ili posezonu. Tada je manje ljudi na plažama i more je hladnije pa se može lijepo osvježiti. Vidjet ćemo, možda se ove godine i uspijem barem malo okupati. Noćna kupanja uz pokoju čašicu svakako su mi najdraža, kad su svi na izmaku snaga, ali tih nekoliko minuta zezancije svakako djeluje opuštajuće.

Upoznali smo vas kada ste imali kratku kosu, a sada je pala promjena?

Zahvaljujući mom Tomi iz ‘Master­Chefa’ koji me odlučio urediti, u pola godine prošao sam fazu od kratke kose do, kako bi rekla kolegica, frizure nalik onima iz serije ‘Spasilačka služba’. U početku nisam imao vremena ošišati se, a sad mi se lagano počinje sviđati malo drukčiji đir. U šali sam rekao kako puštam kosu te počinjem trčati i trenirati kako bih izgledao kao Aquaman. Međutim, budimo realni, ništa od toga se ne događa, osim što kosa raste. A kao Aquaman mogu izgledati jedino ako je naručen sa stranice Wish.