Ahu Yagtu glumom se počela baviti 1998. godine kada je krenula na tečajeve glume Šahike Tekand i to je bio trenutak koji joj joj je promijenio život. Otkriva brojne zanimljivosti iz tog doba, kako je teko njezin životni put, a opisala je i kako izgleda jedan njezin tipični, ali sve samo ne običan, dan... Kako je izgledao vaš glumački put, put do uspjeha i slave? Kad sam krenula na tečaj glume, već sam se pet, šest godina prije toga bavila manekenstvom. No dok sam radila kao model, bila sam jako mršava i nisam dobivala poslove. Radila sam samo snimanja za časopise. Tečaj Šahike Tekand bio je tečaj s naglaskom na kazališnu glumu. No ja sam više željela raditi pred kamerama, na to sam bila naviknuta. Nakon toga upisala sam se na odsjek scenskih umjetnosti Istanbulske akademije i sudjelovala na nekoliko radionica. Prvo iskustvo stekla sam 2000. godine kao voditeljica emisije „Netko nas gleda“. 2001. godine pojavila sam se u projektu „90-60-90“ Abdulaha Oguza. Vidite li u liku koji ste utjelovili u seriji „Tuđi život“ na neki način sebe? Ne ide ako ne unesete dio sebe. Igram negativan lik, lik koji kuje ambiciozne, paklene planove. U čovjeku svakako mora postojati nešto što bi mogao pokazati izvana. Katkad mi bude teško, osobito u scenama u kojima puno vičem i vrlo oštro reagiram. To je potpuno suprotno mojem karakteru i u tim se slučajevima nađemo u sukobu. U dijelove u kojima glumite ljubav i strast unosite mnogo sebe, no kao što sam rekla, morate unijeti i svoju strogost i svoj bijes. Izvlačite na površinu ono što i tako postoji. U kakvom biste filmu htjeli igrati i kakvu ulogu? Rekla bih, u drami... Jer mi se drama i ljubav obraćaju. Volim i komediju, no dosad nisam imala iskustvo glume u kinofilmu. Sviđa li Vam se netko od stranih glumaca? Naravno, Philip Seymour Hoffman mi se jako sviđao. Jako mi se sviđa Christian Bale. Od novih glumaca mi se poprilično sviđa James Franco, a od starih Anthony Hopkins. Djelujete vrlo uspješno. Kako održavate taj stav čak i onda kad imate poteškoća u životu? Trudim se biti uravnotežena. Izgradila sam se s ciljem da budem profesionalka. Budući da sam počela raditi vrlo mlada, trudim se pristupati događajima puno objektivnije i s fokusom na rješenje. Vrlo sam osjećajna, no ujedno pokušavam shvatiti što se događa. Naravno da svi u životu imaju problema. Ne postoji vječna sreća. Ima i razdoblja u kojima smo nesretni, no njih možemo prebroditi ako situaciji pristupimo tražeći rješenje. Imate popularan kanal na YouTubeu, što predstavljate gledateljima? Tek smo počeli stjecati popularnost na YouTubeovu kanalu. U kolovozu objavili smo prvi video. U tom šestomjesečnom procesu sporim i sigurnim koracima trudili smo se osigurati ciljnu skupinu. Pitanjima poput: „Što upotrebljavam u svakodnevnom životu?“, „Kakve cipele imam?“, „Kakva je moja rutina šminkanja?“ pokušavamo biti prisniji kanal i doprijeti do gledatelja. Pravi nam je cilj pružiti informacije, kao i donijeti i prikazati dijelove privatnog života... Kako je počela Vaša strast prema modi? S 14 godina počela sam se baviti manekenstvom. Nakon toga sam s manekenstva prešla ravno na glumu. 2006. godine sam na Bebeku u Istanbulu otvorila prodavaonicu koja prodaje rabljenu robu. Nakon toga okrenula sam se internetskoj prodaji i sada radim kao administratorica. A prodajemo i u našem showroomu na Bebeku.

Kako je počela pustolovina s AU Vintageom? Auvintage.com došao je na svijet 2011. godine, no prvo sam 2006. godine otvorila prodavaonicu drukčijeg naziva. Zbog toga sam htjela procijeniti ono što posjedujem. Godinama bila sam skupljačica i zbog svojeg interesa htjela sam otkriti što ljudi upotrebljavaju. To smo pretvorili u dobrotvorni rad. Budući da svu odjeću koja dolazi ne možete odmah prodati, povezali smo se sa zakladama i dobrotvornim društvima kojima dajemo donacije i podupiremo projekte društvene odgovornosti. I oni koji isti posao rade u inozemstvu su u prilici uključiti i tu vrstu rada u svoj posao. Naš je zadnji projekt bila prodaja odjeće slavnih Društvu za međusobnu pomoć kojemu smo onda dali donaciju. To je strast koja potječe iz društvene odgovornosti. U svakodnevnom životu također preferirate vintage-stil? Da, naravno, i kod kuće imam vintage-stvari. Kada bolje pogledamo, u današnje vrijeme mnogi brendovi, arhitekti i dizajneri recikliraju ideje koje dolaze iz prošlosti. To se vrlo jasno odražava u modi i unutarnjem uređenju. Sve se češće susrećemo s takvim stvarima. Kada ih modernizirate, uvijek unesete i dio sebe. Postoje li karakteristike starih stvari koje smatrate boljima od novih? O kojim je karakteristikama riječ? Nekoć je vremena bilo više i trajalo je dulje... To je sada razlog za zavist. Nekoć su zanatlije stvarali doista nevjerojatna djela. Uzmimo kao primjer Topkapi Saraj. Nakit, kaftani i kostimi koje su tada stvarali stvarno su puno drukčiji od onoga što se radi danas. Danas se susrećemo s puno više konfekcije te gotove i brze potrošnje. Postoje li ljudi iz modne industrije koje pratite? Naravno, pogotovo dizajnere, njih je puno. Na primjer, Alexander McQueen, Jean Paul Gaultier i Vivienne Westwood, oni su svi iz 90-ih. Oni su uvijek bili inovatori i zato mi se jako sviđaju. Osim njih, tu su i brojni brendovi, poput Givenchyja i Guccija. Ako pogledamo Gucci, on je trenutačno u potpunosti inspiriran 70-ima.
Koji su Vaši planovi za budućnost? Iskreno, nemam prevelikih planova, no moj je cilj nastaviti ono čime se već bavim. Ovdje radimo na jednom razvojnom projektu, a pokušavamo nešto raditi i u inozemstvu. Kada verzija stranice na engleskom jeziku bude gotova, pozabavit ćemo se promocijom u inozemstvu. Uz to bih i sama htjela dizajnirati nešto od proizvoda koje ćemo prodavati putem stranice. Želim se nastaviti baviti i glumom. Uvijek sam zainteresirana za rad na kvalitetnom projektu. Poprilično sam zadovoljna projektom na kojem trenutačno radim. Kad to završi, mogla bih raditi na sličnom projektu ili glumiti u kinofilmu. Postoji li neka druga zemlja u kojoj biste htjeli početi raditi? Ne, ali u inozemstvu svakako imamo kupce. Budući da u inozemstvu ovaj posao puno više cijene, vjerujem da će ondje naši proizvodi, turski antikviteti i turski vintage-proizvodi izazvati veliko zanimanje i da će ih ondje cijeniti. Kako izgleda jedan dan u životu Ahu Jagtu? Imam tako malo slobodnog vremena da bi se moglo reći da ga uopće nemam. Kad ulovim slobodan trenutak, posvetim ga sportu i osobnoj njezi. Ako imam snimanje, idem na snimanje. Imamo sastanke, razgovaramo o novim projektima. Kad provedem malo vremena s Kemalom, ni sama ne znam kako je dan prošao. Uzimate li slobodne dane? U dvjema se epizodama nisam pojavila pa sam malo predahnula. Na odmor sam zadnji put išla u Englesku, u London. Osim tog putovanja, teško ću otići na odmor dok ne završi serija... D.D./Nova TV Foto: Guliver/Shutterstock