U ovo krizno vrijeme povećao se broj mladih osoba koje su dobile otkaz kao tehnološki višak i koje su time izgubile financijski temelj za samostalno življenje. U takvoj situaciji su se mnogi od njih vratili roditeljima, jer im je to bio najlogičniji trenutačni izbor. Povratak odrasle djece 'mami i tati' osim što donosi trenutačno olakšanje i sigurnost, krije u sebi brojne zamke, kako za djecu tako i za roditelje. Kako pronaći pravu 'mjeru' i što učiniti kada se nađete u bezizlaznoj financijskoj situaciji pa se vratite roditeljima, zatražili smo mišljenje prof. prsihologije Tanje Purete, direktorice centra za poslovno savjetovanje Ramiro. 'Jedna od možda najzahtjevnijih zamki je ponovni ulazak u intenzivan odnos s roditeljima, koji može opet poprimiti staru formu, koja je postojala dok su se djeca još školovala. Karakteristike tog odnosa su roditeljsko preuzimanje odgovornosti za budućnost djece, kroz stalno propitivanje o njihovim aktivnostima oko pronalaženja novog posla ili čak igranje aktivne uloge u njegovom traženju. Sve to može biti jedan dio odnosa, ali svakako nije dobro da bude njegova dominantna karakteristika, jer bi se mladi mogli početi osjećati necijenjeno i podređeno. S druge strane, nekim mladima bi to moglo i odgovarati, pa bi se mogli početi previše prepuštati aktivnostima roditeljima i time umanjiti vlastiti angažman oko rješavanja svojeg statusa nezaposlenosti. Taj odnos, u kojem jedna strana previše očekuje od druge i stalno ju okrivljava za to što još uvijek nije pronašla rješenje, je vrlo loš', objašnjava Pureta. Jedino rješenje za uspješan zajednički život je uspostava odnosa ravnopravnih odraslih osoba koje preuzimaju odgovornost za vlastitu dobrobit. To znači da je odgovornost mladih da aktivno pronalaze mogućnosti za novo zapošljavanje, a odgovornost roditelja da im daju podršku pri tome. Da bi došlo do takvih odnosa, svakako se savjetuje, nakon prvog šoka i prilagodbe na novonastalu situaciju, napraviti otvoreni razgovor o temeljima zajedničkog života. Taj razgovor treba obuhvatiti razmjenu međusobnih očekivanja u zajedničkom životu, i to od ponašanja vezanih za brigu oko kućanstva, do ponašanja vezanih za traženje novog posla. Svakako je važno razgovarati i o međusobnim navikama, kako bi se one mogle uskladiti na zajedničku dobrobit. Utvrđene dogovore je važno na pozitivan način ponavljati dok ne postanu dio svakodnevice. Ono što svakako u tom procesu treba očekivati su poteškoće, i to počevši od onih koje možemo predvidjeti, do onih koje se mogu posve iznenadno pojaviti. Važno je znati da je suživot dviju generacija uvijek vrlo kompleksan. On zahtjeva od obje strane strpljenje i odlučnost da se poteškoće rješavaju redovito, otvoreno i konstruktivno. Dobra smjernica za uspjeh pri tome je usmjeravanje samo na nekoliko važnih svari i tolerancija prema ostalima. Naša želja da sve bude idealno i borba za svaku sitnicu će sigurno rezultirati velikom netrpeljivošću. S druge strane, nastojanje da razumijemo drugu stranu te da prihvatimo sve što je njoj bitno, a nama suštinski nevažno, je veliki ključ uspjeha. Npr. ukoliko mladi imaju drugačiji dnevni ritam, loše je svakodnevno inzistirati na zajedničkim obrocima. S druge strane, ukoliko je starijoj generaciji jako važan noćni mir, mladi bi to trebali poštovati i izbjegavati stvarati nepotrebnu buku. Sljedeća velika prepreka konstruktivnom odnosu je nepridržavanje važnih dogovora. Naime, ukoliko roditelji stalno predbacuju svojoj djeci nesposobnost ili ih na drugi način omalovažavaju, tada bi ona trebala ipak razmisliti o pronalaženju nove okoline koja bi im pružila bolju potporu. Isto tako, ukoliko se mladi prepuste brizi roditelja i ne traže aktivno novi posao, roditelji bi trebali otvoreno s njima porazgovarati o njihovim pravim namjerama i sukladno tome poduzeti odgovarajuće akcije. Važno je znati da ovaj odnos, ma koliko u početku izgledao kao korak nazad, u sebi sadrži brojne prilike za osobni razvoj, jer omogućuje svim stranama da se izgrade u tolerantne i odgovorne osobe koje znaju rješavati probleme na otvoren i konstruktivan način. Za mlade je to neprocjenjiv dobitak, jer takve karakteristike svi poslodavci smatraju poželjnima jer garantiraju poslovni uspjeh. Za stariju generaciju on predstavlja mogućnost ostvarenja stvarno kvalitetnih odnosa sa svojom djecom, što pruža osjećaj velike ispunjenosti i zadovoljstva. Ulog je svakako velik, put trnovit, ali dobitak je zato – neprocjenjiv. Nikolina Petan Fotografija Profimedia