Još kao djevojčica otkrila je ljubav prema modi i dizajnu prekrajajući djedove košulje. Skratila bi im rukave, odrezala ih iznad pupka i nosila u slojevima. Igla joj je bila stalno u ruci, a njezine su lutke bile najl­jepše odjevene u razredu. U srednjoj školi odabrala je kožarsko-tehničarski smjer, a na proslavi 19. rođen­dana prvi je put poljubila svojeg sadašnjeg supruga. Bio je to presudan trenutak koji ju je odveo u nepoz­nato. Mlada Leonarda Lončar zbog ljubavi je na­pustila Zagreb i tek započetu manekensku karijeru te se pridružila nogometašu Zvonimiru Bobanu koji je tada potpisao ugovor za talijanski Milan. Leonarda Boban (34) danas je uspješna modna dizajnerica, 10 godina je u braku s bivšim kapetanom hrvatske nogometne reprezentacije i majka dvoje usvojene djece: 15-mjesečnog Gabrijela i 8-godišnje Marije. Prije četiri godine otvorila je svoj prvi modni butik u Milanu, potom i u središtu Zagreba, a u svibnju će otvoriti i novi dućan u Splitu. Ovih dana, Leonarda je predstavila i novu kolekciju iz svoje 'male tvornice mode'na zagrebačkom Ksaveru u kojoj je prvi put pozirala, ekskluzivno za naš magazin. Po čemu se vaša nova kolekcija razlikuje od prethodne? Ove sam se godine odlučila za prirod­ne materijale, svilu i žoržet. Kolekcija je naglašeno ženstvena i vrlo razigrana: jark­ih boja, s mnogo volana, asimetričnih lin­ija i neobičnih krojeva. Gdje najčešće crpite inspiraciju? Iz prirode, modnih magazina i vrlo često iz onog što sama nosim. Volim kom­binirati točkice s prugama, naoko nespo­jive boje, materijale i uzorke. Kako nabavljate materijale? Dvaput godišnje odlazim sa svojom najboljom prijateljicom i kumom Nadom Elez, koja je ujedno i moj financijski di­rektor, u jednu tvornicu materijala u tali­janskom gradu Como. Ondje se proizvode tkanine za većinu poznatih svjetskih kreatora. Kupujemo doista kvalitetne ma­terijale, a jedini problem je kad u Zagreb stigne faktura na naplatu. Tada obje prvo provedemo nekoliko sati raspravljajući kako su sigurno pogriješili. Sutradan shva­timo da smo su fakture točne pa odlučimo sljedeći put kupiti manje. Tko vam šije? Vrlo precizni i pedantni krojači koji poštuju rokove. Naše se mušterije šale da odjeću mogu nositi i naopačke jer su šavovi savršeno skrojeni. Nedavno ste se preselili sa Ksavera u obiteljsku kuću u Šestinama... U kući na Ksaveru živjeli smo četiri go­dine, a u podrumu sam imala šivaonu. Nismo imali dovoljno prostora pa smo se odlučili preseliti. Staru kuću sam prije dva mjeseca pretvorila u pravi mali pogon. U prizemljuje šivaona, skladište i krojačnica, a na katu 'showroom'. Trebamo urediti još nekoliko sitnica, ali jako sam zadovoljna jer sam posao sad i fizički odvojila od obitelji. Kako uspijevate uskladiti obiteljske i poslovne obveze? Ponekad teško. Budim se u šest sati, do pola sedam odgledam 'Prijatelje' i tada počnem kuhati. Pripremim i doručak i ručak pa već u osam sve miriše po goved­skoj juhi. Zatim vozim Mariju u školu pa odlazim na posao. Dok se ne vratim, Gabrijela čuva dadilja. Angažirala sam i jednu gospodu koja se brine o kućanstvu pa tako imam vremena jednako se posveti­ti i poslu i obitelji. Kako uz sve to imate volje još i kuhati? Obožavam kuhati. Nova mi je kuhinja golema, a staklena stijena je dijeli od terase s koje se pruža pogled na grad. Imam mnogo knjiga recepata, a ljubav prema kuhanju osjećala sam još kao djevojčica.