Svako jutro ista priča... jutro mi je definitivno najomraženiji dio dana, i uvijek s nevjericom gledam tuđa jutra na društvenim mrežama predstavljena kao najljepši ritual za početak novoga dana. Svi ti ljudi baš kao i moja obitelj i ja ujutro žure i jure, i nikako mi nije jasno kako uspijevaju održati ih idiličnima. Pritom mislim na jutra tijekom radnog tjedna, koja su sve samo ne takva. Buđenje uz alarm na pametnom telefonu koji, ma koliko se trudila pronaći neku divnu melodiju, nema baš divan učinak kad nešto prije sedam ujutro zazvoni. I nastavi zvoniti svakih par minuta dok ne shvatim da je krajnje vrijeme da naša svakodnevna jurnjava započne. Sinovi, ma koliko ih suprug i ja požurivali i ma koliko ih rano probudili, uvijek odugovlače i na kraju jedva u školu krenu na vrijeme. Biranje odjeće, priprema doručka, a zatim i provjera jesu li možda što zaboravili... sve to traje nekih 45 minuta prije nego li dođe vrijeme da započnu svoj radni dan. Ako je suprug na putu, a to zna biti jako često, otpratim ih do škole i onda se vratim svemu onome što moram obaviti prije nego li i sama krenem u nove radne 'pobjede'. Kako sam veliki perfekcionist, nikako ne volim ostaviti stan u neredu pa prije posla pospremim spavaonice, suđe od doručka i na kraju mi za šminkanje i odijevanje ostane tek nekih desetak minuta. Eh da, zaboravila sam napisati da tuširanje i pranje kose obavezno moram obaviti prije buđenja djece... U devet ujutro, kad budem u uredu, čini mi se kao da je prošlo već pola dana zbog količine stvari koji sam do tada već obavila. Stoga i ne čudi da već pri prvom pogledu u ogledalu shvatim kako zapravo i izgledam jednako toliko umorno. Unatoč zdravom doručku (koji obično jedem tek u uredu, a ne kod kuće s djecom, što je još jedan od razloga što naša jutra nimalo nisu idilična) svakodnevno shvatim da se moj užurbani svakodnevni ritam itekako odražava na mojoj koži i baš svaki put se zapitam kako bi bilo da se mi žene nismo toliko borile za emancipaciju, i da umjesto svih obaveza kod kuće nemam još i posao. Bi li bila manje umorna? Bi li odmornije izgledala? Bi li svakodnevno manje jurila? Bi li imala više vremena za sebe? No dobro, nije da je posao kućanice baš nešto što bih si željela. Pa valjda postoji neki 'lijek' protiv umora i svakodnevnog stresa koji se vidi unatoč skupim kozmetičkim pripravcima koje koristim.

Prije nego li vam otkrijem da danas znam da postoji, i o čemu je riječ, moj stresni dan se nastavlja. Svakodnevno me na poslu dočeka prvo hrpa mailova na koje moram odgovoriti pa traženje i realiziranje tema o kojima obavezno oko deset ujutro raspravljamo na uredničkim kolegijima. Da, bavim se novinarstvom, nisam vam rekla. Dakle, čini mi se da minimalno osam sati dnevno buljim u kojekakve ekrane, jer i nakon što obavim uredski dio posla tu su razni gadgeti na kojima se bavim i društvenim mrežama, što je u mome poslu obaveza. I ptice na grani već znaju koliko ekrani umaraju, i da podočnjaci za uredske poslove i nisu neuobičajeni.
Pa onda ja takva, s podočnjacima, kad stignem dođem po sinove u školu ili se pak svi nađemo kod kuće. I taman kad pomislim kako je idealno vrijeme za dozu kolutova od krastavaca, kojima ću umanjiti vidljivost podočnjaka, shvatim da mi je jako malo vremena ostalo do novih obaveza. Suprug uskače oko pripreme večere i nastavlja se družiti s djecom prije nego li odu na počinak, a ja se u kupaonici već drugi put toga dana uljepšavam ne bih li dotjerana, svježa i odmorna došla na još jedno poslovno druženje, koje je u životu lifestyle novinara gotovo svakodnevica. Brzinski se šminkam, čini mi se da izgledam ok, biram najljepšu odjeću iz ormara i jurim na jedan cool event. "Baš si zgodna", govori mi kolegica što mi navuče osmijeh od uha do uha, koji međutim splasne par sekundi kasnije zbog njezina dodatka: "Samo mi nekako djeluješ umorno". Da ponovim, svaki dan ista priča... svaki dan ma koliko se trudila moja koža izgleda umorno. I nema tog pudera, ni tekućeg ni kompaktnog koji taj umor može prikriti. Ipak, ova moja priča je jedna od onih s happy endom. Znam zašto sam uvijek izgledala iscrpljeno, čak i onda kada sam dovoljno spavala, kvalitetno jela i tek minimalno bila žrtvom stresa. Naime, nedostajalo mi je vitamina - i to na koži. Nisam ni znala da jedan od 'najpopularnijih' vitamina - vitamin C pravi spasitelj za kožu jednako kao i za imunološki sustav kada se uzima oralno. Vitamin C ubrzava staničnu obnovu, što znači da se koža lakše obnavlja i bori s vidljivim znakovima umora, potiče sintezu kolagena što čuva elastičnost kože te se bori protiv oštećenja uzrokovanih oksdacijskim stresom. Za mene bolje ne može, jer upravo tako na moju kožu djeluje čisti vitamin C koji se zajedno s najmoćnijim antioksidansima nalazi u proizvodu Vichy Liftactiv Fresh Shot. Ovaj intenzivni tretman, koji posljednjih deset dana koristim svako jutro, moju je kožu u kratkom vremenu u potpunosti oporavio. On je postao i moj novi mali trik kada trebam zablistati na nekom važnom eventu u posljednji tren. Izgledam odmornije, a lice mi je blistavije i glađe... i mlađe :-).
I vi svako jutro, tijekom 10 dana, nanesite 4 do 5 kapi antioksidacijskog tretmana protiv umornog izgleda kože prije uobičajene svakodnevne njege. Klinički je dokazano da će nakon 10 dana sitne bore biti umanjene, kao i znakovi umora, a ten je blistaviji. Važno je pridržavati se određenih mjera opreza kao što je neizlaganje sunčevim zrakama tijekom primjene.
SAVJET novinarke: Iskoristite trenutnu pogodnost - prilikom kupnje Liftactiv Fresh Shot tretmana Vichy vas daruje s Liftactiv Supreme dnevnom njegom (15 ml).