Na početku pisane kulture kojoj i mi civilizacijski pripadamo, rat se poveo upravo zbog ljepote, žene koja „licem je vrlo na besmrtne boginje nalik“. No kad je Menelaj, nakon osvajanja Troje, isukanim mačem došao pred Helenu, ustuknuo je: zamantale su ga njezine obnažene lijepe grudi. U starih je Grka postojala i izreka: „Tko je lijep, drag je; tko nije lijep, nije drag.“ Dakle, po jednoj strani krvavi su rat vodili zbog lijepe žene, a po drugoj, propovijedali da ljepota dolazi „iznutra“, da samo istina prava ljepota (Platon), da nam valja biti dobrima da bismo bili voljeni. Ukratko, što se promijenilo otad? Ne baš mnogo: jednako nas zbunjuju oprečnim porukama, jednako manipuliraju našim slabostima, čežnjama, nesvjesnim. Fenomen ljepote danas je samo dobio još neke dimenzije. Osim što smo u međuvremenu bili bombardirani općeprimjenjujućom krilaticom postmodernizma da je „ljepota u oku promatrača“, naizgledni estetski kaos ipak je utvrdio kanon: lijepo je mlado, čvrsto, blago preplanulo, skladno oblikovano (da ne kažem mršavo, ali o tome nekom drugom prilikom) i lice i tijelo. Ako vam to Bog nije dao, nema problema, golema je industrija tu da vam ostvari snove: uz nešto vaše boli, a bogme i ulaganja. Eto, čak se i naš suvremeni pisac, Milko Valent, autor najdebljeg romana u Hrvata (1400 stranica), poigrao s tim motivom. U Umjetnim suzama tako je stvorio lik Agate Šoštarić, novinarke-kolumnistice ženskih časopisa koja tvrdi da se „drugačije ponaša lijepa žena nego ružna.“ Naslov njezine kolumne je „Ljepota je ozbiljan posao“ i pritom je zauzela „znanstveni pristup“ - jer ljepota je i istraživački, eksperimentalni i otkrivalački biznis. No Valent se ipak našalio (ili je možda bio i ciničan?) sa svojom junakinjom: ona je lezbijka koju „seksualno jako privlače dlakave crnke, što dlakavije, to bolje, koje se ne depiliraju“. Ipak, Agata je profesionalna ljepotica. A zašto se i žene koje nisu romaneskne junakinje, starlete, zvijezde i sl. ne bi imale pravo osjećati lijepima? Zašto je moralno i prihvatljivo, primjerice, popravljati zube koje nam uništi zub vremena, a nije moralno i prihvatljivo (za obične smrtnike) popraviti obješene dojke, kapke, stražnjicu? Dakako, uvijek ima pretjerivanja: isto kao što će si netko ugraditi dijamante u očnjake, tako si neka žena može dati ugraditi osmice. Tko nema mjere, svejedno mu je što radi. Ipak, nije li licemjerno nekome osporavati pravo ili ga osuđivati zato što želi izgledati prema nekoj svojoj zamišljenoj mjeri? Svejedno potjecala ta mjera iz okoline, trauma djetinjstva ili želje da se udovolji nekom Menelaju/Heleni. Naposljetku, nije slučajno što se to danas zove estetska medicina jer estetika potječe od grčkog aisthese-aisthanomai - opažati, osjećati. Dakle, ljepotu ne samo da opažamo nego je i osjećamo. Osjećamo je i na sebi, a ne samo u sebi. Pa kad sljedeći put povjerite prijateljici/prijatelju da ste bili na nekom estetskom zahvatu i ona/on se počne zgražati ili negodovati, samo recite da ste si željeli priuštiti lijepo iskustvo i dobar osjećaj u sebi. Naposljetku, ako je ljepota u oku promatrača, zašto ne bi bila i kad smo sami pred zrcalom? Sve dok niste baš drevni Narcis nesretne sudbine, s vama je sve u redu. Fotografije: Story