Kratko ošišane kose, u majici kratkih rukava i tamnim trapericama, filmski i kazališni glumac Filip Juričić pojavio se u točno dogovoreno vrijeme u kafiću nadomak Zagrebačkog velesajma, gdje posljednjih nekoliko dana ‘živi i radi’ na setu serijala ‘Larin izbor’ Nove TV. Naručio je kavu i Coca-Colu i bio goto­vo nesvjestan pogleda koji su cijelo vrijeme bili usmjereni u pravcu 30-godišnjega glumca. Svi su u njemu prepoznali Dinka Zlatara, glavnog negativca sve popularnijeg serijala. Prije pet godina, kad ga je javnost upoznala kroz lik nogometaša Marka Marušića, tak­vi bi pogledi mladoga glumca smetali. Danas je sve drukčije. Filip je sazrio - i glumački i privatno. O svemu je iskreno progovorio, kao i o odnosu s ocem i glumcem Perom Juričićem s kojim živi, a s kojim se odlično slaže i na kazališnim daskama o čemu svjedoči predstava ‘Život u kazalištu’ u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Mlada glumačka zvijezda ne krije koliko ga je očinstvo promijenilo, koliko ga četverogodišnji sinčić Jan oduševljava, a današnji pogledi na život i brak više ga ne plaše. Štoviše!

Story: Tko vam je pomogao da gotovo do savršenstva skinete čakavsko narječje? Čak i neki pravi Splićani tvrde kako se u vašem izgovoru ne čuje da ste odrasli na zagrebačkim ulicama, nego da ste poput splitskog djeteta. Moja teta živi na Braču, gdje sam kao klinac provodio ljetne mjesece. A i puno je Dalmatinaca na setu pa mi i oni pomažu. Zamolim ih da me poslušaju, kažu mi ako ih neka moja izgovorena riječ ubode. No ja sam zagrebačko dijete, definitivno. Tu sam se i rodio. Znao sam iz zafrkancije skidati razna narječja. I dobro mi je išlo. Kad smo počeli snimati, priznajem, imao sam neki mali strah kako ću se snaći u dalmatinskom govo­ru. Izveo sam to kako jesam, ali dok se nisam vidio i čuo, nisam mogao znati kako će to zvuča­ti. Tijekom ljetnih mjeseci nisam želio pogledati nijednu snimljenu scenu jer sam se bojao da ću imati poriv nešto popraviti, doraditi. A kad se serijal počeo prikazivati na televiziji, dobio sam najljepši mogući kompliment kad su mi neki Dalmatinci čestitali i pohvalili moj izgovor. Inače, moram naglasiti kako nikoga nisam kopirao, sve sam radio po sluhu i onako kako čujem čakavski dijalekt. No ima dana, kako rado volim reći, kad mi taj dijalekt ne ide pa se unaprijed ispričavam ako to ponekad bude vidljivo u seriji. Story: Mnogi su mislili kako vas nakon serije ‘Ljubav u zaleđu’ više nećemo gledati u tv-projektima, da vam se ta forma zamjerila zbog onoga što ste proživjeli nakon tog angažmana. Što je bilo presudno za prihvaćanje ove uloge? Istina, prije pet godina bio sam sigu­ran da više nikada neću pristati na neki takav angažman. Ljudi su mi govorili da ne brzam sa zaključcima, da vrijeme čini svoje, da ću sazreti. I bili su u pravu. Danas s jednim drugim iskustvom i odmakom od pet godina drukčije gledam na sve. Danas s ovim projektom paralelno živim drukčije nego što sam živio u vrijeme kad sam snimao ‘Ljubav u zaleđu’. Story: Tada vas je, prema vlastitom iskazu, potpuno slomio izlazak iz anonimnosti, pali ste u depresiju i eksperimentirali s opijatima. Ne bojite se da bi vam se slično iskustvo moglo ponoviti? Ne bojim se. Ne bojim se da bi se povijest mogla ponoviti. No to ne znači da nisam oprezan. Znate kako kažu: Svijest o posljedicama u mozgu posljednja se formira, negdje sa 28 godina. Meni je 30, pa sam valjda formiran. Prijašnjih godina mislio sam kako se ne mogu slomiti, da sve mogi izdržati te da se ono loše događa nekom drugom. Ukratko, da sam neuništiv. To se pokaza­lo netočnim. U međuvremenu mi se dogodila najbolja stvar na svijetu - postao sam tata. Pa si zbog mog klinca više ne mogu priuštiti da se slomim. EKSKLUZIVNI INTERVIEW PROČITAJTE U NOVOM BROJU TJEDNIKA STORY Razgovarala Sandra Njavro Fotografije Matea Smolčić Styling Lea Krpan