Drago Gabrić: Na djevojci prvo primijetim nokte

Još prije godinu dana, kada je doživio tešku prometnu nesreću, liječničke prognoze nisu bile naklonjene 25-godišnjem splitskom nogometašu Dragi Gabriću, no ovaj je mladić, zahvaljujući neopisivoj snazi volje i vjeri u Boga, pobijedio samog sebe. Čudesan oporavak koji su mnogi nazvali svojevrsnim medicinskim čudom nogometaš Hajduka može zahvaliti izvrsnoj kondiciji i ljubavi najbližih koji su cijelo vrijeme bili uz njega. Na jesen o Dragi izlazi i knjiga znakovitog naziva ‘Vratio sam se, živote’, prema stihovima Kemala Monte­na, autora Jurice Radića i Blaža Duplančića, koje je nogometaš nakon nesreće tetovirao na desnoj nadlaktici. Na Dragi danas nema nijedne naznake da se prije svega 365 dana borio za život. Štoviše, dočekao nas je nasmijan, dobrog raspoloženja, razočaran jedino time što u posljednje vrijeme više grije klupu splitskih bilih nego što trči po travnjaku. U nadi da će se i to uskoro promijeniti, povjerio nam je i kako je nedavno prekinuo vezu tako da je njegovo srce ponovno slobodno.

Story: Uskoro će proći godinu dana od kobne automobilske nesreće. Što prvo pomislite kad se sjetite tog 23. svibnja?
Taj datum označava početak mog novog života, moj drugi rođendan. Živite život, odjednom vas netko resetira i sve počnete ispočetka… Takav osjećaj! Te 24 godine prije nesreće odjednom su pale u vodu, a tog datuma kao da sam se ponovno rodio.

Story: Koliko vas je nesreća promijenila?
Normalno da me promijenila, i to u poziti­vnom smislu. Takva jedna životna opomena kod svakog bi urodila pozitivnim plodom. Prije sam se vodio onom ‘živi i uživaj’, no sad na sve gledam s drukčije strane. Nažalost, u bolni­ci sam shvatio koliko je život dragocjen i kako se teško osjećaš kad si bolestan, da i ne govorim – kad si životno ugrožen.

Story: U posljednjem intervjuu za naš časopis rekli ste da se ne sjećate kako se sve dogodilo. Je li vam se u međuvremenu vratilo sjećanje na tu večer?
Nije. Mnogi su mi liječnici rekli da će mi se vratiti, no još nisam imao tu sreću ili nesreću da mi se vrati. Re­kao bih sreću, jer zapravo kad razmišljam, bolje da se ne sjećam kako se to dogodilo. Ne bi bilo dobro.

Story: Što je bilo presudno za vaš relativno brz oporavak?
Ponajprije moja luda glava. Čim sam se probudio, već sam želio ponovno naučiti hodati, trčati, vratiti se igrati nogomet.

Story: Što vam je davalo snagu?
Definitivno vjera u Boga. Rekao sam: “Hvala ti, Bože, na novoj prilici, neću je prokockati.”

Story: Što je s vašim ljubavnim životom? Šuška se da ljubite srednjoškolku.
Trenutačno sam slobodan. Istina, donedavno sam bio u vezi s jednom predivnom djevojkom, mlađom od sebe. No to što je bila srednjoškolka, nema apsolutno nikakve veze jer je jako zrela. I puno mi je pomogla, pogotovo nakon nesreće, kada mi je trebala pomoć i jedna ženska ruka. Iako smo prekinuli i možda trenutačno nismo u dobrim odnosima, zahvaljujem joj na svemu što je napravila za mene.

Story: Postoji li mogućnost da se pomirite?
Mislim da ne postoji. Nismo jedno za drugo.

Story: Što prvo primijetite na nekoj djevojci?
Prvo vidim kakve nokte ima. Nije mi uopće važan izgled koliko urednost. Naravno, nakon toga je li pametna i normalna.

Razgovarao Vinko Paić
Fotografije Story Press, arhiv Storyja