Filip Križan: Iva je žena s kojom želim provesti život

Kako je to biti mlad i uspješan, pitanje je na koje ni sam Filip Križan nije znao odgovoriti, jer se ovaj 24-godišnjak nimalo ne opterećuje time. Svestranom umjetniku rodom iz Fažane najvažnije je ono što osjeća u srcu, a to je velika ljubav prema glumi i teatru, zbog čega je i upisao zagrebačku Akademiju dramske umjetnosti, i to iz prvog pokušaja. Na studentskim je hodnicama glumac upoznao i svoju sadašnju djevojku, tri godine stariju Makaranku Ivu Visković, za ko­ju kaže da je siguran kako je žena njegova života.

Story: Trenutačno vas gledamo u Gavellinoj predstavi ‘Prolazi sve’, u kojoj glumite učitelja plesa. Plešete li i izvan pozornice?
Baš i ne, osim kad izađem s društvom. Kad je riječ o ulozi u toj predstavi, pohvalio bih koreog­rafkinju Irmu koja mi je puno pomogla oko ples­nih pokreta i zahvaljujući kojoj sam i naučio neke nove stvari. Na YouTubeu sam malo gledao latinske plesove, što mi je također pomoglo.

Story: Neki kažu da je vaš lik homoseksualac, a neki da nije. Tko je u pravu?
To ćete shvatiti tek kad pogledate predstavu. Tog lika nisam gledao kao homoseksualca, nego kao osobu koja vodi plesno-terapeutske večeri u centru za starije osobe.

Story: Biste li prihvatili izazov i zaplesali u ‘Plesu sa zvijezdama’?
Mislim da ipak ne bih, jer su moje subote gotovo uvijek radne.

Story: Ovo je vaša druga suradnja s Oliverom Frljićem. Kako je raditi s njim?
Oliver nije nimalo strog i jako je ugodan čovjek s kojim se može iskreno i otvoreno komunicirati. S njim mi je uvijek jednostavno raditi jer glumcima daje autorski okvir koji nam omogućuje nevjerojatnu slobodu igranja.

Story: Za ulogu u predstavi ‘Mrzim istinu’ prošle ste godine dobili Nagradu hrvatskoga glumišta za najboljega mladoga glumca. Koliko vam znači to priznanje?
Najviše mi znači priznanje koje smo dobili za predstavu. Naravno da mi je drago i to za najbolje­ga mladoga glumca. Taj su mi dan i roditelji do­šli u Zagreb, što je bio dodatni razlog veselja.

Story: Što su rekli roditelji?
Bili su ponosni. Oni su mi uvijek podrška u svemu što radim. A tako je bilo i kada sam upisao Akademiju.

Story: Kako ste proslavili nagradu?
Nimalo burno. Nakon dodjele otišli smo na piće, družili se i to je to.

Story: Osim kazališnih angažmana, upravo snimate i film ‘Drugi’ čija se radnja vrti oko jedne sapunice. Zašto vas dosad nismo gledali u telenovelama? Ne volite taj žanr ili?
Razlog je jednostavan – ne bih stigao izdržati taj svakodnevni ritam snimanja, jer sam angažiran u nekoliko predstava. Skidam kapu kolegama koji to rade. Uopće ne razmišljam o glumljenju u takvim projektima. Iako nikad ne znaš što ti život nosi. Meni je kazalište primarno i ondje se osjećam kao kod kuće. Prije svega zbog prijatelja koje imam u teatru.

Story: Imate 24 godine, a iza vas su završena Akademija i niz glumačkih ostvarenja. Čini se da su najbolje godine, barem kad je o karijeri riječ, tek pred vama.
Idem od posla do posla, od danas do sutra.

Story: Kako je biti mlad i uspješan?
Ne doživljavam se na takav način.

Story: Je li težak život glumca?
Nimalo. Naprotiv, jako je lijep. Po­gotovo kad čovjek posloži prioritete i vidi što mu je najvažnije u životu. A meni to nije samo gluma.

Story: Kako to da niste nastavili školovanje nakon zavšenog dodiplomskog studija?
Počele su mi dolaziti razne ponude za poslove i zadovoljan sam što je tako ispalo.

Story: Kada se u vama rodila ljubav prema glumi?
Potkraj osnovne škole, kad sam otišao na jednu audiciju u pulsko kazalište, iako u početku to nisam htio. Ubrzo sam se zaljubio u taj svijet.

Story: Kako su izgledali vaši studentski dani?
Na fakultetu sam provodio cijele dane, tako da sam to razdoblje uglavnom bio s kolegama. Od ručkova u menzi do izlazaka.

Story: Tijekom studiranja upoznali ste djevojku Ivu Visković. Svojedobno ste rekli da vam je ljubav podignula samopouzdanje. Jeste li inače zaljubljive prirode?
Pa ne znam baš. Jesam, iako bih se u istu osobu mogao zaljubiti i više od sto puta.

Story: Pišete pjesme. Znači li to da ste romantik u duši?
Više ih ne pišem, prošlo me to.

Story: Jeste li neku od njih posvetili Ivi?
Da.

Story: Kako izgleda vaš suživot?
Prije svega, iznimno se poštujemo i trudimo se biti podrška i dobri jedan prema drugome. Najdraže nam je kad smo slobodni, tada se dobro odmaramo.

Story: Je li to bila ljubav na prvi pogled?
Ne, na treći.

Story: Vjerujete li u takvu ljubav?
Uopće ne znam što to znači…

Story: Vidite li u Ivi ženu s kojom ćete provesti život?
Vidim.

Story: Koliko je teško ili lako biti u vezi s osobom koja dolazi iz iste profesije?
Meni je to baš lijepo. Odgovara nam.

Story: Savjetujete li se međusobno?
Da, volimo komentirati svoj rad. Nitko te bolje ne zna od onog s kim živiš i s kim si blizak.

Story: Kakav je vaš stav o monogamiji? Vje­rujete li u to?
To je stvar osobnog odabira. Neka svatko bira onako kako mu najbolje odgovara. Ja vjerujem u monogamiju.

Story: Danas je nekako uvriježeno pravilo da glumice moraju biti lijepe i mršave. Vrijedi li isto i za muškarce?
Mislim da fizički izgled nije toliko važan. Mogu biti kakav god hoću.

Story: Koliko pozornosti posvećujete fizičkom izgledu?
Ništa posebno. Ne idem u teretanu, ne pazim na prehranu, jedem sve i svašta i imam dobar parfem.

Story: A kakvi ste kad je kuhanje posrijedi?
Tu i nisam neki stručnjak.

Story: Glumite li ponekad i u stvarnom životu?
Ne bih to nazvao glumom, nego obrambenim mehanizmom.

Story: Što vas najviše raduje?
Ljubav. Samo ljubav.

Story: Mislite li da ljubav pokreće svijet?
Mislim da je ona najvažnija od svega.

Razgovarao Vinko Paić
Fotografije Dražen Kokorić, Story Press