Ivana Popović: Svaka mi minuta strašno puno znači

Karizmatična Ivana Popović uistinu je jedinstvena pojava na našoj umjetničkoj i javnoj sceni. Kiparica, dizajnerica, slikarica proteklih se mjeseci hrabro bori protiv opake bolesti koja ju nije omela u životu i radu. Naprotiv. U ožujku je predstavila kolekciju s dizajnerom Ivicom Skokom, na Dove Fashion.hr-u, a ubrzo otvara galeriju Đardin u Dubrovniku. Ova renesansna duša, vlasnica doktorata iz ‘Teorije boja’ koji je stekla u Düsseldorfu, magisterija iz ‘Povijesti kostima’, a priprema još jedan doktorat, u ateljeu u Ilici bez imalo zadrške ispričala je svoju životnu pri­ču. Beskrajno pozitivna i simpatična, tijekom intervjua Ivana se posebno razveselila jednom vrapcu koji je sletio na ogradu ispred ateljea kako bi se nahranio sencokretovim sjemenkama, koje umjetnica uvijek ima za svoje male cvrkutave prijatelje…

Story: Vaš otac Mihajlo primarijus je prenatalne medicine. Jeste li njemu prvom rekli kad ste doznali za bolest?
Ne, nego mami. Najviše je bila protiv kemote­rapije. Veliki je borac. Imala je rak na jajnicima i onda su joj rekli da će je operirati. Odlučila se liječiti postom. Trinaest godina hranila se ma­krobiotički, tako da to meni nije strano. Tati sam javila drugom. Dao mi je mudar savjet. Da slu­šam liječnike i da se dobro informiram. Zajedno s liječnikom koji me operirao informirala sam se na internetu koliki je postotak preživljavanja ako se ne ide na kemoterapije. Oko 27 posto postoji šansa da ću umrijeti.

Story: Kako su vaši roditelji reagirali kad su čuli da imate rak?
U mojoj obitelji nije bilo panike. Tata je bio jako hrabar. Rekao mi je kako sama moram donijeti odluku o kemoterapiji.

Story: Jeste li o svom problemu otvoreno razgovarali s kćerima Avom i Lunom.
Rekla sam im: mama ima rak i mora na ope­raciju. Morat ćemo biti pametne i ne smijemo se živcirati. I onda ćemo pobijediti bolest. Bile su u šoku. Ava je imala velikih problema u školi. Na­žalost, nisam naišla na razumijevanje učiteljice, za razliku od Lunine koja me zvala i brinula se.
Story: Vaš bivši suprug Marko Bizovičar otac je vaše starije kćeri Lune. Je li vam se javio kad se sve ovo dogodilo?
Ne. Nije vidio Lunu već šest godina, a živi u Ljubljani. Prije su on i njegova obitelj dolazili nama u posjet i moja bi mama priredila pre­krasan ručak. Nakon toga dobivali smo razglednice s Havaja i iz Maroka, a nikad nisam vidjela alimentaciju od toga gospodina. Glavno da se naslikava i krevelji po Facebooku. Već smo pet godina na sudu zbog alimentacije. Ima drugu ženu i sina i nadam se da je postao bolji otac. Jako je tužno što takva kvalitetna djevojčica po­put Lune ima samo mene i baku. Da nema oca.

Story: S Markom ste bili godinu dana u braku. Zašto ste se razišli?
Prije me bilo sram pričati o tome, ali više nije. Shvatila sam da je strahovito važno biti iskren, zbog svih žena koje su proživjele slično. Na prvu godišnjicu braka, užasno me premlatio. Bili smo na Krku. Kad su policajci došli, rasplakali su se. Poslije se opravdavao da je previše popio. Nakon toga otišao je u Ljubljanu. I da nije bilo toga, vjerojatno bismo se razišli. Stravično je razmažen i ne poštuje že­nu. Dugo smo se poznavali i dopisivali. Rodila se neka ljubav. Ali ne znaš kakav je tko dok ne živiš s njim. Njegovi roditelji nikad nisu spomenuli premla­ćivanje, a sudac na Krku rekao mi je da će me brzo razvesti i neka zabora­vim da me Marko pretukao.

Story: U kakvim ste odnosima s Lukom Perošem, ocem vaše mlađe kćeri Ave?
Luka je divan. On se uvijek uvali u djecu i neke složene situacije i onda ne shvaća što mu se događa. Ali odgovoran je. Alimentaciju za Avu plaća od prvog dana. Budući da sa suprugom živi u Španjolskoj, Lunu vodi kod sebe u Barcelonu. Ali da nema njegove žene, ne bi bio toliko dobar. Preoblikovala ga je. Ona je iz Brazila. Vrlo je poštena i čista. Kad me Luka upoznao s njom, odmah smo se svidjele jedna drugoj. Luka i ja u prijateljskim smo odnosima, ali i danas se znamo posvađati. Jako je temperamentan i često viče. Ipak, imamo dobar odnos zbog svega

Story: Rekli ste da vas strahovito živcira kad vas neki ljudi nazivaju otkačenom umjetnicom?
Kod ljudi me živciraju neukost, bahatost i nepoštovanje. Žalosno je što su ljudi skloni rugati se onima koji ulažu u svoje znanje. Tako su i naši političari došli do love ne preko znanja, nego lopovluka. Moji su roditelji vrhunski intelektualci. Baka je završila fakultet na Sor­boni. Djed je bio arhitekt. Moja je prabaka bila povjesničarka umjetnosti, a pradjed znameniti slikar Bela Čikoš Sesija. Stvarno me boli kad netko za mene kaže da sam otkačena umjetnica. Svi u obitelji jako polažemo na čitanje i znanje. Nema kraja znanju.

CIJELI INTERVIEW PROČITAJTE U NOVOM BROJU TJEDNIKA STORY

Razgovarala Antonija Nazor
Fotografije Dražen Kokorić
Styling Marko Grubnić
Frizura Salon Teuta
Šminka Pamela Elekeš