Kako je Duško Ćurlić zaveo svoju suprugu

Volio bih da me pamte kao normalnog čovjeka od krvi i mesa s vrlinama i manama, koji je s guštom i od srca radio svoj posao – jednom je za sebe rekao Duško Ćurlić, voditelj za kojeg uistinu možemo reći da uživa u onome što radi. S kolegicom Barbarom Kolar maestralno vodi popularne emisije ‘Do posljednjeg zbora’, ‘Ples sa zvijezdama’ i ‘Zvijezde pjevaju’, sudjelovao je i u drugim gla­muroznim projektima na HTV-u, a sudeći prema komentarima s foruma, Duškov rad cijene i muškarci i žene. Već je petnaest godina u sretnom braku sa suprugom Adelom s kojom ima dvije kćeri; 14-godišnju Karlu i devetogodišnju Elu. Premda nerado govori o svom pri­vatnom životu, u intervjuu se pokazao duhovitim sugo­vornikom koji se ne ustručava zafrkavati na vlastiti ra­čun i odgovoriti na delikatna pitanja o braku. Osim toga, šarmantna zvijezda na kraju razgovora čestitala je Storyju 10. rođendan i prisjetila se prvog rođendana omiljenog celebrity časopisa.

- Čestitam vam na deset godina postojanja Storyja. Bojana Gregorić Vejzović i ja vodili smo vam prvi tulum u Gliptoteci. Nezaboravno. Želim vam još puno rođendana i puno uspjeha!

Story: Već ste godinama zaštitno voditeljsko lice u Zabavnom programu HTV-a, a gledatelji vas ponovno gledaju u emisiji ‘Do posljednjeg zbora’. Ri­jetko se pojavljujete u tiskanim medijima, znači li to da zapravo izbjegavate davati intervjue?
Ma, nitko ne želi razgovarati sa mnom. Zapravo ste u pravu, izbjegavam intervjue i nekako mi je to najteži dio ovog mog posla. Zašto? Ne znam ni sam, ali nekako se još uvijek trudim ostati na svojim nogama, normalan, što je danas dosta teško. Istina, na početku karijere i ja sam ‘zvjezdano bauljao’, i mene je ponijela vlastita slika na ekranu, radio sam gluposti, srećom, ne s prevelikim posljedicama. Sve sam gledao svisoka, ali na svu sreću, to nije dugo trajalo. Ta me lažna zvjezdomanija brzo pustila. Znate, ja sam dečko s Trnja, ondje sam odrastao i sazrijevao, a ponekad se u tom kvartu nisu opraštali bahaćenja i dizanje nosa… Ekipa bi vas prilično grubo vratila na zemlju. A kad je o zborovima riječ, potpuno sam sretan s tom emisijom jer toliku količinu pozitivne energije i toliko divnih ljudi dugo nisam upoznao.

Story: Na sceni ste više od 20 godina, a za vas se ne vežu skandali i afere. Kako ste uspjeli sačuvati tako dobar imidž?
Vjerovat ću vašoj procjeni o mom imidžu, iako poznajem ljude koji misle dijametralno suprotno od vas, ali to je njihovo pravo, i poštujem ga. Kako sam rekao, trudim se živjeti svoj život sa svim dobrim i lošim stranama – dalje od očiju javnosti. Nisam pobornik teorije da sam svojim javnim poslom dao nekomu pravo na svoju privatnost. Ne živim u vili okruženoj videonadzorom i osobnim čuvarima, djecu mi ne vozi vozač u privatnu školu, živim normalnim ži­votom i ne vidim razloga da sa svima dijelim svaku promjenu frizure ili bilo kojeg privatnog uspjeha ili neuspjeha. Izbjegavam javna naslikavanja i premije­re jer neku predstavu ili film želim pogledati u miru. Ne smeta mi ako je netko odlučio na taj način graditi svoju karijeru, ali ja bih se osjećao bedasto i ne baš dobro da svima dam baš sve svoje.

Story: Barbara Kolar i vi postali ste voditeljske institucije, sinonim za odličan voditeljski par. U čemu je tajna vašeg odnosa, tko više popušta?
Imam provjerenu informaciju da Barbara nije s ovog planeta, ona je izvanzemaljka i možda je u tome tajna. Čudo od žene, i privatno i poslovno. Znam, netko će sad reći da ovo moram govoriti i da je malo ljigavo, ali jamčim vam svim svojim kilogramima da je tako. Radimo već šest i pol sezona zajedno, imamo dobre i loše dane, ali kad se upali ona čarobna crvena lampica u studiju, sve nestaje i definitivno smo jedno drugomu po­drška i korigiramo se ako netko od nas krene u pogrešnom smjeru. Poštujemo se privatno i poslovno, i u tome je valjda tajna. A ljudi nas već toliko poistovjećuju da meni ostavlja­ju poruke za nju, a njoj za mene, pa i ovim putem oštro demantiram da živimo skupa. A kao svaki pametan muška­rac, popuštam uvijek ja – kad dođe do frke. To vam je istina.

Story: Nerijetko se čuje kako imate iznimno seksi glas. Laska li vam to?
Cijelu sam karijeru izgradio na stasu, a vi meni o glasu? Stvarno?! Služi me glas iako ga ne pazim koliko bih trebao. Pri­je tri godine operirao sam glasnice i zahvaljujući doktoru Poji i doktorici Kovač, te divnim ljudima s Rebra, i dalje zarađujem svojim glasom. Problem je što s ekipom volim zapjevati do kasnih noćnih ili sitnih jutarnjih sati, a i cigarete sam do sada ostavljao najmanje 20 puta, ali hoću… Kad-tad.

Story: I sami u šali ponekad komentirate svoj pokoji kilogram viška i niste skrivali kako ste isprobali razne dijete. Kako se danas borite s kalorijama?
Ne šalim se s kilogramima, oni se šale sa mnom. Ja ih skinem, a oni se vrate… Kakva drska ekipa. Inače, već sam godinu dana kod svog prija­telja i trenera Branimira Vajde i njegove ekipe u Collumu. Mučim se nekoliko puta tjedno probuditi svoje uspavane mišiće i ispraviti držanje. Neki kažu da se vidi, neki da se ne vidi, ali tom sam čovjeku beskrajno zahvalan što mi je vratio vjeru da se u meni može probuditi onaj uspavani sport­ski duh. Kad je o kilogramima riječ, citirao bih uvaženog prof. Željka Pervana: “Nemam ja problem s težinom, nego s visinom.”

Story: Slažete li se s onom izrekom: Bolje da ljulja nego da žulja?
Slažem li se? Pa ja sam izmislio tu izreku. Samo je problem što je nisam autorizirao i ne­mam tantijeme od nje. Eto ti sreće, a mogao sam samo od te ‘pametne’ živjeti.

Story: Živimo u svijetu u kojem se najveći naglasak stavlja na fizički izgled. Ipak, što mora imati dobar televizijski voditelj?
Otkud bih ja to trebao znati? Šalim se, ali ima i istine u ovom mom pitanju. Ne postoji škola za voditelje, uči se prema principu pogodaka i po­grešaka. Kvaliteta i vrijednost teško su izmjerljive i često subjektivne prema principu – sviđa mi se i ne sviđa mi se. Ipak, mislim da se trud, upornost, obrazovanje isplate i da kad-tad dođu do izražaja. Naravno, tu je i važan faktor sreće jer ako vam netko ne da priliku, uzalud je sve. Naža­lost, ve­ćina želi uspjeh preko noći, i ja sam ga želio, a onda neki shvate da to ne ide tako pa idu korak po korak, a neki sjaje jedno ljeto i odu. Ali ta­ko je u većini poslova, samo si to treba priznati, što nije uvijek lako.

Story: Imate li trenutaka kada vas baš jako opere taština?
Naravno da ima. Trudim se kontrolirati, ali ne ide uvijek. U tim situacijama pranja, poja­čam centrifugu pa izbacim to iz sebe i trudim se što brže vratiti u svoje cipele. Ponekad me poga­đala neka vrsta ignoriranja nekih medija, pogotovo na početku. Nisi dio neke ekipe i jednostav­no te preskoče kao da te nema, a ti dao sve od sebe i odradio najbolje što si mogao. Ali navik­ne se čovjek na sve i iskreno sam sebi kaže: “Pa ni ja ne želim biti dio te ekipe.” Svi smo mi od krvi i mesa i lagao bih kad bih rekao da nisam malo tašt, ali kontroliram se. Uglavnom.

Story: Nerijetko šarmantnim muškim javnim osobama prilaze obožavateljice. Kakva su vaša iskustva?
Eto ti tankog leda, a ja slab klizač i još jake građe. Bilo je raznih prilazaka, ali sve je to bilo u granicama normale. Nijedna nije čupala kosu kad me vidjela ili vrištala od sreće, upoznali bismo se, fotografirali, i to je to…

Story: Pamtite li neku simpatičnu anegdotu?
Prošlo ljeto u Trogiru, priđe dama u najboljim godinama i kaže: “Prijateljica i ja komentiramo da ste isti onaj debeli s televizi­je koji s Kolaricom vodi i pleše i pjeva sa zvijezdama. Je li tako da niste? Njega poznajem, on je umišljen i puno niži.” Što ću jadan?! Kažem joj da nije prva koja me s njim, odnosno sa mnom, zamijenila. Upitam je gdje je upoznala tog ‘debelog s televizije’, a ona kaže da smo bili simpatije u srednjoj školi u Križevcima. I što da joj ka­žem?! Ništa. Ipak, razočarao sam je i rekao da sam srednju pohađao u Zagrebu i da sam ja upravo taj. Na kraju sam platio kave svima, pala je i fotografija, i eto ti obožavateljice.

Story: Što mislite, padaju li žene na muški šarm, pamet ili izgled?
Onaj tko bude doznao na što vi, žene, padate, taj će otkriti i tajnu svemira. A može i obrnuto. Prije će se otkriti tajne sve­mira nego što mi, muški, shvatimo na što žene padaju.

Story: A čime ste vi osvojili suprugu Adelu i čime je ona vas?
Bile su to kombinacije od kojih boli glava i koje nisu za javno prepričavanje jer bi uz njih trebalo ići upozorenje – ne pokušavajte to kod kuće. Bila je to kombinacija upornosti, kemije, vađe­nja tajnih asova iz rukava, sve dopu­štene i nedopuštene metode. I naravno, onaj – klik.

Story: Dugo ste u braku. Što je najvažnije kako bi se održao?
Iskreno, ne znam. To se uči svaki dan i nema neke čarobne formule. Tolerancija, razumijevanje i da nikad ne za­boraviš zašto je baš ta osoba sad tu i zašto si ti tu.

Story: Držite li do romantike?
Držim, koliko se može držati, u ovom ludom i prebrzom svijetu i svemu oko svih nas. Znate, nisam od onih koji će kupiti cvijeće ili dar za Valentinovo ili Dan žena, dapače, užasno me iritira ta nasilna romantika, ali postoje datumi koji su važni i koji nisu samo godišnjice i rođen­dani. Nisu baš neka romantična vremena, ali čovjek se bolje osjeća ako to ima u sebi.

Story: A je li zdrava mala količina ljubomore u braku?
Ako ima ljubomore, dakle, ima i ljubavi. Dije­limo se na one koji priznaju ljubomoru i koji ne priznaju. Dobro je kad je količina ljubomore mala zato što je tada i zdrava.

Story: Imate i dvije kćeri, Karlu i Elu. Kakve su, što su naslijedile od vas, a što od supruge?
To su vam dva svemira, dva razloga zašto čovjeku ništa nije teško, zašto nikad ne odustaje. Potpuno su svoje i to je razlog zašto sam se odmah nasmijao. Dovoljan vam je jedan ozbiljan raz­govor s njima o bilo čemu i da se osje­ćate najispunjenije na svijetu. I da shvatite kako ništa ne znate.

Story: Jednom ste rekli da niste strog otac. Je li se nešto promijenilo?
Svaki moj pokušaj strožeg pristupa isti trenutak razoruža njihov samo jedan pogled, a ako ga prati mali osmijeh, odmah potpisujem kapitulaciju.

Story: Bojite li se razdoblja kad će vaše djevojčice ući u pubertet?
Bojim se samo za njihovo zdravlje, da su sretne, a ostalo guramo kako dolazi. Karla je već ozbiljna tinejdžerica sa svojim stavom i ukusom prema svijetu. A Ela je svijet za sebe, puna iznenađenja i pomalo luckasta. Različite, a opet iste. Potpuno ludilo.

Story: I kad vam budu rekle da imate dečke?
A što mislite zašto vježbam kod Vajde? Za koju godinu moja će mišićna masa biti prepo­znatljiva i ulijevat će respekt.

Story: Imate 44 godine, skladnu obitelj i usp­ješni ste u poslu. Ipak, imate li kakvih neostvarenih želja?
Naravno da imam, ali dopustite mi prazno­vjerje pa da ih javno ne iznosim jer se bojim da su onda još dalje od ostvarenja. Zato i jesu želje. A kad je o godinama riječ, pa je li već 44? U gla­vi i po nekim stvarima imam tek 34, ako i toliko.

Story: Bojite li se starenja?
Malo. Ali ne toliko fizičkog, koliko starenja u srcu i u glavi. Nadam se samo da ću se znati nositi s tim. Kao što sam se naučio nositi sa sjedinama u kosi. I ne pokušavajte me utješiti da je to šarmantno.

Story: Mnogi muškarci nakon četrdesete okuse simptome tzv. muškog klimakterija. Uhvatite li sebe u razmišljanju kako želite motor, otputovati u nepoznatom smjeru, tetovirati se?
Pa došao sam na razgovor s motorom, u kož­noj jakni, koju ne skidam jer me peče od treće tetovaže. Ne smijem vam priznati gdje je, a čim završimo razgovor, putujem u nepoznatom smjeru. A što ste ono pitali? Četrdesete i muški klimakterij? Ma neee, to su priče za malu djecu.

Story: Rekli ste da burno reagirate kad se naljutite. Što ne podnosite?
Glupost, netoleranciju, osudu bez prava na obranu, nepravdu. Ima toga, ali s godinama se učim kontrolirati. Mogu puno toga podnijeti, ali kad puknem, iz mene krene bujica riječi. Srećom, kratko traje i uvijek se trudim ispričati. Hoćeš – nećeš, čovjek uvijek povrijedi one do kojih mu je stalo. Ali kao i većina ljudi, učim ne ponavljati iste pogreške i više se ne čudim svemu kao nekad. Rekao bi Gibonni: “Već je vrime da se pomirim sa svitom.” Ima nešto u tome.

Story: Što vas čini zadovoljnim?
Male stvari, puno ljubavi i ljudi do kojih mi je stalo.

Razgovarala Antonija Nazor
Fotografije Dražen Kokorić
Styling Marko Grubnić