Linda Begonja: nikako da dođe pravi

Zvijezda filma 'Lea i Darija - Dječje carstvo' te serije Larin izbor otkriva što očekuje od četrdesetih, emotivnih veza i majčinstva

Film ‘Lea i Darija – Dječje carstvo’, epizodna uloga u seriji ‘Larin izbor’, reklame, predstave i skorašnja premijera ‘Krletke’ u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerem­puh… Iako joj je raspored pun, samozatajna akademska glumica Linda Begonja našla je vremena za Story i otkrila je li beskrupulozna ili duhovna osoba koja se odrekla nekih svojih iluzija, a s nama je podijelila i zašto želi da Djed Mraz što prije ponovno dođe.

Ovo je torba kojoj ovoga ljeta nisu odoljele poznate dame!

Story: Nedavno je premijerno prikazan film ‘Lea i Darija’ u kojem glumite Melitu Gasteiger. Kako je bilo glumiti stvarnu osobu?
Moraš to uzeti u obzir kad je riječ o biografskoj drami, a ono što je redatelj Branko Ivanda želio dobiti, može se opisati rečenicom: Tamo gdje mašta šuti, činjenice govore. Glavna zamjerka filmu jest da ima premalo fikcije, ali i da nema negativnih lica što je, naravno, s obzirom na temu progona Židova i još jednu strašnu tragičnu sudbi­nu male Židovke i njezine obitelji, prilično nevjerojatno. Koliko znam, gospodin Ivanda nije želio napraviti film o holokaustu, nego nešto što je naz­vao veseli ples smrti. Uvijek je jako teško raditi na sudbinama malih i običnih ljudi jer se o njima malo zna, pa bi zato tu trebala nastupiti filmska priča. Melita jedina nosi klicu negativnosti u sebi, ali i neku vrstu dramskog lika i nadam se da sam je uspjela slojevito prikazati. Zahvalna sam za svaku filmsku priliku, pa tako i ovu u kojoj vidim mogućnost rada na sebi u glumačkom smislu.

Story: Na početku je Melita okrutna, ali se u drugom dijelu filma promijeni i želi pomoći obitelji Deutsch – kakvi ste vi u stvarnom životu; sličniji beskrupuloznoj ili dobroj Meliti?
Druga od prve nema ni ‘p’, a ponekad mi se čini da bi bilo bolje da je ima barem malo. Ne mislim to u negativnom, nego u kontekstu zdrave ambicije. Nekako mi se čini da sam to izgubila. Nikada nisam voljela raditi apriori stavove i tvrditi da sam jako dobra jer možda za nekoga i nisam. To su sve relativne stvari, ali povodim se za univerzalnim principom dobra kojem rijetko treba redefiniranje, a forma ‘modernog nacizma i fašizma’ koju Melita ima, puka je ambicija jedne majke koja sebe nije ostvarila i prenosi to na dijete. Premda je folksdojčerica, tu nije riječ o klasičnom fašizmu, nego o malograđanštini.

Story: U ‘Larinu izboru’ glumite opaticu. Koli­ko vam je duhovnost važna?
Jako. Materijalni je svijet uzeo maha i čini mi se da su se sve vrijednosti poremetile. Naravno, od novca živimo, ali važno mi je da se u svojoj koži osjećam udobno. Dobro, mir i ljubav prvo moraš potražiti u sebi da bi je mogao naći u drugi­ma. Moj je princip istraživanje duhovnosti radom na sebi. No ponekad pretjerujem, ne u lošem smi­slu, nego se često ponašam kao borac za pravdu. Tada se ponešto slomi i na mojim leđima. Lijepo je kad igram i ovakvu ulogu jer je to osoba bogatog unutarnjeg svijeta koja kao opatica ima onaj mir u sebi za kojim svi potajno tragamo.

Story: U filmu glumite mamu, kao i u jednoj reklami koju gledamo na malim ekranima. Biste li se voljeli i privatno okušati u toj ulozi?
Naravno. Sada proživljavam jedno prijelazno razdoblje, što ponekad može biti teško. Uskoro ću navršiti 40 i okrećem se za tuđom djecom na ulici. Rado bih bila mama, mislim da je to najdub­lje ostvarenje za ženu. Nije kasno, važno da si zdrav u glavi i da tijelo to može podnijeti. Dobne granice nisu ono što su nekad bile.

Story: Jeste li razmišljali o posvojenju?
Nije mi to strana pomisao. Ako ne budem mogla imati svoje dijete, onda ću posvojiti. Puno je male, bolesne i napuštene djece bez ljubavi koja pate i sigurno bi svijet bio ljepši da im pomognemo. Ne znam kakve su procedure, ali taj mi je postupak jako plemenit.

Story: U jednom ste intervjuu spomenuli da biste se voljeli zaljubiti do Božića. Jeste li?
Nisam. Svaki je Božić moj, ali Djed Mraz je negdje zapeo u mećavi. Možda dođe na ljeto sa saonicama punim darova, skine bradu i kaže: “To sam ja, tvoj sam!” Imala sam razdoblja veli­kih propitkivanja što ako doista ostanem sama. Trenutačno se ne trudim pitati ništa i prihvatiti dan za danom, s veseljem i zahvalnošću. Bolje biti sam nego u lošem društvu, je li tako?

Story: Kakav je vaš princ na bijelom konju?
Što sam starija, imam manje iluzija kako bi trebao izgledati. Samo neka dođe pa ćemo vidjeti. Znam da glupo zvuči, ali voljela bih da bude dobar čovjek i da vjerujemo jedno drugome.

Story: Bili ste zaljubljeni?
Nekoliko puta. Lijep mi je taj osjećaj leptirića u trbuhu, kad ne možeš ništa jesti, pa još i smrša­vim pet kilograma. Divan je to i neponovljiv osje­ćaj. Još je ljepše kad maske padnu i tada možeš tu osobu voljeti ili otići. To je ono što me zanima jer mislim da je zaljubljenost predivna, ali i prolazna, i ako prihvatiš sebe i tu osobu onakvom kakva jest, bez iluzija ili projekcija što bi netko trebao biti, tada počinje ljubav.

Story: U vašim prijašnjim vezama, tko je prvi odlazio?
Većinom sam ja odlazila iz nekih dubljih razloga, ne zbog svađe. Životni se principi ne bi poklapali, a meni je važno da sam s partnerom sukladna u prioritetima i nekom moralnom smislu. Ili bih na kraju uvidjela da zaljubljenost nije prešla u ljubav i da sam bila zaljubljena u ono što sam željela vidjeti. U konačnici to je ponovno iluzija ili nada da će se nešto promijeniti, što se ne dogodi.

Story: Biste li radije bili s nekim iz vaše profesije ili s nekim tko nema veze s tim?
Za ljubav je važno ono što nosimo u sebi, ne čime se bavimo.

Story: Tako birate i prijatelje?
Oni nekako sami dođu. Blagoslovljena sam na puno polja u životu; malo su kod mene proble­matične te emotivne veze i nikako da taj pravi dođe. Kod ostalih veza, nikada nisam imala prob­lema; ni u poslu ni kod prijatelja. Na njih mogu beskrajno računati, kao i oni na mene, i mislim da nema većeg blagoslova. Voljela bih takvog čovjeka koji će biti moj i da naš odnos bude upravo na granici prijateljstva i ljubavi. To je kombinacija za duge staze jer strast brzo izgori i onda ostane ono o čemu smo prije razgovarale – ili iluzija ili prava ljubav.

Story: Jeste li zaljubljive prirode?
Ne.

Story: Teško vas je osvojiti?
Ne volim koketirati, a kad se zaljubim, kod mene to najčešće preraste u nešto više, u neku vrstu odnosa i ne traje samo mjesec ili dva. Ryan Gosling mi je trenutačno u fokusu i biram filmove u kojima glumi. Baš mi je zgodan, super glumac, pa kako muškarci gledaju Playboy, tako ja pogledam film s njim.

Story: Izjavili ste kako ste se odrekli ideala i utopija, zašto?
Sklona sam idealiziranju, što možda ponekad graniči s naivnošću. Takva sam u odnosima s ljudima, poput djeteta sam, pa smatram da će mi biti uzvraćeno istom mjerom ako nekomu napravim nešto dobro. Trudim se živjeti bez takvih očekivanja, što nije u potpunosti moguće jer je svijet u kojem živimo prljav i egoističan. Ljudska očekivanja su uvijek velika, pa tako i moji ideali. Ponekad mi se čini dobrim da ih ipak imam jer me uvijek podsjećaju na to da možemo biti bolji prema sebi i drugima, čak i po cijenu da ti se dobro ne vrati dobrim.

Story: Tko vam je u teškim trenucima rame za plakanje?
Iskrena sam osoba i nisam dvolična. Imam potrebu kao čovjek biti jednostavna i vrlo jasna. Važno mi je biti iskrena prema samoj sebi i prvo sve moram razriješiti sa sobom. Naravno da pričam i s prijateljima, nemam problema s povjeravanjem. Malo patiš pa ideš dalje sa životom.

Story: Na sceni dajete sve od sebe, čemu najbolje svjedoče dva prijeloma noge…
Jedna pa druga noga u nekoliko mjeseci usred iste predstave. To su bile čudne okolnosti. Tada sam puno radila, imala suludi tempo i vjerujem da je to bio znak odozgo da trebam usporiti. Opo­ravak je bio jako dug, osam mjeseci, no danas je sve u redu i zahvaljujem zagrebačkoj Traumato­logiji jer su bili divni prema meni. Tad sam shvati­la da moram malo stati na loptu, pa su me moji zafrkavali: “Begonja je ove godine na klupi, rezer­va.” Nakon ozljeda bila sam dosta rezervirana i bilo me strah da mi se to ne ponovi. Trebalo mi je nekoliko mjeseci da se prestanem bojati.

Story: I privatno se tako dajete ili kalkulirate?
Nema kalkulacija, voljela bih da mogu malo kalkulirati, ali nisam takva pa se zaigram kao šte­ne. To mi je lijepo jer imam osjećaj da sam se da­la u potpunosti i za tim nikad nisam žalila, a takva sam i u poslu. I u emotivnim odnosima uvijek imam osjećaj da sam napravila sve što sam mogla i nije mi žao jer drukčije nije pošteno. Ljudi koji kalkuliraju možda bolje prođu, u većini slučajeva vidim da je tome tako, ali ja to ne mogu. Ponekad lupim glavom u zid, ali se ustanem, idem dalje i čekam Djeda Mraza da skine bradu.

Story: Uskoro ćete proslaviti 40. rođendan.
Trebala bih napraviti veliku zabavu jer je okruglo, a prijateljica Ana Maras rekla mi je kako mi ove godine želi kupiti nešto što će imati vrijednost, da je sada za mene Yves Saint Laurent. Tada sam je pitala trebam li se zamisliti, ipak sam sada gospođa u godinama, ali YSL mi zvuči primamljivo, iako riječ ‘gospođa’ ne.

Story: Kakve su bile vaše 20-e, a kakve 30-e?
U dvadesetima nisam bila ničega svjesna. Bila sam naivna, no instinkt mi je uvijek bio dobar i dobro reagiram. Tada sam bila potpuna idealisti­ca i nešto što gotovo graniči s emotivnom neinteligencijom. U tridesetima sam dosta eksperimen­tirala, izlazila na partyje i bilo je to super i zrelo razdoblje koje mi je puno koristilo. Potom sam se zasitila tih izlazaka i sad mi je ljepše otići na neku večeru i ugod­ni razgovor. Volim plesati i po stanu; stavim Henryja Mancinija i soundtrack iz filma ‘Pink Pant­her’. Savršeno!

Story: Što biste željeli u svojim četrdesetima?
Mislim da je došlo vrijeme da se ponovno vratimo istinskim vrijednostima; kao što su duševni mir, ljubav, blagoslov, ali i povratak sebi i da se pitamo što nam je istinski životni zadatak. Lijepa su ta propitkivanja, volim čitati knjige takve tematike, one za samopomoć u duhovnom smislu. Željela bih da sve ide onako kako Bog misli da bi bilo najbolje za mene. Kad legnem, to sama sebi ponovim, ali naravno da se nadam kako će biti dobro.

Razgovarala Maja Šitum
Fotografije Dražen Kokorić
Styling Lea Krpan
Šminka Sanja Agić
Frizura Salon Teuta
Prostor Green Gold, Habana

Linda Begonja: 'Ljubav nije unaprijed izgubljena bitka'

Preporučujemo