‘Moj je izbor biti čovjek i voljeti ljude’

Ravnateljica zaklade Zajednički put Ines Vrban u suradnji s osječkom zakladom Slagalica pokrenula je program Superseniori kojim želi pomoći umirovljenicima da se bolje uključe u društvo

Ravnateljica zaklade Zajednički put Ines Vrban govori o suradnji s osječkom zakladom Slagalica, a zajedno su pokrenule hvalevrijedan program financijskih podrški Super-seniori, kojim se poboljšava kvaliteta života starijih osoba.

Story: Prošle je godine veliko zanimanje izazvala kampanja ‘Samo stariji. Ništa više’ u kojoj su poznate osobe iz javnog života, poput Antonije Blaće, Janka Popovića Volarića… snimile fotografije na kojima izgledaju starije više od 30 godina. Mnogi ne znaju da je to hvalevrijedan rad zaklada Zajednički put iz Zagreba i Slagalica iz Osijeka koji je počeo 2015. godine, a putem njega je pokrenut i program financijskih podrški Superseniori. Kako je nastala ideja i što vam je primarni cilj?

U Zagrebu je 18% stanovništva starije od 65 godina, a u Osijeku i cijeloj Slavoniji još je veći postotak starijih građana, stoga smo željeli senzibilizirati javnost na uključivanje starijih građana u život zajednice te time smanjiti njihovu socijalnu isključenost. Putem Forumu za dobrobit Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva rodila se ideja o suradnji sa zakladom Slagalica iz Osijeka kako bismo modele rada sa starijim osobama koje smo razvili u Zagrebu prenijeli u Sla-vo-niju. Iako su potrebe stanovništva različite u slavonskim, posebno u ruralnim područjima, mišljenja smo da bi svi trebali imati jednake mogućnosti. Ovakvim se filantropskim akcijama te sinergijom znanja, pozitivne energije i ljubavi može podizati kvaliteta života starijih osoba svugdje, bez obzira na materijalne prepreke.

Story: Koji je dugoročni cilj fonda Superseniori?

Cilj nam je da postane održiv i prepoznatljiv fond iz kojeg će se sustavno moći financirati programi i projekti za poboljšanje kvalitete života starijih građana Zagreba, ali i cijele Hrvatske.

Story: Kako još Superseniori potiču jačanje interesa lokalne zajednice za starije osobe?

Povećavaju vidljivost starijih osoba u društvu i potiču njihovo uključivanje, a ono što posebno nastojimo razviti jest da superseniori razviju vještine samozagovaranja.

Story: Kako ste došli na čelo zaklade Zajednički put?

Budući da sam već imala iskustvo rada u civilnom društvu, kada je Grad Zagreb na poticaj Matice umirovljenika osnovao zakladu, pozvali su me da je razvijemo. Po mnogočemu je specifična u Hrvatskoj i jedina se bavi isključivo podizanjem kvalitete života starijih osoba. Zaklada je osnovana 2005., ali su tek 2008. stvoreni zakonski okviri za njezin rad, a počeli smo raditi u travnju 2009. godine.

Story: Kako se odvijao vaš profesionalni put, koliko ste uspijevali u posao uklopiti svoju ljestvicu vrijednosti?

Diplomirala sam na Studiju za socijalni rad Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kojem sam i magistrirala iz područja supervizije u psihosocijalnom radu. Završila sam i specijalistički studij za menadžment u ljudskim resursima. Trenutačno pripremam doktorat na doktorskom studiju za međunarodne odnose. Naravno, prošla sam i niz edukacija iz psihosocijalnog područja rada s ljudima. Ljestvicu životnih vrijednosti nosim iz obitelji, a obrazovanje mi je samo pomoglo da je učvrstim. Na toj ljestvici uvijek je izbor bio biti čovjek i voljeti ljude.

Story: Na čemu su vam najzahvalnija starija gospoda? Što vas ispunjava u radu?

Ne samo meni nego i svim djelatnicima zak-lade, kao i brojnim volonterima, najzahvalniji su na tome što im omogućujemo da se osjećaju vrijedno i uključeno u zajednicu onako kako oni to zaslužuju. Mislim da se međusobno ispunjavamo poštovanjem, učenjem i ljubavlju.

Story: Pretpostavljam da je cilj zaklade i Superseniora osvijestiti ljude da na umirovljenike ne gledaju kao na prošlost i teret. Koje su to sve predrasude u našem društvu?

Najčešće su predrasude samih starijih ljudi da nakon odlaska u mirovinu više nisu potrebni. Nerijetko čujemo da je starost skupa i samim time teret, što je potpuno pogrešno jer oni su velik društveni kapital u svakom pogledu.

Story: Često zaboravljamo na dragocjeno iskustvo i mudrost koje imaju stariji ljudi. Kako još potičete da se ta riznica znanja prenese na mlađe generacije?

Potičemo ih putem mnogih projekata koje smo već proveli, kao i svih budućih koje ćemo organizirati, a kolokvijalno ih zovemo ‘stariji za mlade i mladi za starije’, odnosno da međusobno razmjenjuju znanja, iskustva i mudrost, posebice volontirajući. Jedan od prioriteta je da ih što više uključujemo u javno djelovanje kako bi imali širu platformu za prijenos svoga golemog znanja. Već dugo nastojimo zainteresirati vlade da stvore zakonske okvire za ponovno uključivanje seniora na tržište rada, primjerice modelom mentorstva koji je već razvijen u zapadnim zemljama, senior servisom po uzoru na studentski servis i raznim drugim modelima koji bi podignuli kvalitetu života starijih građana, a samim time i cjelokupne zajednice.

Story: Rekli ste mi da je biti umirovljenik u Zagrebu na neki način privilegij u odnosu na Osijek i Vukovar?

Možda privilegij nije najsretnija riječ jer se mnogi koji žive na rubu siromaštva neće s tim složiti, ali pritom nisam mislila samo na ekonomsku situaciju nego ponajprije na činjenicu da je Zagreb jedan od socijalno najosjetljivijih gradova u Hrvatskoj koji je, pružajući podršku civilnom društvu, omogućio mnogim umirovljenicima da se besplatno mogu baviti stvarima za koje prije nisu imali vremena ili mogućnosti. Potaknuli smo nekoliko znanstvenih istraživanja o potrebama starijih ljudi i njihovu položaju u društvu. Uspješno razvijamo psihološko, financijsko i pravno savjetovanje. U Senior centru zaklade Zajednički put u više od 20 raznih radionica tjedno sudjeluje više od 500 umirovljenika koji kreativno i kvalitetno provode vrijeme. Za Božić i uskrsne blagdane našim umirovljenicima darujemo tristotinjak ulaznica za kazalište ili koncerte. Zahvaljujući Zagrebačkoj filharmoniji, dijelimo znatan broj besplatnih sezonskih ulaznica te niz drugih stvari. Osijek i Vukovar, nažalost, nisu u situaciji da mogu to pružiti svojim građanima jer to iziskuje znatna financijska sredstva i znatne ljudske potencijale. Zato smo partneri zaklade Slagalica iz Osijeka jer želimo  raditi na tome da svi imaju jednake mogućnosti.

Story: Mislite li da ste ovaj programom trebali i prije pokrenuti? Jeste li se za ovaj projekt poslužili nekim inozemnim modelom?

Stvari se uvijek događaju kada za to dođe vrijeme i mislim da nikada ni za što dobro nije kasno. Cijeli smo projekt osmislili sami i nismo ni od koga ništa prepisivali. To su jednostavne stvari za koje treba nešto dobre volje i znanja i, naravno, neizbježne političke volje, da ne kažem podrške, a to mi imamo u Zagrebu, posebno u našem resornom Uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba.

Story: Raspolažete li statističkim podacima, primjerice, gdje u Europi umirovljenici žive najkvalitetnije? Što se od njih može naučiti?

Prema posljednjim dostupnim podacima, najsretniji su umirovljenici u Danskoj i Švedskoj –  to je valjda taj čarobni neprevodivi hygge. Od najboljih se uvijek može učiti. Da bi neke kategorije ljudi proglasili sretnima u određenoj zemlji, mora se razviti društvo i stvoriti uvjeti za dobar život.

Story: Cjelokupna ideja vašeg rada i više je nego optimistična. Čemu se dugoročno nadate?

Da, od prvog smo dana krenuli optimistično. Iz svega smo nastojali izvući samo dobro i pozitivno, koristeći pritom resurse koji su nam bili dostupni, a ponajprije mislim na starije građane Zagreba. Dugoročno se nadamo boljoj vidljivosti i uključenosti starijih građana u društvo. Da citiram Opru – starosti se ne treba plašiti, ona je privilegij.

Napisala: Antonija Nazor
Fotografije: Josip Regović
Šminka: Marko Tolić

 

Preporučujemo