Neno Belan: Volim žene koje su mi ravnopravne

Hvalospjevi o njegovu radu već su ispisani, a glazba je za njega tema o kojoj bi mogao pričati satima. Ipak, razgovor s novinarima za Nenu Belana naj­teži je dio posla. A kad i to obavi, uživa u životu jer ga kao jednog od deset najizvođenijih autora u Hrvatskoj kriza nije ni dotaknula. Zacijelo je lijepo biti Neno Belan, pomislila sam, a on je, pak, poželio naći se u mojoj koži da bi me barem nakratko obasuo pitanjima na koje inače nerado odgovara; onima o ljubavi koja je i bila osnovna tema našeg razgovora. Naime, Belan i Fiumensi 11. veljače sviraju u Maloj dvorani Do­ma sportova, a uz izdanu kompilaciju ‘Oceani ljubavi’, pripremaju CD i slave obljetnice.

Story: Početkom veljače navršit ćete 50 godina. Kako ćete proslaviti?
Bit ću u Trstu na Jovanottiju. Koncert je trebao biti prije dva mjeseca, ali je otkazan, a novi datum pada na moj rođendan 2. veljače. Bit će super, idem s društ­vom, a prije ili poslije imat ću privatan rođendanski party.

Story: Kako izgledaju privatni partyji Nene Belana?
Prije sam unajmljivao lokal i pozivao više od sto ljudi, pa bismo svirali, provodili se, bilo je megalomanski, ali odlično. Umorio sam se od tak­ve vrste zabave pa sam slavio kod kuće, s desetak ljudi. Kakav će bit 50., tek ću vidjeti.

Story: I na poslovnom planu slavite važne obljetnice.
Prva je 10 godina nastupanja na šibenskom Festivalu dalmatinske šansone. Ondje sam promovirao sve važne pjesme u posljednje vrijeme, poput ‘Srca od leda’, ‘Rijeke snova’, dueta s Massimom pa sam odlučio izdati kompilaciju ‘Oceani ljubavi’, nazvanu prema posljednjoj pjesmi s festivala. Druga važna obljetnica koju slavim jest 15 godina suradnje s mojim bendom, Fiumensima.

Story: Planirate i novi album najavljen singlom ‘Nedir nad morem plavim’. Još ima onih koji ne znaju što znači ‘nedir’.
Na forumu sam naišao na raspravu što znači ‘nedir’ i bilo je svakakvih, pa i duhovitih rješenja, a pobjednik je jedan koji je izjavio da je to muško muslimansko ime. Nedir znači ‘negdje’, tako su govorili stari ljudi.

Story: Napisao ju je pjesnik koji nema ni mobitel ni internet, zvuči kao šala. Biste li vi mogli zamisliti život ili, pak, barem jedan dan bez tehnoloških pomagala?
Obično sam pišem pjesme, ali za ovu je glazbu napisao moj prijatelj Zvonimir Zrilić iz Zadra, koji je svirao u grupi Riva, a upoznali smo se u vojsci u Sarajevu. Tekst je napisao bratić njegove supruge, ribar s Čiova koji nema mobitel ni internet, bez čega ne mogu zamisliti dan, iako sanjam o tome.

Story: Koliko ste neki dan, kada sam vas zvala za intervju, imali propuštenih poziva, s obzirom na to da ste zaboravili mobitel?
Nemojte me ni pitati… Toliko da poželim nestati na nekoliko mjeseci i isključiti se od svega. No dobro, ostvarit ću to kad-tad, sad definitivno nije trenutak za to.

Story: Koji je vaš hit najpopularniji na YouTubeu? Zasad definitivno nije ‘Nedir nad morem plavim’, preslušan je tek nekoliko desetaka tisuća puta. Pratite li stanje?
Ima ga na više mjesta tako da je preslušan više puta od toga što ste naveli. Internet je dodatna varijanta promoviranja pjesme. Naj­popularnija je ‘Rijeka snova’, ima oko dva milijuna klikova. No ima jedna smiješna stvar oko YouTubea; prošle su mi godine ukinuli spot za pjesmu ‘Sunčan dan’, i to zbog seksual­nog sadržaja. Naime, u nekoliko kadrova kad se šetam pokraj plaže, vide se cure u toplesu. Baš su strogi i rigorozni, tako da su ga blokirali. Nevjerojatno, a bio sam blizu milijuna, nedostajalo je oko tri tisuće klikova.

Story: Redovito pjevate uoči Valentinova, znači li vam nešto taj dan?
Znači zato što već godinama pjevam tijekom ili uoči Valentinova. Zgodno je to, bude brdo parova koji se ljube, vole, vidim to sa scene. Znali smo se i prije koncerta dogovoriti s dečkom koji želi zaprositi curu pa ga pozovem na pozornicu.

Story: Sviđa li vam se ta zapadnjačka patetika?
Prije nije bilo toliko uvoza sa zapada, ali ako to ljude veseli, zašto ne, nema ništa loše u tome.

Story: Obilježavate li Valentinovo?
Pravom je čovjeku svaki dan Valentinovo.

Story: Imate li dovoljno ljubavi u životu?
Imam, znam na što ciljate. Kad je riječ o ljubavi općenito, itekako je imam. Volim ono što radim, to je već golema ljubav i život mi je ispunjen njome, tu je i moja obitelj koju volim, tu je i ljubav prema hrani i ostalo.

Story: Prije tri godine rekli ste mi da ima šanse da ponovno stupite u brak. Ima li još uvijek?
Ima.

Story: A kakve su realne šanse da se to i dogodi?
Uvijek postoje, priznajem. Mo­glo bi se dogoditi, ali neću reći ništa više od toga.

Story: Pretpostavljam da imate nekoga ako postoji realna šansa za brak?
To su samo pretpostavke. Ako se to dogodi, vjerujte mi svi će na sva zvona znati, čak i vi, među prvima, obećavam.

Story: Jeste li se ikada našli u ljubavnom trokutu?
Nisam, ja sam klasičan tip.

Story: Što vas najviše intrigira kod žena?
Nema pravila, mora imati ono nešto. Ne volim loše ljudske osobine, bahatost ili nekulturu. Ma, puno toga ne volim.

Story: Volite li dominantne žene?
Ne, volim da mi je ravnopravna.

Story: Romantičan u pjesmama, a inače?
To bi trebalo pitati moje bivše ljubavi, bolje da neko drugi o tome priča. No mislim da pjesme ne mogu nastati tek tako.

Story: Nije kasno za brak, a za to da po­novno postanete otac?
Nije ni to. Kolega Bebek ima 66 godina i dvoje male djece, a ima i starijih. No možda nije dobro da baš prestar dobiješ dijete.

Story: Možete li zamisliti scenarij da u isto vrijeme postanete otac i djed?
Mogu, ako se svi volimo i poštujemo, ne bi bilo problema.

Story: Koliko vam je kći Nikolina slična?
Tvrdoglava je čak više od mene, muzikalna je poput mene, a ima i fizičkih sličnosti.

Story: Je li vam njezina tvrdoglavost zadavala muke?
Još mi zadaje. No dobro je odgojena, kulturna, pažljiva, ali je svoja. Kad nešto zamisli, teško ju se može od toga odvratiti. Imamo super odnos, nemamo tabua.

Story: Je li vam žao što nemate obitelj u klasičnom smislu?
Postoji neki moj životni put koji vozim tak­vog kakav jest. Ne želim vjerovati stereotipima, koristim najbolje što mi život pruža.

Story: Kad ćete u mirovinu?
Što budem stariji, samo ću malo usporiti tempo.

Story: U stanu u Rijeci imate studio. Je li ondje uvijek promenada ili uspijete naći svoj mir?
To nije komercijalni studio, zamislio sam ga kao svoj atelje. Kad god poželim i kad me pukne inspiracija, odem u studio, zovem koga hoću i uživam. Taj mi je studio donio pravi mir.

Story: Pretpostavljam da u njemu visi desetak gitara koje imate?
Imam ih 14. Ljudi me doživljavaju kao pjevača i autora, ali ja sam i gitarist. Imam i mandolinu, a nedavno sam naručio ukulele koje bi želio naučiti svirati.

Razgovarala Josipa Scotti Čavlina
Fotografije Matea Smolčić, arhiv Storyja