Niko Kranjčar: Osmijeh moje kćeri najljepši je dio očinstva

zagreb, 09022012niko kranjcarsnimio: drazen kokoric
Iskrenost i dobrota su moralne vrijednosti koje bih želio prenijeti na svoje dijete. Naposljetku, dati kćeri slobodu da sama iskusi svijet i odluči kakva će biti osoba. Normalno da je roditeljska uloga pokušati prenijeti moralne vrijednosti na dijete, kaže Niko Kranjčar

Koliko se promijenio kad je postao otac, kako odgaja svoju nasljednicu te koje su mu vrijednosti najvažnije, otkriva nogometaš Niko Kranjčar. Priča o usponima, padovima, početku karijere, odlukama, međuljudskim odnosima i, naravno, nogometu

Prošlo je gotovo deset godina otkako je 27-go­dišnji nogometaš Niko Kranjčar rekao koju riječ o temama koje nemaju veze s nogometom. Tada se o njemu govorilo kao o 17-godišnjoj nogometnoj zvijezdi, predviđa­la mu se blistava karijera, veliki transferi, naslovi, tro­feji… I svi oni koji su stajali iza takvih prognoza, nisu pogriješili. Brzo je Niko opravdao očekivanja. Nakon najvećih domaćih klubova za ovog su se sportaša zani­mali AC Milan, Juventus, Valencija, CSKA… Onda je spakirao kovčege i otišao u Englesku. Nakon četiri godine u Portsmouthu, potpisao je za Tottenham. I danas je među pravom nogometnom elitom. Puno bi se stranica moglo ispisati njegovim uspjesima, no zna on i što su usponi, ali i padovi. I što je najvažnije, itekako se zna nositi s tim. Možda je upravo zato jedan od onih poznatih osoba koji nemaju izražen ego.

Una­toč svemu što nosi život nogometaša, on nije poletio među oblake. Uvijek je njegovao imidž pristojnog i dobrog dečka, a tako je i danas. U samo nekoliko minuta razgovora s njim uvjerit ćete se da ništa od navedenog nisu floskule. Ako imate imalo predrasuda o nogometašima, Niko ih definitivno razbija. Svojim razmišljanjima pokazuje zrelost, svojim stavovima koje se ne boji naglas izgovoriti – odvažnost. Odmje­ren ali pristupačan. Realan i jednostavan. Kad priča o nogometu, nadolazećem Europskom prvenstvu od kojeg, kao i cijela nacija, očekuje puno, imate otvorenog sugovornika, kad na red dođe koje pitanje o privatnom životu taj isti sugovornik zagonetno se smije dajući vam do znanja da o tome ne voli, ne želi i nema potrebu razgovarati. Ipak, ovoga puta kao da je napravio malu iznimku. Dok priča o svojoj uskoro jednogodišnjoj kćerkici Loree, oči mu nekako posebno sjaje. Rođenje curice životu Nike i njegove supruge Simone podarilo je neku novu dimenziju. Dovoljan razlog da mu osmijeh ne silazi s lica. A sve ostalo, već će nekako doći…

Story: Postali ste ambasador za Gillette. Koli­ko je vama kao muškarcu važan fizički izgled?
Nije mi toliko važan, ali kad se pogledam u ogledalo, naravno da moram biti zadovoljan.

Story: Zamarate li se manje time kako starite?
Istina. Primjerice, kao klincu bilo mi je važno kako izgledam, uostalom, kao svima u toj nekoj mlađoj dobi. Fizički izgled je važan, svi si želimo biti lijepi, ali definitivno nije presudan.

Story: A kod suprotnog spola?
Uvijek je lijepo vidjeti lijepu ženu.

Story: Mislite li da ste premladi ušli u brak?
Učinio sam to kad sam se osjećao spremnim.

Story: Koji su vaši strahovi?
Sada imam curicu i naravno da mi je najveći strah da njoj ne omogućim sve ono što želim, da joj ne uspijem pomoći u njezinu ostvarenju i svega onoga što želi u životu. Svjestan sam da joj ne mogu u svemu pomoći i da će odlučivati o svom životu, ali naravno da ću učiniti sve što je u mojoj moći da joj olakšam i pomognem.

Story: Dakle, Loree je tatina mezimica?
Naravno.

Razgovarala Vedrana Čarapović
Fotografije Dražen Kokorić, arhiv Storyja

Komentari