Tamara Garbajs: Svaki je dan podređen mom djetetu

Malo je onih koji nisu bili oduševljeni kada su na malim ekranima nakon dulje stanke ponovno vidjeli zagrebačku glumicu Tamaru Garbajs. U seriji ‘Larin izbor’, lijepa 35-godišnjakinja utjelovila je Veru, ženu skrhanu bolom, koja se nakon vlastite tragedije odlučuje naslovnoj junakinji ote­ti dijete. Obožavatelji serije s nestrpljenjem su čekali da vide rasplet te napete situacije u kojoj je Tamara pokazala svoj glumački talent. A što radi kada ne sni­ma i po desetak sati na dan? Brižna je majka četverogodišnjeg sinčića Tome, kojemu daruje svu pažnju i vrijeme. Obožavanog mališana rodila je u braku s bivšim vaterpolistom Hrvojem Šintićem. Iako se ta veza nije održala, ona s redateljem Markom Vrdo­ljakom cvjeta već dvije godine.

Story: Gledamo vas u seriji ‘Larin izbor’. Koli­ko sličnosti imate s likom, a kako ste iznijeli nje­zine osobine koje su vama sušta suprotnost?
U likovima koje igram ne tražim sličnosti sa sobom; prepustim se mašti. Vjera koju tumačim izrazito je nesretna žena, koja je iskusila najveću bol koju ljudsko biće može osjetiti – gubitak djeteta… Iz te boli proizlaze svi izbori koje ona radi u životu. Iskreno suosjećam sa svakom majkom koja je iskusila nešto takvo, i to s tako velikim poštovanjem da mi se o tome čini nepristojno razglabati. Osmislila sam kako igrati taj lik s poštovanjem prema svakoj takvoj majci.

Story: Vraćate se na male ekrane nakon dulje stanke, kakav je osjećaj ponovno biti na setu?
Divno mi je, jako mi je lijepo ponovno raditi, volim atmosferu koja prati ovakve projekte, dob­ro se snalazim u tome. Atmosfera na ovom projektu je pozitivna i uistinu jedna od ljepših. Kolege s kojima radim su lijepo i dobro društvo, svi se nekako lijepo slažemo.

Story: Osjećate li tremu ili strah prije nego što stanete pred kamere?
Ne osjećam ni tremu ni strah, jedino želju da što bolje odradim scenu. S početkom snimanja scene prisutan je neki pozitivan adrenalin, koji ubrzo nestane te ga zamijeni uživanje u onome što radim.

Story: Već ste jednom pauzirali godinu dana dok ste živjeli u Madridu i znali ste da će se biti teško vratiti, je li bilo tako?
Nije. Sve se nekako dobro posložilo, u prvom redu Tomina dob. Naime, sada kad ima četiri godine, lakše prihvaćam situaciju kad sam ja na setu, a on u vrtiću ili kod kuće s tatom ili bakom i djedom, nego što bih to, primjerice, prije dvije godine, kad se nisam odvajala od njega.

Story: Zašto ste toliko pauzirali? Koliko vam je nedostajao posao?
Zato što sam željela biti kod kuće s Tomom dok ne krene u vrtić, svjesna da ne bih bila sretna ni mirna da ga čuva netko drugi, da su te prve tri godine razdoblje kad se u dijete ugrađuje temeljni osjećaj sigurnosti i sretna sam što sam si zbog prirode mog posla mogla priuštiti da ne radim. Željela sam biti prisutna i posvećena u potpunosti. Nije mi nedostajao posao, priroda je sve savršeno napravila.

Story: Godine 2009. izjavili ste da vam je svaki dan potpuno podređen Tomi, je li se to sada promijenilo?
Svaki je moj dan posvećen i podređen mom djetetu. To je prirodno, to je uz ljubav, osnova roditeljstva. Ne vidim kako se to može promijeniti. Naravno, mijenjaju se djetetove potrebe; od pelena do škole vrijeme proleti pa od bebe koja treba svoju mamu da bi zaspala brzo imate dečka koji pred školom sramežljivo istrgne ruku iz mamime ili tatine da ne ispadne maza pred prijateljima. Prijateljice koje imaju stariju djecu pričaju mi o tome, svjesna sam da puse i zagrljaji koje mi sada Toma daje imaju posebnu vrijednost.

Story: Kako vam danas izgleda dan?
Toma je krenuo u vrtić, tako da ujutro doručkujemo, spremimo se i prošetamo do vrtića. Na­kon toga jurim na tržnicu, skuham ručak i odlazim po Tomu. Nakon što poslijepodne odspava, dogovaramo se s prijateljima za druženje, odlazak u park, šetnju, kino. Važno je da s nama bude netko od njegovih najboljih prijatelja; to su Mata i Vito, Markovi sinovi, i Simona, za koju kaže da mu je cura, a druže se otkako su bebe. Toma svaki dan provede dio vremena sa svojim tatom, njih dvojica imaju svoje planove i avanture, druže se s Tominim malim prijateljima, plani­nare, uživaju. Ako snimam ili imam predstavu, organiziramo se, u tome mi puno pomažu To­mine bake i djedovi, s kojima Toma obožava pro­voditi vrijeme.

CIJELI INTERVIEW PROČITAJTE U TJEDNIKU STORY

Razgovarala Maja Šitum
Fotografije Dražen Kokorić
Styling Lea Krpan
Šminka Sanja Agić
Frizura Salon Ruža
Prostor Green Gold, Habana