Ponekad nam ljudi koje najviše volimo i za koje mislimo da nas vole nanose najveću bol. I to ne onu fizičku, nego psihičku čiji tragovi ne prođu za dva, tri ili pet dana nego ponekad ostaju vječno. Kada spomenemo riječ nasilje, mnogi odmah pomisle na batine, fizičke ozljede, seksualno iskorištavanje, na sve ono što bi imalo predznak fizičko. No, nasilje ima i drugu stranu koju nije uvijek lako uočiti izvana. Psihičko, odnosno emotivno ili verbalno nasilje najrasprostranjeniji je oblik nasilja i nije ga uvijek jednostavno prepoznati. - Psihičko nasilje mogli bismo definirati kao svaki oblik nasilja koji isključuje fizičku komponentu. Zlostavljana osoba pati zbog postupaka zlostavljača, osjeća se bezvrijedno, bespomoćno. Unatoč tome, to ne znači da osoba koja je fizički zlostavljana ujedno ne trpi i psihičko zlostavljanje. Naime, sva su zlostavljanja povezana i nema fizičkog bola bez psihičkog stresa i neke vrste psihičke patnje. No, psihičko nasilje ne mora nužno uvijek prijeći u fizičko. Naime, reakcije okoline su, nažalost, blaže i tolerantnije prema psihičkom nasilju u odnosu na fizičko. Kada osoba nije fizički ugrožena, skloniji smo zanemariti i progledati kroz prste psihičkom zlostavljaču. To jako dobro znaju i sami zlostavljači pa stoga svoje postupke ograničavaju na psihičko zlostavljanje - objasnila nam je Kristina Bačkonja, diplomirana psihologinja i NLP trenerica. Kako prepoznati da je riječ o psihičkom zlostavljanju, a ne samo o izoliranoj epizodi? - Psihičko nasilje može se očitovati vrijeđanjem, omalovažavanjem, okrutnim kritikama, sramoćenjem, ogovaranjem, isključivanjem iz društva... Riječi mogu biti puno snažnije od udaraca, one su brze i bezbolne za nasilnika, a mogu biti iznimno štetne za žrtvu. I samo isključivanje iz odnosa može biti nasilje. Nasilje u odnosu najteže je otkriti s pozicije promatrača, a sastoji se od sustavnog smanjivanja nečijeg samopoštovanja ignoriranjem, izolacijom, isključivanjem ili izbjegavanjem. Izostanak ikakve pažnje vjerojatno je nešto najbolnije s čime se svatko od nas može suočiti. Za psihičko nasilje karakteristično je to što postoji namjera da se osobu povrijedi i što je ono opetovano. Kada smo ljuti, uglavnom ne razmišljamo što govorimo i nenamjerno uvrijedimo drugu osobu. Međutim, kod psihičkog nasilja postoji namjera i postupci zlostavljača nisu sporadični nego konstantni - ne ovise o njegovoj trenutačnoj reakciji nego su sustavni i namjerni. Ako se zlostavljanje takve vrste dulje ponavlja, samopouzdanje zlostavljane osobe pada te ona možda čak i povjeruje zlostavljaču, što pokazuje da je problem postao dubok i da je zlostavljana osoba oštećena zlostavljanjem - rekla nam je Kristina iz centra Budi svoj.

Nešto slično proživjela je i glumica Christine Taylor, supruga holivudske zvijezde Bena Stillera, koja više nije mogla trpjeti njegovo psihičko maltretiranje. Osim što je neprestano govorio o mladoj glumici s kojom je radio, manijakalno je kontrolirao život žene s kojom ima dvoje djece. Ona je zbog toga nakon 18 godina zatražila razvod. - Nije neobično da holivudski parovi imaju istu estetsku filozofiju, ali njih dvoje su pretjerali. Zajedno su brojili bademe, nije ih smjela pojesti više od 15 na dan, uz to jednu jabuku i možda još nekoliko borovnica. Dva do tri sata svakodnevno bi morala biti u teretani, svaki mjesec ići na trodnevno čišćenje. Naravno da mliječni proizvodi nisu bili dopušteni, kruh nisu vidjeli godinama, tu je i korištenje diuretika. Ako bi netko od posluge u kuću unio neku od ‘zabranjenih’ namirnica, i to kao vlastiti obrok, trebao se paziti jer nikada niste vidjeli takav izljev bijes. Ali Christine sada želi još jedno dijete i trebala bi malo popustiti s rigoroznom dijetom, no Ben to baš i ne želi. Sve dulje izbiva iz doma i izbjegava njezine pozive kada je na poslu. Kao da se boji da je njezina zdrava težina zarazna - opisao je prije nekoliko godina neimenovani izvor. Psihičku torturu proživjela je i pjevačica i glumica Jennifer Lopez, koja je o svemu progovorila u memoarima ‘True Love’. Iako nije otkrila o kojem je partneru riječ, u knjizi je napisala da je pretrpjela psihičko zlostavljanje. - Netko te može zlostavljati jedino ako mu ti to dopustiš. I to sam iznova i iznova otkrivala. Nikada nisam imala modricu na oku ili rasječenu usnicu, ali bila sam u vezama u kojima su me na ovaj ili onaj način zlostavljali: psihički, emotivno, verbalno. Znam kakav je osjećaj kada vam se duša polako uništava, i to isključivo zbog načina na koji se prema vama ponaša netko koga volite. Žarulja mi se upalila tek kada sam shvatila da ne cijenim i ne spoznajem ljubav koju dajem. Nikada nisam zastala i razmislila o tome koliko je moja ljubav posebna. Nikada nisam zastala, pogledala se i rekla: Zaslužuješ čistu i posebnu ljubav, istu onakvu kakvu daješ drugima. Tvoja ljubav ima vrijednost - istaknula je 47-godišnja majka dvoje djece koja je u međuvremenu shvatila što traži u muškarcu. - Može zadržati dijamantno prstenje, skupocjene automobile, putovanja Europom... Neka si sve to zadrži! I sama mogu kupiti te stvari. Posveti mi svoje vrijeme, daj mi iskrenost, poštovanje, dragost, strpljenje, vjernost. Utjehu kada nešto krene po zlu - rekla je jedanput.
Koliko točno ‘ljubav boli’ otkrila je i glazbenica, koja je otvoreno progovorila o psihičkom zlostavljanju koje je pretrpjela u braku s Tommyjem Mottolom, bivšim direktorom kuće Sony Music. On je pjevačicu upoznao kada mu je kao 18-godišnja djevojka poslala kasetu sa svojim pjesmama s namjerom da joj ponudi ugovor. Iako se zaljubio u njezin glas, mlađahna ljepotica brzo ga je osvojila i svojom pojavom. Par se vjenčao u lipnju 1993., no umjesto bračne sreće Mariah je, kako je poslije tvrdila, deset godina trpjela emotivno zlostavljanje i pretjeranu kontrolu. Carey je tek završila srednju školu i radila je kao prateći vokal kada je upoznala Mottolu, koji joj je obećao da će biti veća zvijezda od Madonne i Michaela Jacksona. No, prije nego što je počeo ostvarivati naum, natjerao ju je da prekine s tadašnjim dečkom, s kojim je također surađivala na pjesmama, birao je producente i tekstopisce za njezine hitove i odbio joj dati slobodno vrijeme za odmor i uživanje u uspjehu koji je stjecala. Nakon što su se vjenčali, zlostavljanje je postalo još gore. Nije smjela surađivati s ljudima s kojima je željela raditi, morala je snimati albume koji joj se nisu sviđali. Izolirao ju je od obitelji i prijatelja te njihovo ‘obiteljsko’ gnijezdo svio u predgrađu New Yorka. - Ispričavam se ako se činilo da sam previše sklon kontroli. Jesam li bio opsesivan? Da, ali zbog toga je djelomično i postigla uspjeh - objasnio je poslije Mottola, očito ne kajući se zbog učinjenog. Njihov je brak završio četiri godine kasnije, kada je diva napokon podnijela zahtjev za razvod. I njezina kolegica Shakira iskusila je što znači biti u vezi s nekim tko te sustavno psihički maltretira. Jedna od najvećih latino zvijezda današnjice sredinom ‘90-ih bila je u vezi s glumcem Osvaldom Ríosom koji ju je, kako su pisali mediji, navodno psihički zlostavljao, što je i bio razlog njihova prekida. Detalji nisu poznati, a za istu stvar poslije ga je optužila njegova djevojka Kassiana Rosso koja je o svemu javno progovorila. Oblik psihičkog zlostavljanja proživjela je i glumica Meryem Uzerli, najpoznatija po ulozi Hurem iz serije ‘Sulejman Veličanstveni’, koja si je zbog toga gotovo oduzela život. Kada je 2013. ostala u drugom stanju s tadašnjim dečkom, Turčinom Canom Ateşom, predsjednikom upravnog odbora brokerskog društva Martin & Martin, umjesto da uživaju u sretnoj vijesti, oni su prekinuli. I to zato što ju je ljutiti Can uporno tjerao na pobačaj. Budući da je iz prijašnjeg braka već imao dvoje djece, nije mu padalo na pamet dobiti još jedno. - Rekao mi je: “Imam dvoje djece i treće mi ne treba, moraš pobaciti. Pomisli samo što će novine pisati. Reći će da si napustila seriju zbog trudnoće, da si lagala. Ova će beba sve upropastiti. Pobaci, to danas svi rade - otkrila je poslije. Taj je pritisak toliko teško podnosila da je problem odlučila riješiti na najgori način. - Istina je da sam zbog depresije pokušala skočiti s balkona hotelske sobe, ali u posljednjem su me trenutku spriječili u tome. Bilo je strašno. Jednostavno sam željela sve okončati, biti uništena, umrijeti, htjela sam se ubiti kako bih se napokon oslobodila - ispričala je. No nisu samo partneri ti koji nas svojim postupcima ili riječima iznova mogu povrijediti. Psihičku torturu svojoj su djeci priuštili i neki roditelji. Koliko god zvuči nevjerojatno, pojedine američke zvijezde tvrde da su im roditelji, mahom očevi, gotovo upropastili život maltretiranjem. Pjevačica Demi Lovato priznala je da je imala jako težak odnos s ocem Patrickom, koji je 2013. preminuo od raka, i to zato što je bio sklon psihičkom nasilju.
- Bila sam rastrgana kada je preminuo, i to zato što me psihički zlostavljao. Bio je zao, iako je zapravo želio biti dobra osoba. Želio je imati obitelj. Kada se moja majka udala za očuha, u sebi je imao dovoljno dobrote da kaže: “Drago mi je što se on brine o tebi i radi posao koji ja nisam mogao” - ispričala je Demi koja nije otkrila kako ju je otac zlostavljao. Ali je zato priznala da mu je sve oprostila. - Nasilnici se ne rađaju, oni to postaju. - Mnogo toga utječe na ponašanje nasilnika. Primjerice, urođeni temperament, kao i utjecaji okoline: obiteljska atmosfera, školsko okruženje, zajednica i kultura, uključujući medije koji dopuštaju ili potiču takvo ponašanje. Nažalost, sam medijski sadržaj, koji je prepun odraslih koji se međusobno vrijeđaju, spletkare bilo na filmu ili u javnom životu, ne ide u prilog dobrog modela djeci. Ako roditelji dopuštaju djetetu da se tako ponaša prema drugoj djeci, a institucije zatvaraju oči, tada se razvija tolerancija prema psihičkom zlostavljanju, što može rezultirati time da jednog dana pojedina osoba smatra da je takvo ponašanje prihvatljivo. Drugim riječima, čimbenika je puno, a kada se određeni čimbenici poklope, osoba može postati zlostavljač - kaže naša stručna sugovornica iz centra Budi svoj. U situaciji u kojoj je takvo ponašanje normalno odrasla je i glumica Angelina Jolie, koja zbog toga ima iznimno kompliciran odnos s ocem. Naime, u djetinjstvu je svjedočila tome kako joj otac Jon Voight psihički zlostavlja majku Marcheline Bertrand. - Godinama je mentalno zlostavljao našu majku - javno je rekao Angelinin brat James Haven, s čim se složila i dugogodišnja obiteljska prijateljica. - Jon Voight u to je vrijeme bio grozan otac svojoj djeci. Varao je njihovu majku. Sviđale su mu se holivudske starlete. Marcheline je bila slomljena. Priznala mi je i da ju Jon emotivno zlostavljao. Angelini sigurno nije bilo lako odrastati uza sve to. Zamjera mu mnogo toga - ispričao je neimenovani izvor. Na optužbe o zlostavljanju odgovorio je i Jon demantiravši sve: - Iskreno, cijelo sam vrijeme i djeci i njihovoj majci pružao ljubav i podršku... Ovo zamjeranje dolazi od toga što im je majka godinama programirano usađivala ljutnju prema meni. I to zato što je, razumljivo, bila povrijeđena kada smo se razveli. Samo Bog zna da sam godinama pokušavao poboljšati naš odnos. Dajem im svoje srce i ljubav i tu sam za njih kad god me trebaju. Oprečne priče o događajima iz prošlosti imaju i reper Eminem i njegova majka Debbie Nelson. Glazbenik pravog imena Marshall Mathers u nekoliko je navrata u pjesmama progovorio o majčinu psihičkom zlostavljanju kojem je u djetinjstvu bio izložen. Debbie koja, kako se pisalo, pati od Münch-hausenova sindroma (poremećaja kad osoba izmišlja ili preuveličava simptome bolesti ili bolest namjerno izaziva) nerijetko je, kako bi privukla pozornost, izmišljala da su njezina djeca bolesna. »Češće je to radila s Eminemovim mlađim bratom Nathanom zbog čega se uglavnom Eminem brinuo o malenom kojeg je na kraju odvela socijalna služba. U jednoj od svojih pjesama kontroverzni je umjetnik čak otkrio kako je majka jednom prilikom kada mu je umro ujak Ronnie rekla da bi više voljela da je on mrtav. No, Debbie je u svojim memoarima ‘My Son Marshall, My Son Eminem’ sve demantirala. Ističe da mu je upravo ona bila podrška dok je gradio karijeru, čak i u trenutku dok su tog “mršavog bijelca”, kako ga je nazvala u knjizi, ismijavali DJ-i i MC-ji detroitske glazbene scene, koje je želio impresionirati. - Nikada nije upoznao oca i napravila sam sve što sam mogla kako bih mu se iskupila za to. Nisam bila sretna kada je izmislio cijeli jedan život - koja majka želi da ju se zna kao alkoholičarku koja guta tablete i živi od socijalne pomoći? Iskreno, to me slomilo. Laži su odjednom počele stizati jedna za drugom, i to ne samo s njegove strane... Mislim da je zaboravio sve dobro što smo doživjeli, a ovom ću knjigom poravnati račune. Rekli su da bi Sigmund Freud, otac psihoanalize, imao što proučavati kad je riječ o mome sinu. I to je istina. Marshall je hodajuća kontradikcija - sramežljiv je, ima strašnu tremu uoči nastupa, a unatoč tome, neprestano je na turneji i jedna je od najpoznatijih osoba na svijetu. Vjerujem da bi bio mnogo sretniji da piše tekstove i producira pjesme daleko od očiju javnosti. Ponekad mi je žao što smo se 1987. preselili u Michigan, gdje se zaljubio u hardcore rap. Da smo ostali u Missouriju, možda bismo radili na farmi ili u tvornici. Ne znam bi li ga to činilo sretnim, ali znam da se ne bismo ovoliko udaljili - napisala je Debbie. Nesretno djetinjstvo s roditeljima koji su je psihički maltretirali i zanemarivali proživjela je i glumica Drew Barrymore. Ona je rođena u moćnoj holivudskoj dinastiji i još je kao djevojčica bila izložena svim mogućim porocima i razularenom ponašanju. Njezin otac, glumac John, bio je nasilni alkoholičar koji je neprestano verbalno maltretirao i ponižavao Drew i njezinu polubraću. Majka Jaid rođena je u kampu za izbjeglice u Njemačkoj u ratno i nestabilno vrijeme tako da ni sama nije imala osjećaj odgovornosti prema djetetu. Kada su joj se roditelji razveli, Drew je imala devet godina i majka bi je vodila sa sobom u klubove, osobito kultni Studio 54, gdje su joj nudili droge i poticali je da pleše s mladim holivudskim zvijezdama. Izlazile su pet puta tjedno i do 13. godine Drew je završila na rehabilitaciji, gdje se liječila od ovisnosti o drogama i alkoholu.
- Ne mislim da su me roditelji iskorištavali. Moja je majka bila nekonvencionalna, a mog oca nije bilo briga. Prvo sam piće popila s devet godina, s deset sam počela pušiti marihuanu, a sa 12 sam uzela kokain - priznala je Drew koja se proslavila kao dijete zahvaljujući ulozi u filmu ‘E. T.’. No, zbog loše reputacije koju je stekla, agenti su odbijali raditi s njom. Pokušala se ubiti i naposljetku završila na rehabilitaciji. Kada je došla sebi, sa 15 godina predala je zahtjev za legalnu emancipaciju i odvajanje od roditelja, što joj je i odobreno. Počela je raditi u lokalnom kafiću kako bi mogla plaćati račune, no u međuvremenu je shvatila koliko joj gluma nedostaje pa je ponovno krenula na audicije. Karijeru, djetinjstvo i život roditelji su gotovo upropastili i dječjoj zvijezdi Macaulayu Culkinu koji je oca optužio za psihičko zlostavljanje. Glavni lik filma ‘Sam u kući’ jednom je prilikom rekao kako je njegov otac Kit manipulativna osoba koja ga je oduvijek pokušavala iskoristiti, a sada mu nastoji oteti zarađeni novac. Zbog toga je sa 16 godina završio s njim i majkom na sudu gdje je, kao i Drew, tražio emancipaciju i kontrolu nad vlastitim financijama. Do njegove punoljetnosti o novcu se brinuo računovođa Billy Breitner. No, sve je to ostavilo veliki trag na danas 36-godišnjem glumcu koji se ne uspijeva riješiti problema s drogama, zbog čega je neko vrijeme proveo i u zatvoru. - Posljedice psihičkog zlostavljanja mogu biti sljedeće: 29% osoba ima problema s koncentracijom, 22% osjeća simptome fizičke bolesti, 20% ima problema sa spavanjem, a određeni postotak žrtava pokuša ili počini samoubojstvo. Prije svega, najvažnije je potražiti pomoć i zaštititi se. Uključiti institucije da odrade svoj posao, spriječiti nastavak zlostavljanja (ili učiniti sve da se ono svede na najmanju moguću mjeru alarmiranjem institucija i slično). Nadalje, osobama koje su zlostavljane neophodna je pomoć stručnjaka kako bi vratile samopouzdanje, osvijestile da nisu krive za ono što im se događa, kako bi dobile podršku. Svakoj vrsti zlostavljanja treba pristupiti ozbiljno i zatražiti prijeko potrebnu pomoć. Bez obzira na to je li fizičko ili psihičko, blago, umjereno ili teško, nasilje nije normalno niti bi trebalo biti prihvatljivo u bilo kojem obliku i omjeru. Zadatak nas odraslih jest da prije svega reagiramo, da zaštitimo žrtvu, da nasilnika suočimo s posljedicama njegova ponašanja i pomognemo mu da sâm uvidi zašto je svaki oblik nasilja loš i neprihvatljiv. Da vlastitim primjerom budemo uzor mladima, da stvaramo svijet u kojemu će svaki čin nasilja biti oštro sankcioniran. Svijet u kojemu nećemo mahnuti rukom kada čujemo da u školi imamo učenika kojega je razred izolirao. Svijet u kojemu nećemo zatvoriti oči kada naše dijete uvrijedi nekoga. Svijet u kojemu se nećemo nasmijati kada nam netko dođe prijaviti emocionalno zlostavljanje. Svijet u kojemu ćemo uporno raditi na tome da postane bolji za nas i našu djecu - istaknula je psihologinja Bačkonja. Autor: Nikolina Kunić Foto: Profimedia, Guliver/Shutter