Ivana Paradžiković: ‘Odgojila sam divnog čovjeka’

Voditeljica i urednica emisije ‘Provjereno’ Ivana Paradžiković u ekskluzivnom razgovoru za novi broj Storybooka govori o studentskim poslovima, odgoju sina i izazovima u poslu koji ni za što ne bi mijenjala. Vodeći lifestyle časopis Storybook proljeće je pozdravio novim izdanjem koje je od 11. ožujka na svim kioscima

Novi broj tromjesečnika obiluje snažnim i zanimljivim ženama koje svojom pričom inspiriraju i oduševljavaju, a jedna od njih svakako je urednica i 35-godišnja voditeljica emisije ‘Provjereno’ koja ujedno krasi naslovnicu novog broja. Iako je rijetko viđamo u ovakvim ulogama, Ivana je ekskluzivno za Storybook stala ispred objektiva priznatog fotografskog dvojca Decker&Kutic, ali se i prepustila otvorenom i iskrenom razgovoru, što je rezultiralo velikim intervjuom.
Upravo je ta snažna i inspirativna žena potkraj prošle godine dobila nagradu Krunoslav Sukić za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava, a u ekskluzivnom intervjuu za Storybook otkrila je zašto je baš tu nagradu posvetila Aleksandri Zec.
‘Tih se dana obilježavala godišnjica njezina i ubojstva njezine obitelji. Stravičan komentar kako je to ubojstvo medijski predimenzionirano u odnosu na ostala ubojstva koja su počinjena tijekom rata, aludirajući na ubojstva hrvatske djece, njih gotovo 400, na koja nitko nije reagirao, nagnao me na to. želudac me bolio od te groteskne usporedbe’,  otkrila je Ivana koja je istaknula koliko na nju utječu bolne teme, velike nepravde i teške sudbine.
‘To je toliko specifična vrsta posla da se sve događa odjednom, svom silom. Dok se pronalaze i istražuju nove teme, ja sam u kontinuiranom odnosu sa svim prijašnjim pričama. U izravnom kontaktu s ljudima kojima smo pomogli ili pokušavamo pomoći. Sve te priče odlaze sa mnom na spavanje, s njima se budim, o njima razmišljam. Zajedno s tim ljudima plačem i smijem se. Mi smo glavni pokretač borbe, što iziskuje nadnaravnu fokusiranost i snagu. Ova vrsta novinarstva je virus od kojeg se ne želim izliječiti’, kaže Ivana koja se u razgovoru prisjetila i razdoblja studiranja te ulaska u svijet novinarstva.
‘Ne mogu se pohvaliti idiličnim i bezbrižnim studentskim danima jer sam odmah shvatila da se moram pobrinuti za egzistenciju.  I to iz današnje perspektive ne doživljavam kao žrtveni danak ili neku tragediju, naprotiv. S predavanja sam s tadašnjim dečkom odlazila raditi u tiskaru. Danima smo fotokopirali i slagali tone papira. Noću sam radila kao garderobijerka na eventima i tadašnjim popularnim rave partyjima zatrpana tonama jakni. I onda sam na vježbama iz novinarstva dobila zadatak nastaviti priču o jednom lancu brze hrane. Otišla sam tamo i priča mi je pala s neba’, kaže Ivana, čija je najveća sreća desetogodišnji sin Hugo.
‘Od svih stvari koje sam napravila u životu na to sam ipak najponosnija. Odgojila sam divnog čovjeka, ali moja mlađa sestra odigrala je veliku ulogu najpouzdanije dadilje, bezuvjetne podrške i danonoćne pomoći. Danas imam pravog frajera, jako duhovitu tipičinu i pol nevjerojatne osobnosti. Imamo divan odnos ispunjen smijehom i nepreglednim količinama razgovora. Tu se nema što puno dodati. On je jednostavno moj život’, s ponosom je otkrila za Storybook, a nadovezala se i na trenutke najveće sreće i ispunjenja u životu.
‘Vozim se ravnom cestom, toplo poslijepodnevno sunce probija se kroz drvored uz put, obasjava mi lice, puše topao povjetarac, na radiju svira Moby. Nedjelja poslijepodne, valjamo se po tepihu. Tito nas grize za uši, pokrivamo rukama glave, hihoćemo se. Još više mu se rugamo, a on sve uzbuđeniji, onakav nezgrapan i debeljuškast, skače po nama’, opisuje skromna urednica koju, kako kaže, često zna obuzeti sreća i potreba da nekoga stisne i vrisne. Je li za Ivanu majčinstvo preduvjet bezuvjetnog zadovoljstva žene i što bi učinila da nekim čudom ili zabunom osvoji milijardu kuna na lotu, otkrijte u intervju u novom Storybooku koji je na kioscima iduća tri mjeseca.
Napisala: Nikolina Guja
Foto: Arhiva Story