Ekspedicija u ekstremnim uvjetima Ivicu i njegova prijatelja i partnera u najvećem izazovu dosad, Slovenca Mihu Podgornika, gotovo je stajala života, a ozljede i ozebline koje su zadobili u dvadesetodnevnom pohodu na najveći svjetski otok tek trebaju zacijeliti. Unatoč nedaćama koje su ih snašle na putu i ozljedama, koje zahvaljujući kliničkim tretmanima u riječkoj barokomori polako zacjeljuju, sjećanja na najveću avanturu ostat će zauvijek. Hrabri sportaš za Story je govorio o iskustvima s Grenlanda, reakcijama obitelji, nadolazećoj olimpijadi, kao i o planovima za sljedeću ekspediciju koja se nakon ove grenlandske samo svemirom može mjeriti. Story: Nedavno ste bili na velikoj ekspediciji na Grenlandu. Kako se osjećate sada kada je sve, osim ozljeda, iza vas? Osjećam se odlično, jedino su mi prsti još malo utrnuti. To će trajati još neko vrijeme zato što ne zacjeljuje odmah, no doista sam puno bolje. Story: Upravo zbog ozljeda i ozeblina bili ste podvrgnuti tretmanima u barokomori. Kako je to izgledalo? Je li vam pomoglo? Jako mi je pomoglo. Sitnije ozebline vrlo su brzo zacijelile, a za veće je trebalo obaviti nekoliko terapija i doista ide nabolje. Bio sam devet puta u barokomori. Moj kolega Miha nastradao je više od mene. Ozlijedio je srednji prst i unatoč liječenju, nažalost, morat će mu amputirati dio prsta na jagodici. Story: Kada ste stigli do zacrtane točke na Grenlandu, kakav je bio osjećaj? Što ste prvo pomislili kada ste stigli? Rekao sam - konačno. Pao mi je kamen sa srca kad smo stigli u jednom komadu i bio sam iznimno sretan što je naše putovanje završilo. Ozljede su, nažalost, tu, ali kad stigneš do cilja, osjećaj je neopisiv. Baš kao i u skijanju. Story: Što sve treba ponijeti sa sobom na takav put? Što ste ponijeli? Popis je uistinu velik. Higijenske potrepštine, zaštitni sprejevi protiv insekata, šatori, kuhalo za vodu, sanjke, skijaška oprema; dva para skija, dobra odjeća i obuća. Na takav se pohod ne može bez dobre opreme poput GPS-a, satelitskog telefona, lokatora, kompasa, sata s kompasom i, naravno, za neke od tih stvari potrebna je rezervna oprema. Potom navigacijska oprema, a nosili smo i nešto papira te obične olovke jer na minus 32 stupnja sve se drugo vrlo brzo zamrzne. I, naravno, kobasica i zaseka koja uljepša kraj napornog dana. Nosiš samo ono što ti treba jer svaki komadić opreme dodatno opterećuje, a upravo to cijelo vrijeme pokušavaš izbjeći. Cilj je imati što manje prtljage. Story: Svi znamo da ste veliki ljubitelj divljine i prirode. Kada se rodila ideja za odlazak baš na Grenland? Prošle smo godine Miha i ja prešli Island i nekako mi se Grenland činio kao stepenica više. To sam si tada zacrtao i, eto, nasreću, uspjeli smo želju pretvoriti u stvarnost. Story: Kako je obitelj reagirala na vašu odluku da odete na tako veliku ekspediciju? Mama je, kao i uvijek, bila jako zabrinuta i skeptična prema mojoj ideji, a tata i Janica bili su oduševljeni i dali mi veliko ‘da’ za odlazak. Story: A supruga Elin? Bila je zabrinuta, ali to toliko ne pokazuje nego me uvijek podržava u mojim nastojanjima. Podržava me i u drugim projektima, i to ne samo riječima. Elin je uvijek dio priče. Tijekom ekspedicije na Grenland bila je uključena u sve. Svaki nam je dan slala vremensku prognozu i bili smo neprestano u kontaktu. Elin je bila jedina osoba s kojom smo cijelo vrijeme bili u kontaktu. Nije bila s nama, ali je bila od velike pomoći. Story: Kako su vaši sinovi Ivan i Leon reagirali na vaš odlazak? Jesu li osjetili da se nešto veliko događa? Ne znam zašto, ali nekako mi se činilo da je stariji Ivan osjećao da odlazim na veliko putovanje. Poslije mi je Elin rekla da je po njegovim reakcijama shvatila da je bio zabrinut. Ne znam koliko malo dijete to može osjetiti, ali vjerujem da može jer sam sve više iznenađen što djeca zapravo mogu i za što su sve sposobna. Story: Kad bi vam jedan dan vaši sinovi došli s idejom poput vaše - da žele osjetiti za život opasne avanture, što biste im rekli? Naravno da bih im to dopustio. Bio bih im svesrdna podrška u toj namjeri. Definitivno bih podijelio s njima neka svoja iskustva, smatram da se svatko treba upuštati u određene izazove koji mu se sviđaju. Story: Dakle, niste jedan od roditelja koji je stvari osjetio na vlastitoj koži, ali ne dopušta svojoj djeci da ih iskuse? Ne, nisam takav. Naravno, ako su razumni uvjeti bilo kakve pustolovine i izazova, bezuvjetno to podržavam. Story: Kako birate svoje ekspedicije? Oduvijek me privlači divljina, možda bih mogao bolje reći sloboda koju pruža otvoreni prostor. Ponajprije to su more i polarni krajevi, gdje toga prostora ima puno. Druga stvar koja me privlači u sklopu te slobode jest da čovjek bude sam u tom prostoru, odnosno da ima potpunu slobodu odlučivanja te da ne ovisi ni o kome nego samo o sebi. Tu je i uživanje u divljini koje je, nažalost, svaki dan sve manje. U tome treba uživati jer smo mi jedna od posljednjih generacija koja ima taj privilegij. Tijekom sportske karijere nisam imao toliko vremena da se tome posvetim, a oduvijek me privlačilo da se time bavim. Sad imam više vremena i sigurno ću češće odlaziti na takva mjesta. Svaku ekspediciju treba dobro ‘prožvakati’ i onda razmatrati jeste li spremni za nešto više. Story: Nakon Islanda, Norveške, Malte, koju ste prošli gumenjakom, i sada Grenlanda, što je iduće u planu? Imate li već neke ideje? Kao što sam rekao, moji su izazovi vezani uz veliki prostor. Polarni krajevi i more moja su igrališta na kojima bih se i dalje želio igrati. Ne bih još želio govoriti o detaljima, ali to su moje sfere interesa. Story: Možete li barem otkriti je li riječ o pothvatu većem i opasnijem od Grenlanda? Teško je reći što je stepenica iznad Grenlanda. Paklene vremenske uvjete možete doživjeti bilo gdje. Svugdje uvjeti mogu biti bolji ili gori. Na Grenlandu smo slučajno imali loše vremenske uvjete i zbog toga smo imali problema. S druge strane, ako vam se posreće dobri uvjeti, ekspedicija ne mora biti teška nego užitak. Pretpostavljam da ne može ništa biti puno gore od onoga što smo doživjeli na Grenlandu kad je riječ o vremenskim uvjetima. Sljedeća stepenica? Sad se doista možemo naći bilo gdje na svijetu. Story: Možda u svemiru? Ne, to nikako. To je još preskupo. Story: Gledajući iz sadašnje perspektive, biste li ponovili Grenland? Ne. Nisam dobio dobru vibru tog otoka, jednostavno nemam dobar osjećaj i ne bih se više vratio onamo. Story: Pred nama je olimpijska godina. Hoćemo li vas vidjeti u borbi za petu medalju? Teško. Više nisam u takvom stanju da bih bio na toj razini i to me najviše muči. Ne znam još što će biti, ali zasad teško. Ako i ne odem, bit ću srcem tamo. Story: A sinovi? Ima li naznaka da ćemo ih za nekoliko godina gledati kako nastavljaju ondje gdje im je otac stao? Teško je još o tome govoriti i takav teret stavljati na njih. Sada neka samo uživaju. Zasad mi se čini da su solidni dečki koji imaju dobru fizičku predispoziciju pa, ako Bog da, bit će sportaši, ali vidjet ćemo. Story: Gdje se vidite nakon skijaške karijere? Hoćete li na neki način ostati u skijanju? Sigurno ću ostati u skijanju, to je moj prirodni nastavak puta kojim sam davno krenuo. Story: Kako gledate na sestrinu političku karijeru? Vidite li sebe u nekoj sličnoj ulozi? Uopće se ne vidim u tome. Meni je to previše stresno. Divim se Janici koja ima čarobnu energiju i nevjerojatno se tome posvetila. Ja u tome nikada ne bih mogao uživati i držati pod kontrolom velik broj raznih interesa i utjecaja koji pljušte sa svih strana. Story: Dajete li joj savjete? Teško joj ja mogu davati savjete, ne razumijem se u sve te silne zakone, ali uvijek mogu razgovarati s njom. Ona odlično pliva u tim vodama, ali vidim da joj nije lako. Story: Kakvi su vam planovi za ljeto? Hoćete li ponovno biti na Mljetu? Da, naravno. Na Mljetu i na brodu. Prvi put na brod idu s nama i djeca tako da se jako veselim ovogodišnjem ljetovanju. AUTOR: Klara Modrić FOTO: arhiva Storyja, Marko Lukunić/Pixsell