Na Vladi Kalemberu teško se može vidjeti da je u travnju proslavio pedeseti rođendan. Dočekao nas je u poslijepod­nevnim satima u jednom kafiću u blizini svoje kuće na zagrebačkoj Trešnjevci. S pjevačem nekad nevjerojat­no popularne grupe Srebrna krila nemoguće je dogovoriti intervju ili fo­tografiranje u prijepodnevnim satima jer još spava. Kaže da već tridesetak godina, otkako je na estradi, nikad ne odlazi na spavanje prije četiri ujutro, a ne ustaje prije podneva. Na njegov ritam života naviknuli su se i njegovi susjedi. Tako ga, dok izlazi na prvu podnevnu kavu, poz­dravljaju s "Dobro jutro ", a on im odgo­vara s "Dobar dan, jesam li što propus­tio?". Kroz smijeh objašnjava da mu još nikad nisu odgovorili da se prije podneva nešto važno dogodilo. Ovaj koncert na Salati možda je i najvažniji u dosadašnjem jednogo­dišnjem radu 4 asa. Imate li neki poseban osjećaj jer sumnjam da nakon tridesetak godina na bini možemo govoriti o tremi? - Lijepo je svirati u svome gradu i samo je to drukčije. Prije nekoliko dana svirali smo u Vukovaru, gdje kažu daje bilo 15 tisuća ljudi. Divan je to osjećaj, posebno kad vidiš te ljude koji su došli samo zbog nas. Još sa Srebrnim krilima svirao sam na sta­dionima i najvećim dvoranama. Ne­kad sam bio uzbuđen - to je moj grad, tu su moji prijatelji, susjedi, pitao sam se kako će to izgledati... Tko je zapravo 'šef 4 asa? - Imamo, zapravo, šest šefova. Rajko Dujmić, Alen Islamović, Jura Pađen, Slavko Pintarić Pista, naš me­nadžer Vladimir Mihaljek Miha i ja. Svi smo odrasli ljudi i svi smo dio tog projekta. 4 asa, zapamtite, nisu ispri­čana priča, a to će pokazati i ovaj kon­cert na Salati. Početak priče bio je naš koncert u Domu sportova u ožujku. Nakon dva CD-a, velike tur­neje brodom po Jadranu i niza kon­cerata, popularnost 4 asa proširila se i na istočne susjede. Navodno se proiz­vodi i čokolada koja se zove 4 asa? - Nije čudno što se posebno u Srbiji slušaju naše pjesme. I Srebrna krila i Novi fosili, da ne govorim o Bijelom dugmetu, bili su prave zvijezde bivše države, a nitko od nas u posljednjih de­setak godina nije ondje svirao. A o čokoladi doista ne znam ništa konkret­no. O tome se Alen dogovarao, mislim da je to još na razini ideje. Kako se 4 asa slažu u privat­nom životu? Stariji ste, imate svoje navike... - Dobro je što smo svi 'preležali' one dječje bolesti na estradi - bili smo slavni i popularni, curice su nas pro­ganjale, a i upoznali smo surovost estradnog života. Toliko godina nakon raspada Srebrnih krila mi smo još uvi­jek najbolji prijatelji. Primjerice, na ljet­noj turneji po Jadranu Pista i ja smo bili cimeri. Tijekom turneje sreli smo Duška Mandića, bivšeg člana našeg benda, i odlično se proveli. Nakon ovog razgovora idem na ručak sa Da-dom Jelavićem Žutim, a Adi Karaselimović, također bivši član Krila, živi u Rijeci i nema govora o tome da dođe u Zagreb a da se ne družimo. Go­dinama sam bio poslovno u vezi i s postavom 4 asa - Pistom, Jurom i Rajkom. S Alenom se intenzivno družim posljednjih nekoliko godina i 4 asa su se jednostavno ljudski i profe­sionalno dogodila. A Miha je tu jer nitko drugi ne može ni biti. Spomenuli ste obožavateljice. Jurile su za vama dok ste pjevali u Srebrnim krilima, a s jednom mladom plavokosom djevojkom nedavno su vas novinari 'uhvatili' na neumskom etno festivalu... - Isključite diktafon... Ma, šalim se. Sto se tiče obožavateljica, više sam veza imao dok sam bio anonimac i svi­rao u jednom restoranu na Staroj karlovačkoj cesti, nego kad su Srebrna krila postala najpopularnija grupa. Godine na estradi naučile su me da se svaka djevojka koju fotografiraju sa mnom proglasi mojom novom vezom. Uspješno skrivate svoj pri­vatan život. Kad bismo vjerovali medijima, ispalo bi da živite potpuno sami, a rekli ste mi da ste uvijek u nekoj vezi? - Nikad nisam sam. Ako nema dje­vojaka, onda su to mnogi ljudi iz šou-biznisa. Znalo se za moju najozbiljniju i višegodišnju vezu sa Sandrom Vranješ - uopće se nismo skrivali. Jeste li ostali u dobrim odnosima? - Naravno, zašto ne. Navršili ste pedeset godina, a niste u braku... - Evo, čitam u novinama i na Internetu da više nije čudno što muškarci postaju očevi u šezdeset i petoj ili sedamdesetoj..., imam ja još vremena (smijeh). Jesu li možda vaši kriteriji za uspješan brak malo previsoki? - Vi biste, kako mi se čini, mene htje­li oženiti! Brak se mora dogoditi. Po­znajem mnogo ljudi čiji su brakovi katastrofa. Čitam statistike po kojima se svaki treći brak raspada, a meni se čini da je možda samo deset posto brakova u redu. Ipak, zaigra li vam srce kad vidite malu djecu? - Mislim daje taj osjećaj za djecu puno izraženiji kod žena. Volim djecu, ali ona će se dogoditi kad i brak. Zdravlje me odlično služi.