"Ne mogu reći da se ne veselim to što moju djecu baš svi iz razreda i iz vrtićke grupe pozivaju na rođendane, ali toliko poklona nakupovati, to mi je stvarno previše. Pa daj zamisli koliko je to novaca mjesečno za barem osam rođendana koliko ih u prosjeku bude. Mislim da ću tu priču morati malo reducirati, samo ne znam kako ću njima objasniti da ne mogu prihvatiti pozivnice baš od sviju...", jadala se Nikolina kolegici Antoniji u uredu na poslu, no ona ju je vrlo brzo utješila.

"Hoćeš li da ti nabrojim što mene sve čeka u naredna dva mjeseca? Krstitke malog nećaka, 12. godišnjica braka, mužev 42. i tatin 70. rođendan, odlazak Gitine učiteljice u mirovinu... daj zamisli još sad i to usred polugodišta... i kao šećer na kraju sestrina svadba... zajedno su već deset godina i baš sad se moraju vjenčati... ma ne samo da ću bankrotirati, nego ću valjda poludjeti od razmišljanja što ću kome kupiti", odvratila joj je. "Predajem se, ovo tvoje je bez premca... ajde ajde smiri se, pomoći ću ti malo oko ideja kad već ne mogu oko novaca", odvratila joj je Nikolina i momentalno zaboravila na svoje jade oko dječjih rođendana. "Neka majica ili igračka i čokolada može biti sasvim pristojan dar, maksimalno 100,00 kuna po svakome i preživjet ću", mislila je dok je surfala po Facebooku ne bi li nabasala na kakvu fora stvar koja bi Antoniji s liste skinula barem jedan dar.
"Daj pogle' ovo za maloga Pavla, nekakvi personalizirani okviri i prefora ručni radovi kao ukras za dječje sobe, cool stvarčice s kojim bi ti i šogorica bila zadovoljna", pokušavala je Nikolina olakšati Antoniji, koja je odmah poslala upit za nekoliko stvari koje su je oduševile. No odgovor ju je prilično razočarao. Na izradu i pošiljku čekala mi barem tri tjedna, a krstitke su za točno dva. I sama se bacila u potragu za idejama, no pauza joj je brzo istekla pa je morala odvratiti misli od darova. I sutradan ujutro darovi za članove njezine obitelji, bili su tema razgovora u uredu. A onda je oko 10, svima stigao mail. Kolegica nakon 15 godina u njihovoj firmi odlazi u mirovinu te sve poziva na mali domjenak. "Ona je valjda jedina koja odlazi iz nekog drugog razloga koji nije otkaz", šalile su se međusobno Nikolina, Antonija i njihova kolegica iz ureda, Martina, koje su vjerojatno bile jedine u firmi koje nisu imale pojma kakvo su iznenađenje pripremili za Jasnu. "Užasno me zanima što smo joj kupili... ako je baš svatko dao po 50,00 kuna koliko je tajnica predložila, stvarno su mogli kupiti genijalan dar", šaputala je Antonija Martini dok su se u sobi za sastanke još okupljali svi ljudi iz firme. Na samome kraju stigla je i Jasna i odmah zaradila gromoglasan pljesak. "Ajme zaplakat ću, baš mi je žao da tako dobra i vrijedna žena odlazi, rijetki su takvi, pogotovo u našoj firmi...", nastavila je Antonija, kojoj je kolegica koja je stajala pored nje davala znak da se stiša. Upravo je ona bila ta koja je Jasni trebala uručiti ogroman buket cvijeća.
"Samo smo joj cvijeće kupili, pa to je bačen novac...", komentirala je Antonija, a onda samu sebe ušutkala. Jasna je odjednom među cvijećem pronašla kovertu i uzviknula: "Mastercard® prepaid kartica! Nemam riječi, fenomenalni ste", govorila je dok su joj se suze radosnice slijevale niz obraze, tim više što je uz karticu stajala i vrlo dirljiva posveta. "Za tvoj bezbrižan umirovljenički početak...", obuzeta emocijama jedva je čitala riječi s ceduljice, zbog koje je Nikolina toliko mislima odlutala, da nije čula nastavak... A nastavak ove priče doznate uskoro!