Koga je još spasilo 'prodikovanje'?

Prvi dio priče pročitajte ovdje! Ana je šetala centrom povremeno pogledavajući u izloge u kojima je željela pronaći makar inspiraciju za svoj stajling za kćerinu promociju, no nikako joj iz glave nije izlazila mama. Pred očima su joj se pojavljivale scene u kojima mladi delikvent juri na biciklu i Kaji samo istrgne torbu s ramena, a ona bespomoćno ostane ležati na tlu i dovikivati upomoć. I naravno ostane bez hrpe novaca koje je doslovce godinama odvajala za unuku. "Štedjela je valjda od trenutka kad je Karla upisala fakultet", razmišljala je Ana i dalje se pitajući kako li je uspjela ponovno zaboraviti da je plava koverta u današnje vrijeme kartica. Iako je znala je da joj se u većini slučajeva baš i nije isplatilo šopingirananje dok je loše raspoložena, ipak ju je samo nova haljina mogla odobrovoljiti. Bilo je točno podne kad ju je Grički top podsjetio da mora požuriti. Uletjela je u omiljenu trgovinu u Ilici u kojoj uvijek nađe ono što zamisli i isprobala tonu odjeće. Plisirana suknja, bluza s visokim ovratnikom koja je totalni hit ove jeseni, crvena midi haljina, košulja s puf rukavima, sako od baršuna... htjela je kupiti baš sve. U svakom komadu obavezno se fotkala i Karlu koja se još uvijek bavila diplomskim radom u Nacionalnoj zasipala WhatsApp porukama i svako malo ometala pitanjima: "Kako ti je ovo, a ovo, a ovo...?". A onda joj je u trenutku dok je svlačila karirano odijelo, od neodlučnosti spasila zvonjava mobitela. Bila je to kolegica koja ju je molila da dođe ranije na posao kako bi završile projekt koje su sutradan trebale predati. "Grrrr, znala sam, znala da će mi opet to napraviti", kipjela je u sebi dok joj je sa smješkom govorila: "Naravno da ću doći, samo što nisam krenula". Obuzela ju je panika jer je pošto poto htjela kupiti barem odjeću, a onda neki drugi dan ostatak stajlinga. Na blagajnu je ponijela hrpu stvari koje je isprobala, a onda čekajući red bila prisiljena odabrati samo 'it' i prijeko potrebne komade. "Uzet ću ovo odijelo, ostalo vraćam", rekla je prodavačici vadeći iz novčanika Mastercard^® karticu koja ju je doslovce spasila. Tramvaj do posla kreće joj za svega nekoliko minuta pa je imala pravu sreću što je bilo dovoljno samo prisloniti ju uz čitač, utipkati pin i s vrećicom, i naravno golemim osmijehom, otrčati na stanicu. Dok je zadovoljna Ana jurila u nove radne pobjede, Karla je zgotovila svoje studenstke obaveze za taj dan i javila dečku Mislavu da dolazi. "Pls kupi nešto fino za cugu i klopu, ne da mi se sad izlaziti iz stana, dam ti lovu čim dođeš", rekao joj je. Losos, zelena salata, rajčice, tjestenina, kruh za bruschette, vino i nešto slatko... "27+5+17...", zbrajala je Karla cijene svega onoga čime je napunila košaru i skužila da cifra prelazi 100,00 kuna. "Ajmeeee, da sad nazovem mamu i kažem joj da sam opet zaboravila pin svoje Mastercard^® kartice, vjerojatno bi poludjela. Pa tko još uza sve te šifre od mobitela, društvenih mreža, mailova, zapamti još i te četiri čarobne brojke zvane pin", razmišljala je Karla kojoj se u glavi već vrtjela mamina prodika koju je uvijek započinjala istim riječima: "U moje vrijeme nema tko nije znao najmanje 20 telefonskih brojeva napamet, a tebi je teško zapamtiti nekoliko pinova, ne kužim te, majke mi". I umjesto da po tko zna koji put sluša tzv. 'u moje vrijeme' špotanje, smislila je cool trik. Namirnice je kupila u dva puta, jer za plaćanje beskontaktom Mastercard^® karticom do 100,00 kuna pin nije potreban. Prvo je platila 87,00 kuna, a onda se za nekoliko minuta vratila po ostatak delicija za gozbu s dečkom. Jednako domišljata u narednim tjednima bila je i Ana. Možda nije uspjela nadmašiti baku Kaju koja je svoju unuku Karlu, magistru farmacije apsolutno oduševila pametnim nakitom, no uspjela je postići 'wow' efekt. Jednako 'wow' izgledala je i ona sama u totalno fashion odijelu, baš kao što je i obiteljski ručak u genijalnom restoranu podno Sljemena bio pun pogodak.