Zahvaljujući glavnoj ulozi u ‘Titanicu’, postao je miljenik žena diljem svijeta, a kako su godine odmicale, tako je njegova popularnost rasla. Riječ je o Leonardu DiCa­pri­ju, glumcu koji je posljednje vrijeme jako posvećen i borbi za zaštitu okoliša. Iako rado priča o svojim poslovnim dostignućima, privatni je život nešto o čemu će taj 35-godišnjak biti suzdržan. Tek će iz ponekog šturog odgovora dati do znanja da je jako sretan i da je njegova veza s manekenkom Bar Refaeli sve ozbiljnija. Kako ste doživjeli Franka Wheelera, kojeg ste glumili u filmu ‘Put oslobođenja’? - On je kukavica i antiheroj, no ipak je bilo jako zabavno igrati taj lik. Meni ga je bilo jako žao kao čovjeka. Trudio se, davao je sve od sebe i s obzirom na sve tužne i teške okolnosti, prilično se dobro držao.  Prvi put nakon ‘Titanica’, od kojeg je prošlo 13 godina, ponovno ste surađivali s kolegicom Kate Winslet. Je li prije toga bilo pregovora o nekoj suradnji? - Bilo je nekoliko projekata kada smo se za­pitali je li možda to mogao biti naš zajednički film. Znali smo da ono u čemu se pojavimo zajedno mora biti tematski različito od ‘Titanica’. Zato smatram da je ‘Put oslobođenja’ bio pun pogodak jer nas je prikazao kao ljude čija ljubav dolazi svome kraju, a u ‘Titanicu’ smo bili ljudi čija je ljubav tek počinjala. Za April i Franka, likove koje ste Kate i vi tumačili i koji su živjeli u Americi, Pariz je bio jedna vrsta utopije. Imate li vi neku sličnu utopiju? - Nikada nisam imao ništa slično tome. Držim se one Lennonove - život se dogodi dok radiš druge planove.

Kakav je vaš odnos s roditeljima? - Imam odličan odnos sa svojima. Otkako sam poželio biti glumac, oni su me neprestano podržavali i njihova podrška nije prestajala što god sam odlučio, bilo to pogrešno ili ispravno. Pristajete li na kompromise da biste lagodnije živjeli? - Smatram da sam iznimno sretan jer doista radim što volim, ali ne znam kako bi to bilo da imam obitelj koja ovisi o meni. Onda bih vjerojatno bio više naklonjeniji kompromisima. Imate 35 godina, a još ste neženja... - Hoćete reći da sam prestar? Do­godit će se kad dođe trenutak. Dakle, planirate se oženiti? - Neću pričati o onome što bi se mog­lo dogoditi jer život uvijek sve izokrene.
Žalite li za ičim u životu? - Ne, svjestan sam da možda i nisam svaki put donosio ispravne odluke, ali jednostavno je to sa­stavni dio života. Ništa ne bih mijenjao; da se išta odigralo drukčije, sada ne bih bio ista osoba. Prošle vam je godine umrla baka. Ka­ko se nosite s takvim životnim situacijama? - To su privatne stvari i svi se s tim n­ose na sebi svojstven način. Moja je baka bila je­dna prekrasna žena koja je dio sebe utkala u mene, nedostaje mi njezina dragost. To je sve što ću vam reći. Jedna ste od malobrojnih osoba koja ima moć da svoju slavu iskoristi u ekološku svrhu... - Da, trudim se dokazati ljudima da je sve to što vide na televiziji zapravo istina i da upravo zbog toga trebaju malo bolje paziti na zemlju po kojoj hodaju. Kako se uopće razvila ljubav prema okolišu? - Oduvijek sam bio svjestan svijeta oko sebe, a moje se zalaganje za okoliš rodilo zahvaljujući Alu Goreu. On mi je objasnio sve o globalnom zatopljenju, kiselim kišama i svim ostalim prijetnjama za naš planet i odlučio sam se malo više posvetiti tome. Smatrate li da su se možda nekad pod­cjenjivale vaše glumačke sposobnosti, a naglasak se stavljao na vaš fizički izgled? - Nažalost, to je nešto što ne mogu kontrolira­ti. Jedino mogu dati sve od sebe i nadati se da će me publika i dalje prihvaćati. Sve ostalo je u potpunosti izvan moje kontrole. Jesu li vas kroz život vodile emocije ili ste, pak, dobro razmislili prije svakog poteza? - To je pitanje na koje nijedan čovjek ne može jednostavno odgovoriti. Neke sam stvari prora­čunavao, odnosno dobro bih odvagnuo svaki faktor, a ponekad sam u neke stvari uletio bez razmišljanja i još nisam požalio. Mislim da je vrlo važna ravnoteža između razuma i srca, tako da se sluša i jedno i drugo.
Ne volite pričati o svojoj djevojci Bar Refaeli.Zašto? - To je moja intima i nemam je razloga dijeliti s vama. Zajedno smo, a mislim da vam je to sasvim dovoljna informacija. A tko spava na kojoj strani kreveta ili tko kada izlazi, stvari su koje cijeli svijet ipak ne mora znati. Koliko vas danas, nakon što iza sebe imate uspješnu i zavidnu karijeru, pogađaju kritike? - Ako je kritika opravdana, uvijek ću je prihva­titi i razmisliti o njoj. Roditelji su me od malih nogu učili da nije važno što se kaže, nego tko to kaže. Ne pogađaju me komentari da imam viška kilograma ili neke druge gluposti. No kritika da sam loše odglumio uvijek me potakne na duboko razmišljanje.

Pripremila Marija Vranješ Snimke Rex