“Moji su strahovali za mene”

branka_slavica

Dopisnica HTV-a iz Washingtona Branka Slavica priča kako je proživjela tragediju koja je pogodila Haiti te koje je slike i noću proganjaju. Otkriva i da želi svoju obitelj

- Preplavile su me emocije i nisam ih znala ni željela zaustavi­ti. Vidjela sam patnju, bijedu, nemoć, tijela koja nema tko poko­pati… I prije sam vidjela ljudsku nemoć i one koji trpe, ali nikada takav nedostatak organizirane pomoći. Haićani su stoici! Tiho podnose muku koja ih je snašla. Najviše razmišljam o napuštenoj djeci u kampovima koja veselo trče i poziraju pred mojim fotoaparatom. Uglavnom su bila gladna i žedna – prisjetila se ne skrivajući emocije 40-godišnja novinarka koja je u osam dana boravka na Haitiju spavala na različitim mjestima – u šatoru u vojnoj bazi Guantanamo, sobi punoj insekata i prašine i u američ­kom nosaču zrakoplova Carl Vinson.
Unatoč krađama i ubojstvima koji su zavladali Haitijem, Branka se osjeća­la sigurno, ali tijekom noćnih podrhtavanja tla, obuzimao ju je nemir.
- Nije mi bilo nimalo ugodno kad me oko dva u noći probudio potres. Danju je uglavnom sigurno, čovjek ima osjećaj da se nekako i može spasiti. No taj je osjećaj prividan jer je u jednoj minuti uni­šten Port-au-Prince. Noću lju­di spavaju na ulicima, čuju se gla­sovi, vika… – prepričava Branka koja je tijekom boravka na Hai­ti­ju sa svojom obitelji u Splitu komunicirala SMS-ovima.

Komentari