Najteža su nam jutra bez Điđija

Mislim da se još uvijek zavaravamo da je on tu, u bolnici. Ali sve se nekako odvijalo u tom smjeru kako bismo se mi lakše pripremili na njegov odlazak. Normalno smo razgovarali i čuli se s djecom i pet puta dnevno, pa dvaput, pa uopće nismo – sve do kraja. Ima razdoblja kada se čini da je on još tu – otvoreno govori 34-godišnja Ivana Šutej s kojom je, prije tri mjeseca, cijela zemlja suosjećala kada je njezin suprug, proslavljeni dirigent, maestro Vjekoslav Šutej, izgubio bitku s leukemijom.
- Najteža su jutra jer se čini kao da ćemo dan započeti doručkom. Uvijek smo zajedno doručkovali, bez obzira na to jesmo li se ustajali u 6.00 ili 9.00. To te prvo pogodi, a poslije kreneš dalje i više ne misliš toliko o tome… Ali kada vidiš njegovu fotografiju u novinama ili na nekoj internetskoj stranici, stisne te srce – otvoreno govori Ivana koja predaje farmako­logiju na Stomatološkom fakultetu i priznaje da joj je po­v­ratak među studente pomogao da se opet uključi u stvarnost. Ivani su velika utjeha i njezina djeca, petogodišnja Ema i trogodišnji Nikša, koji teško podnose gubitak oca.
- Nikša je smiješan, ima primjedbe u vezi tate i njegova mjesta na nebu. Pita se zašto nas čuva odozgo, a ne odavde. I Ema se rastuži, pogotovo kada postavljamo stol za nas troje – opisuje život utroje Zadranka koja se veseli skorašnjem koncertu u čast njezina supruga i Zaklade Ana Ru­ka­vina, u čiji bi se rad željela i uključiti.
- Snagu crpim iz najljepših deset godina i činje­nice što sam jedna od malobrojnih žena koja je imala takvog muža i sretan zajednički život – zak­ljučuje Ivana Šutej.

Napisala Maja Šitum
Snimke Matea Smolčić