Zemlja se od kraja 19. stoljeća do danas u prosjeku zagrijala za oko 0,8 stupnjeva Celzija. Većina zatopljenja nastupila je nakon 1960. godine. Od tada pa do danas, nekoliko je područja, najviše u blizini Antarktike čak postalo hladnije, dok su se neki dijelovi Arktika zagrijali za čak 15 stupnjeva. Prirodni klimatski ciklusi objašnjavaju zašto je zatopljenje neravnomjerno i nastupa na mahove, ali ne objašnjavaju uzrok samog trenda zatopljenja, koji je tolik da je nadvladao učinak hlađenja od pepela iz vulkana. Trend se u proteklih pola stoljeća poklopio s naglim porastom ispuštanja ugljika iz našeg svijeta zahvaćenog brzom industrijalizacijom. Pronalaženje načina da se to ispuštanje – a s njima i klimatske promjene – zaustavi bit će naš izazov za sljedećih pola stoljeća. Kako riješiti probleme? Može li jedna osoba među sedam milijardi nešto promijeniti? Iako se uzbuđujemo zbog izvješća vlada i međunarodnih konferencija, klimatske promjene problem su i osobne potrošnje. Švicarski znanstvenici kažu da bi čovječanstvo moglo ograničiti njihov učinak kad bi svaka osoba godišnje trošila samo 2000 vata struje. Prosječan zapadnjak troši 12.000 vata. Bangladešanin troši 300 vata. Izazov je u svjesnom smanjivanju potrošnje na Zapadu, piše Naomi Klein u članku Ovo mijenja sve. Primjerice, do 295 kg hrane koju američko kućanstvo godišnje baci moglo bi umjesto na deponijima završiti u kompostu. Ostavite li auto kod kuće dva dana u tjednu, svoju biste emisiju stakleničkih plinova mogli smanjiti za prosječno 1,8 tona godišnje. Perući rublje u hladnoj vodi, kućanstvo bi moglo smanjiti godišnju emisiju CO2 za 725 kilograma. Kako živjeti s klimatskim promjenama? Svijet će se 2100., kad prosječna temepratura bude nekoliko stupnjeva viša, doimati drukčije. Utjecaj će biti vidljiv na svim tipovima nastanjenog krajolika: gradskome, prigradskom, seoskom; planinama, ravnicama, obalama. Veći dio svijeta u razvoju steći će moderna pomagala koja mijenjaju život. Do 2100. u toplim će podnebljima klimatizacija biti gotovo sveprisutna, kaže ekonomist Lucas Davis sa Sveučilišta Berkeley. Rad tih uređaja, međutim, pridonijet će globalnom zatopljenju. Ako ne možemo naći načina da smanjimo vrućinu, morat ćemo naći načina da joj se prilagodimo. Primjerice, sadnja drveća pomaže – stabla mogu smanjiti površinske temperature zidova i građevina za čak 13 ºC. Reflektirajući i propusni pločnici smanjuju ljetne temperature površine, koje inače mogu doseći i 60 ºC. Ako tematski broj National Geographica makar malo pridonese hlađenju, barem stotinku stupnja, učinili smo veliku stvar. Alternativu nečinjenju zamislite ovako: temperature ljeti stalna četrdesetica; šume usahle, tek makija buja; u Slavoniji ispucala zemlja, polupustinja; obalni gradovi potopljeni, u Jadranu tropski morski psi, zmije, nejestive ribe; životinja nema, tek žohari i štakori; pitke vode nema i kupujemo je po enormnim cijenama... Sviđa vam se? Ne? Mislite da je to daleka budućnost? Ha! Mislili smo da nakon Drugog svjetskog rata ovdje više neće biti ubijanja i razaranja. Mislili smo da će se jednom, tko zna kada, Europa morati ograditi energetskim štitovima a ne već danas bodljikavom žicom. Mislili smo... Budućnost nas sustiže. Stoga krenite na posao biciklom umjesto automobilom, izbacite stand by na televizoru, ne rabite sprejeve... I nabavite svoj primjerak National Geographica Hrvatska posvećenog klimatskim promjenama na kioscima od 10. studenog 2015. godine.

Foto: Promo