“Ženim sina”, “Samo nebo zna”, “Život na vagi”, “Tri, dva, jedan – kuhaj!”. “Ljubav je na selu”. “Mijenjam ženu”..., u hrvatskom televizijskom prostoru vlada prava invazija reality emisija i/ili dokumentarnih sapunica koje, na ovaj ili onaj način, razotkrivaju nečiju osobnost i otvaraju priliku donedavnim “anonimusima” da nakratko okuse svijet poznatih i slavnih. Iako smo se proteklih godina nagledali različitih emisija ove vrste (sjeća li se još tko bizarne emisije Trenutak istine koja je testirala iskrenost kandidata i podvrgavala ih poligrafu!), nikome još nije uspjelo nadmašiti popularnost showa Story Super Nova koji je 2003. iznjedrio i danas poznata televizijaka lica poput Anje Alavanje, Barbare Radulović ili Monike Kravić, kao i prvog Big Brothera koji je simpatičnu Šibenćanku Antoniju Blaće lansirao u zvijezde. Upravo će ona – ovaj put ne kao voditeljica, već kao kreativna producentica showa - u novom RTL-ovom reality showu “Život na vagi” pomagati ljudima s prekomjernom tjelesnom težinom da smršave i pritom osvoje novčanu nagradu.

“Život na vagi ne bih stavila u istu kategoriju s ostalim domumentarnim i reality emisijama koje imamo priliku gledati, a to će se vidjeti kad emisija krene. Ovdje je riječ o ljudima koji zbilja imaju neki problem, s kojim se do sada možda nikada nisu uhvatili u koštac. To su strašne borbe, kandidati za takvo što moraju imati veliku hrabrost, snagu volje i disciplinu. Kad vam kandidat izgubi 40 kilograma, to je velika stvar, čin za divljenje”, kaže Antonija Blaće koja smatra da kod nas, u usporedbi sa svjetskim televizijskim trendovima, čak ima i malo emisija ovakve vrste. “Nije svaki reality isti, niti mislim da ih treba uspoređivati. Big Brother je bio jedini pravi reality, sve drugo ne bih svrstavala u tu kategoriji. Moj slučaj, taj da mi je Big Brother otvorio vrata karijere, više je iznimka nego pravilo. Kad sam se prijavljivala u Big Brother meni nije bio cilj dobiti posao; već avantura i zabava, a to bi trebala biti glavna motivacija svima koji razmišljaju o sudjelovanju u takvom jednom showu. Sada kada iza sebe imam velik broj projekata, pa i različitih međunarodnih formata, mogu reći da je Big Brother voditeljski bio najteži format, jer se za to nikada ne možete pripremiti do kraja”, kaže Antonija kojoj je upravo ta sposobnost improvizacije, u kombinaciji sa simpatičnošću i elokvencijom, odvela život u jednom neočekivanom pravcu. Mnoga imena i lica koja su okusila kratku slavu više ne pamtimo, no nekih sudionika prvog Big Brothera još se mnogi sjećaju. Jedna od njih svakako je simpatična Ana Gotovac.
Ana Gotovac “Nisam požalila što sam se prijavila u Big Brother. Pogotovo taj prvi, mada sumnjam da bi se prijavila u neki slijedeći! Sva pompa i interes javnosti i medija neko vrijeme godi. Doslovno postanete „zvijezda“ preko noći, no meni se, priznajem, bilo teško nositi s time. Osobito s medijima koji prečesto nisu imali obzira. Proživjela sam prekrasna, ali i ne tako lijepa iskustva. Lijepa prvenstveno s ljudima koji su pratili show, tj običnim ljudima. Na moje zadovoljstvo, taj interes je pomalo jenjavao i mogla sam se brzo vratiti nekom 'normalnom' načinu života. Ne mogu reći da me to iskustvo nešto drastično promijenilo, ali me nadogradilo. Imate puno vremena za razmišljanje i analizu, sebe i drugih i raznih odnosa; preispitujete se, ispravljate pogreške…”, kaže Ana Gotovac kojoj je Big Brother donio veliko prijateljstvo s Antonijom Blaće, ali i psa Biggija, koji je s njima živio u Big Brother kući. Biggi je i pet godina nakon Big Brother avanture živio s Anom, no kako mu je dijagnosticiran tumor, morala ga je uspavati. Ana, kaže, kako za ničim ne žali, no krivo joj je jedino što se osobe koje su sudjelovale u ovakvom tipu showa generalno ne shvaćaju ozbiljno te ih se smatra nedovoljno dobrima za obavljanje 'odgovornih' poslova. Tako je i njoj bilo teško pronaći neki „normalan“ posao. “Nakon showa sam položila zaostale ispite na Ekonomskom fakultetu u Splitu i diplomirala. Danas radim u struci”, kaže Ana, a svima koji razmišljaju o sudjelovanju u showu savjetuje neka se dobro zabave, iskoriste sve što im se nudi i, najvažnije, neka ne očekuju previše. “Uvijek imajte neki backup plan za trenutak kad se svjetla ugase! A ako se nešto iz toga izrodi, bilo u financijskom, poslovnom ili bilo kakvom drugom smislu, to je samo jedan veeeeliki bonus”, savjetuje Ana. I Zdravko Lamot, kojeg su prozvali hrvatskim Davidom Backhamom, samo pozitivno gleda za svoje sudjelovanje u Big Brotheru. Danas radi u jednoj velikoj kozmetičkoj tvrtki, kao dio well-being tima, te organizira poznati Fantasy Land Party u Samoboru i Puli, koji okuplja različite DJ-eve i mlade željne zabave i dobre glazbe.
Zdravko Lamot "U meni još uvijek ima puno avanturističkog duha, tako da nije isključeno da bih se jednog dana možda opet prijavio za neki reality. Ovaj put, naravno, s jednim drugačijim iskustvom iza sebe. Prije nego što sam se zaposlio u firmi u kojoj danas radim, bavio sam se digitalnim marketingom. Nećete vjerovati u kojoj mjeri mi je bilo lakše komunicirati s ljudima, jer su imali dojam kao da se već poznajemo. Taj jedan spontaniji feedback, donese puno prednosti u poslu", kaže Zdravko koji je ostao u izvrsnim odnosima sa Sašom Tkalčevićem, prvim pobjednikom Big Brothera, koji je nedavno odselio u Švedsku, a povremeno se čuje i s Antonijom Blaće i Alenom Macinićem. Da je najnovija invazija reality emisija možda “too much” za naše malo tržište, dali su naslutiti i psiholozi nedavnom akcijom na društvenim mrežama “Psihologija nije astrologija!”, koji su pozvali kolege da se ne odazivaju sudjelovanju u reality emisijama u kojima se od njih traži procjena određenih psiholoških profila osoba, jer je to u suprotnosti s etičkim kodeksom. “Nedavno su nekima od nas stigli identični pozivi na suradnju s jednom TV kućom. Producenti žele psihologe u svrhu procjenjivanja ljudi, njihovih motiva i osobina te procjene budućih ponašanja, pa čak i emocija. Struka nas obavezuje da procjene koje činimo kao psiholozi čuvamo kao profesionalnu tajnu, a iznošenje istih u javnost, osobito u svrhu zabave, činimo upravo suprotno”, stoji u izjavi koju je potpisalo nekoliko psihologa, članova Hrvatske psihološke komore. Ekspanzija različitih reality show-ova ili dokumentarnih sapunica na nacionalnim televizijama govori da se njihovi autori žele obratiti vrlo širokoj publici koja može razumjeti jednostavne ciljeve sudionika, smatra psihologica Ljubica Uvodić Vranić. No ona upozorava i na to da struka mora savjetovati ljude koji razmišljaju o prijavi u takve emisije da će se vjerojatno, nakon što prođe kratkotrajna slava, zbog kontrasta osjećatilošije nego prije. Izgubit će vrijeme koje su mogli uložiti u neke druge stvari koje bi im bile bolja investicija, jer bi rezultate duže osjećali. "Sudionici dobivaju opet svoji 10 minuta slave i svoj život pokušaju ispuniti osjećajem važnosti. Gledanost tih emisija čine sudionika prepoznatljivim pa se oni izvlače iz svoje anonimnosti i pumpaju svoj ego. Mnogi se ljudi osjećaju jedno vrijem bolje kad se reflektori usmjere prema njima. Za to ne treba ni puno učiti ni godinama vježbati ili trenirati pa ljudi koji žele skraćenim putem dobiti nešto za sebe, posegnu za takvim načinom afirmacije. Ono što je lako i jednostavno privlačno je ljudima koji vole na lagani način doći do toga da budu vidljivi”, zaključuje psihologica Uvodić Vranić. Fotografije: Story arhiv, RTL promo