Uspješan 59-godišnji diskograf, izdavač, menadžer, glazbeni producent, a na početku karijere i novinar donedavno je bio član žirija u showu ‘Zvijezde’ na RTL-u. I ondje je Goran Lisica Fox iskazao osebujnu stranu raznim komentarima, upadicama i razgovorima s kolegama, a da je to dio njegova habitusa, potvrdio je i u intervjuu za Story. Na svoj način objasnio je kako stoje stvari kad je riječ o pobjednici showa, njegovu profesionalnom i životnom putu, stanju u državi, glazbi te ljudskim osobinama.

Story: Šira publika upoznala vas je kao člana žirija glazbenog showa ‘Hrvatska traži zvijezdu’, a nedavno ste istu ulogu imali u ‘Zvijezdama’. Što vam je bilo najzanimljivije u tom vrućem stolcu?

Najzanimljivije mi je sudjelovanje u masovnoj javnoj komunikaciji na način da se ne možeš pripremiti unaprijed. Tako se pred kamerom nađemo dva ja, oči u oči, jedan ja koji bi išao ravno i drugi ja koji uključuje autocenzuru prije nego što gukne. Za oba je napeto, sekunde su u pitanju, obrambeni igrači su goropadni. Vidim da utakmicu dobiva onaj cenzurirani, ali ponekad se čini da mu onaj necenzurirani pušta, zbog strategije koja je slično mutna kao i HDZ-ove koalicije. Da parafraziram Quentina Crispa: “U vezi sam sa samim sobom, ali to ne znači da je odnos skladan i da se mora održati.”

Story: ‘Zvijezde’ su završile, pobijedila je Jessica Atlić McColgan. Je li to poštena pobjeda?

Jest. Jessica je sve odradila kvalitetno, uvjerljivo i elegantno. Obje su talenti, Bernarda je uspjela iskazati više lica svoga karaktera, što ljudi vole. A ne vole pobjednike, što često pokazuju tako da pretjerano naginju na stranu drugoplasiranih.

Osebujni član žirija 'Zvijezde': 'Rijetko imam grižnju savjesti'
Story 

Story: Teško je ignorirati komentare na društvenim mrežama u kojima se tvrdi da je trebala pobijediti Bernarda Bobovečki. Kako gledate na to?

I to bi bilo pošteno, Bernarda je baš faca. Treba samo naučiti da životni zapletaji mogu biti i pogonsko sredstvo.

Story: Imate osebujan smisao za humor, to čuju gledatelji, kandidati i kolege. Nekima ste zbog toga prezabavni, drugi vam zamjeraju da se sprdate s kandi­da­tima. Neke ste svojedobno nazvali i ‘krmak’. Je vam to neko scensko lice ili je to vaša svakodnevica?

Ljudske socijalne strukture vječni su prijelazi iz igre u igru, s puno nijansi i različitih uloga. I igre i uloge teško se otresti. Ako ih ne igraš, ode prkno na lomaču. A opet, uloge i igre također treba pročačkavati, inače trpi duša. Humor odražava ležerniji odnos prema stvarnosti, premda kandidatima uvijek ne pomaže. Ja im pomažem da lakše shvate show kao metaforu života. I u životu bi svi oni samo da se svide drugima, kako bi ih zapao ljepši komad kolača. Ali i ta skromna težnja najčešće je ometena nekom kozmičkom zavjerom. Ili ekonomskim sporazumom u koji je upućena samo elita.

Story: Imate li grižnju savjesti da ste nekog povrijedili komentarom? Ili je sve rečeno u dobroj namjeri?

Grižnja savjesti je dragocjena humana stečevina i zato rijetko za njom posežem. Mislim da se mojim žiriranjem u ‘Zvijezdama’ ne radi o prekomjernom granatiranju nego o dodatnom nijansiranju igre, ili njezinu propitkivanju. Inače, svi su ionako povrijeđeni, čak i paški sir, ja tu ne bih mogao puno dodati, i kad bih htio.

Osebujni član žirija 'Zvijezde': 'Rijetko imam grižnju savjesti'
Story 

Story: Kako vam je bilo surađivati s Tonijem Cetin­skim, Majom Bajamić, Mirelom Priselac Remi i Massimom? Što svaki od njih ima zanimljivo?

Dobro i zabavno. Za mene je to bilo kao da smo na ekskurziji, stalno neka pozitivna vibra. Toni je od akcije i drago mi je vidjeti da se trudi držati tempo u showu, njemu to ide. Massimo je mudrac velikoga znanja i vrlo duhovit, premda malo stidljiv u javnom iskazivanju toga dijela sebe. Maja je odlučna Dalmatinka, zvekne što misli, sviđa mi se njezina dosljedna upotreba dijalekta. Remi je glas urbanih supkultura, onih koji će se i ubuduće hrvati sa Željkom Markić i sličnima.

Story: S kime ste se od njih najviše nasmijali?

Sa svima, izvan pozornice trudio sam se dobro raspoloženje prenijeti na njih tako da smo se stalno cerekali. Možda najmanje s Remi, ona moju dobru vibru grubosti doživljava kao pederluk (nema veze s homoseksualcima), što mene posebno zabavlja. S Tonijem ponekad plešemo u zabinju, s Massimom se naslađujemo u imaginarnim situacijama koje uključuju dude, Maju dražim time da njezina dečka zovem da ode sa mnom na noćni provod u Ljubljanu i upozna Ljubljančanke.

Story: Kako prepoznate potencijal u anonimcima koji žele postati poznati pjevači? Je li glas dovoljan?

Ništa ne prepoznajem, da to znam, bio bih pametniji, kulturniji i bogatiji, možda bih čak našao i lijek protiv mira u pokorenom svijetu.

Story: Rekli ste da bi kandidati kolegama, bez obzira na to što im dijele puse na pozornici, ‘polomili’ noge ako oni ne prođu dalje u natjecanje. Mislite da su zavist i licemjerje utkani u ljudski DNK? Gdje su nestale nevinost i naivnost?

Ako je nešto baš jako utkano u ljudski DNK, onda je to lomljenje nogu drugim sličnim primatima. Znanstvenici tvrde da je kod ljudi to mnogo intenzivnije nego želja za darovanjem jorgovana. Za ilustraciju koriste modele, primjerice Zdravka Mamića. I mafija dijeli puse, ljubili su se Brežnjev i Todor Živkov, ali ne zato da naglase ljubav, nego kako bi primatelj poljupca zadrijemao pa mu davatelj isisao oko. A omladina, vidjela žaba da konja kuju pa i ona dignula nogu.

Story: Vratimo se na vaše početke. Karijeru ste počeli 1975. pišući za časopis Val. Sljedećih 12 godina pisali ste za Novi list, Pop, radili na Radio Rijeci. Po čemu pamtite te dane? Kojim ste se temama bavili?

Kao klinac pisao sam za niz medija u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji, uglavnom o glazbi. Pamtim samo dobre dane, recimo da sam posuđivao lovu uredniku tadašnjeg beogradskog lista Reporter, Miroljubu, koji mi je objavio niz tekstova, ali nikad mi nije platio. E, taj Miroljub od mene je još žicao i pozajmice zato što je dolazio u Rijeku hofirati sa Slavicom Ecclestone, koja se tada drukčije prezivala. Niti pišu, niti pare vraćaju...

Osebujni član žirija 'Zvijezde': 'Rijetko imam grižnju savjesti'
Story 

Story: Tad ste postali glazbeni producent bendova Termiti, Laibach i Let 3. S kim vam je bilo najuzbud­ljivije raditi? Je li bilo stresno? Kako ste uskladili novi­narstvo i posao producenta? Jeste li putovali?

Surađivao sam s mnogo izvođača, spomenuo bih Parafe, Videosex, Miladojku Youneed. Sve su to vrlo zanimljivi karakteri, veliki talenti, dali su ozbiljan doprinos kulturi na ovim prostorima. Ne pamtim stres, ako ga je i bilo, to je bilo zbog nepisanog pravila ‘much more fun’. Lijepo je izbliza gledati kako se razvijaju takvi fenomeni kao Laibach ili Let 3. Ili, kada su Termiti na koncertu publici naredili da svi legnu na pod, kao što je legao i bend, pa su tako svi do jednoga ležali, publika se ritala nogama i urlala, a bend je svirao.

Story: Po čemu pamtite suradnju s Letom 3?

Naš je odnos mlad iako dugo traje, još ljubujemo. Bez Leta 3 društvo bi bilo puno stidljivije. Žđižek rado osvjetljava podsvijest koja, premda kamuflirana, istrčava u svakodnevno, a Let 3 to što istrčava ilustrira svojim ukazanjima. I to tako da izmet nikad ne pospreme u vrećicu.

Story: Pisali ste i radili u vrijeme novog vala, procvata rocka. Kako gledate na današnju glazbu, i kod nas i u Americi?

Nije loše danas, ni kod nas ni u Americi, premda me malo zabrinjava situacija u Japanu. Kukaju da su rock i pop glazba izgubili na društvenoj važnosti. Sve je izgubilo na važnosti, moderna vremena su cvrčanja senzacija, čiji pojedinačni intenzitet ne može biti jak ni trajati dugo jer ih ima previše. Trajne i važne su samo metode kako narodu zamračiti sto maraka dok se zabavljaju cvrčanjem.

Story: Što je za vas rock‘n’roll?

Oblik izražavanja unutar širega područja popularne glazbe. Može biti prijenosnik raznih zaraza, od zanosa i uznositosti pa do bolesti spavanja.

Story: Ginu li budale za ideale?

Nikad mi se nije sviđala ta misao. Budale masovno ginu i bez ideala. Osim toga, autor koji je tu misao lokalno proslavio od one je vrste ljudi koji su toliko vješti s riječima da je taj vatromet vještine ujedno centralni sadržaj pjesama. Inače, ljudi skaču jedan drugom u želje, to nije problem nego stanje. Nije iznimka kad neki s bombama na sebi žele usmrtiti druge, a znaju objasniti razlog samo nekom dogmom.

Story: Zamolili ste me da vas ne pitam puno o poslu jer si ne želite pripisivati zasluge. Ipak, ne mogu ne spomenuti da ste 1994. osnovali diskografsku kuću Dallas Records. Smatrate li to najvećim profesionalnim dostignućem?

Samo stojim na leđima giganata, da se izrazim riječima jednoga od njih. Dallas postoji od 1987., opstaje, evo, dva stoljeća. Nisam još radio rezime, pitajte me za 40-50 godina.

Osebujni član žirija 'Zvijezde': 'Rijetko imam grižnju savjesti'
Story 

Story: Putem Dallasa surađivali ste s brojnim zvijezdama. Možete li izdvojiti glazbenike koje iznimno cijenite?

Cijenim mnogo njih, čije je stvaranje na svjetskoj razini. Samo oni iz Amerike to ne žele ni čuti.

Story: Koju ste svjetsku zvijezdu upoznali a da vas je osvojila osobnošću?

Ne sjećam se baš najbolje. Svidjela mi se Kylie Minogue, s pola metra udaljenosti guza joj izgleda bolje nego u spotovima.

Story: Nedavno ste surađivali s grupom Green Day? Kakvi su momci iz benda?

Radili smo njihov koncert u ljubljanskoj Areni, bilo je izvrsno, rasprodano, ovacije tijekom koncerta, a raveovi nakon njega, ljudi još plaču od sreće. Momci su potrošili puno struje, ali neka, isplatilo se.

Story: Imate li neispunjenih profesionalnih želja i planova? Što najviše volite u svom poslu?

Najviše volim to što cijeli dan mogu zujati okolo i razgovarati s ljudima. Ponekad, kad baš nemam konkretnih tema za razgovor sa suradnicima i klijentima, porazgovaram s prolaznicima. To može biti rizično, treba puno iskustva i ekspertize, no gura se nekako. Također, dobro je to što sam prilično dugo u poslu, većina ljudi iz scene me poznaje, što znači da preskaču dobar dio gluposti kada mi se obraćaju.

Story: Rodom ste iz Zadra, a odrasli ste u Ri­jeci. Koja vam je prva asocijacija na djetinjstvo?

Pamtim kad je babi Milki iz susjedstva onaj nekadašnji stroj za cijeđenje oprane robe, gdje se roba cijedi prolaskom kroz dva gumena valjka, uhvatio dojku. Ljudi koji se sele mentalno nauče živjeti na više lokacija. Zadra se sjećam u rudimentima, poznajem jednog leptira, ali on možda više nije živ, prepoznam mirise kad onamo dođem. Grad tvoje mladosti ostane u plućima pa Rijeku doživljavam u više detalja. Dogodi se da točno osjetim ‘spleen’ kakav ima baš u četvrtak u drugom tjednu svibnja oko 21 sat, iako se tada nalazim u, primjerice, Muću.

Story: A na ljetovanja na Silbi?

Silba je vječno ljeto, tirkizno-zelena obmana, ondje izgleda kao da se sve još može popraviti. Ovo ljeto naći ćemo se na nekoj obljetničici, doći će i dio stare muzičarske ekipe. Pozvao sam i Branu Štulića jer i on ondje pripada, ali me, prema očekivanju, stjerao u neku stvar.

Osebujni član žirija 'Zvijezde': 'Rijetko imam grižnju savjesti'
Story 

Story: Dugo živite u Ljubljani. Što najviše volite u tom gradu? Kako se vaš dalmatinsko-riječki štih uklapa u slovenske okvire?

Nigdje nisam živio tako dugo kao u Ljubljani, što je dovelo do prožimanja i usklađenja. Mnogo je ovdje staloženih i mudrih ljudi. Rekao bih da ulazim u 25% onih najmanje pametnih Ljubljančana. Matematički to znači sljedeće:  kad slučajno sretnem četvero ljudi, 75% njih bolji su od mene i mogu od njih nešto naučiti. U Ljubljani imamo i krasan zoološki vrt, posebno su dražesni dabrovi.

Story: Kad ste dobili nadimak Fox?

U osnovnoj školi prozvali su me Fox i otad to uporno ponavljaju. Čak dojavljuju ljudima koje ću tek upoznati i tako se to širi svijetom. Što se sve živom čeljadetu može dogoditi...

Story: Obožavate li i dalje košarku te kako održavate kondiciju?

Volim košarku, a igrao sam je najviše dok se još igralo loptama Tigar, po buri i kiši, na otvorenom. Suigrači iz moje generacije polomili su koljena, zglobove, ruke, a mlađi neće igrati sa mnom, kažu da sam pregrub, s čime se ne slažem. Oni tvrdnje dokazuju modricama, a ja im kažem: “Momci, slušajte ujca, treba uživati u sportu”. Ja sam uvijek u pravu, što znaju svi, osim onih koji će tek doznati, pa zašto ne bih bio i u ovom slučaju. Dok se rješava taj spor, trčim, plivam i skijam.

Story: Na kojem ste dobrom koncertu bili u posljednje vrijeme?

Magnifico je imao pokazni koncert za medije i prijatelje u Malom pogonu Tvornice. To je bilo po mojoj mjeri, pola sata, sve odmjereno, duhovito, plesno, veselo. I neodoljiv singl ‘Cici Mici’.

Autor: Antonija Nazor

Foto: RTL Press