Otvorena izložba Mare Bratoš

Izložbu su među prvima pogledali brojna imena društvenog života poput Milane Vlaović, Ane Maras Harmander, Tihane Harapin, Irene Škorić, Nenada Korkuta, Boruta Mihalića i brojnih drugih. Izložba je otvorena do 17.12.2017. Naša  suvremena kultura dugo je vremena tabuizirala  trudno žensko tijelo, premda je to arhetipsko promatranje žene još od paleolitskih vremena Venere iz Villendorfa. Annie Leibovitz fotografirala je nagu glumicu Demi Moore u sedmom mjesecu trudnoće za naslovnicu časopisa Vanity Fair 1991. godine. Iako u početku žestoko licemjerno osporavana kao groteskna i opscena, a sve pod izgovorom borbe za dostojanstvo žene, ta fotografija  postala je ikonom nove senzualnosti i proglašena je jednom od najutjecajnijih fotografija svih vremena. Leibovitz  je inicirala trend nastavljajući ga do danas nedavnom fotografijom trudne Serene Williams kao tamne božice plodnosti. Mara Bratoš od samih početaka svog umjetničkog stvaranja predstavlja se u ciklusima, izlažući obnažene autobiografske portrete, integrirajući i sintetizirajući duhovni, psihološki i fizički aspekt samoostvarenja. Ti njezini radovi introspektivna su vizualizacija pojedinih životnih faza i psihičkih stanja. Novi identitet Mare Bratoš pojavljuje se „drugim stanjem“ u doslovnom i metaforičkom značenju. To je razdoblje  preobrazbe, tjelesnih, psihičkih i emocionalnih promjena, u kojem svaka žena otkriva novu individualnost. Nažalost, prikaze ženskog akta uvijek prati suptilna linija između vulgarnosti i estetske sublimacije tijela. Mara Bratoš, za razliku od glamuroznih portreta slavnih trudnica, donosi svjesnu odluku da u svom pristupu dokumentira stvarnost trudnoće umjesto da je uljepšava. Autorica kroniku svoje trudnoće očuđuje kroz prirodne i spontane sekvence snimljene u plitkom prostoru. Pomno promišlja svjetlo kako bi  sjenom naglasila siluetu. U formalnom smislu različiti položaji ruku su u funkciji poantiranja rastućeg volumena, dok ih se na metaforičkoj razini doživljava kao zaštitnike novog života. Impostacija tijela u blagim pomacima sugerira i protjecanje vremena od spoznaje do konačne kreacije – rođenja djeteta.  Ruke su sada opuštene niz tijelo, kako bi u posljednjem kadru  mogle prihvatiti tu svoju kreaciju. U čistim nemanipuliranim fotografijama samosvjesno i s ponosom pokazuje ožiljke koji su ostali kao zapanjujuće dramatični simbole ženskog osnaživanja. Mara Bratoš ovim najnovijim ciklusom, u kojem je sukcesivno bilježila faze svoje trudnoće, pokazuje novu svijest o ženskoj ljepoti koja se mijenja, ali ne blijedi, u različitim fazama života. Dakle, ono što je dojučer bilo skriveno danas se može dijeliti i revidirati u svojoj autentičnoj konotaciji. Čudo životnog stvaranja i privilegija žene da bude glavnim instrumentom prepoznaju dostojanstvo i šarm jedne od najljepših slika koje priroda može stvoriti.