Jedna je stvar angažirati slavnu osobu kao podršku u kampanji, a druga je kad se slavne osobe same odluče okušati u politici. Mnogi od njih, iako nisu pretjerano upućeni u politički proces ili obrazovani za obnašanje političkih uloga, ostvarili su uspješnu političku karijeru. Neki nisu dugo ostali u politici, no mnogi su se odrekli svoga primarnog zanimanja u svijetu šoubiza te se potpuno posvetili novoj ulozi. Prije nego što je postao američki predsjednik, Ronald Reagan bio je zvijezda malih i velikih ekrana. Glumačku karijeru počeo je 1937. i pojavio se u više od 50 filmova, zatim kao voditelj televizijskih emisija kao što su ‘General Electric Theater’ i ‘Death Valley Days’ te je bio predsjednik Ceha filmskih glumaca (SAG). Reagan je najpoznatiji po dvije uloge - prva prepoznatljiva bila je u obiteljskoj drami ‘King’s Row’ u kojoj je glumio Drakea, mladića kojem zlobni liječnik nepotrebno amputira noge. Drake se nakon amputacije budi i izgovara poznatu rečenicu: 'Gdje je ostatak mene?' Reagan je poslije tvrdio da mu je to najbolja i najdraža uloga u životu, a rečenicu 'Where is the rest of me' iskoristio je kao naslov svojih memoara objavljenih 1966. godine. U filmu ‘Knute Rockne All American’ iz 1940. glumio je igrača američkog nogometa Georgea Gippa - The Gippera i zaradio taj nadimak. Godine 1935. stekao je čin rezervnog poručnika u vojsci SAD-a, ali mu je u studenome 1941., pred sam ulazak SAD-a u Drugi svjetski rat, dijagnosticiran astigmatizam zbog čega nije mogao sudjelovati u borbenim operacijama. Nakon napada na Pearl Harbor vojska ga je aktivirala, ali kao pripadnika Prve filmske jedinice pri Ratnom zrakoplovstvu, čiji je zadatak bio snimanje obrazovnih filmova. Reagan je cijeli rat bio u Hollywoodu, a snimio je i propagandni mjuzikl ‘In the Army’. Nakon završetka rata Reagan je sve manje snimao, a sve se više bavio politikom. Početkom šezdesetih godina prešao je iz Demokratske u Republikansku stranku i 1966. pobijedio na izborima za guvernera Kalifornije s konzervativnim gospodarskim i socijalnim programom. Američkim predsjednikom imenovan je 20. siječnja 1981. godine.
Poznate osobe koje su se odlučile okušati u politici
Story 
I glumac Clint Eastwood oduvijek je pokazivao zanimanje za politiku, a jednom je izjavio da se baš poput Reagana odrekao novca kako bi postao političar. U mlađim danima isticao je da je republikanac, ali to se promijenilo nakon odlaska Richarda Nixona. Sedamdesetih godina tvrdio je da je nema političkih uvjerenja, a potkraj devedesetih izjavio je da je liberal i da se ne smatra konzervativcem. U raspravi o pobačaju zalagao se za slobodu izbora i podržavao istospolne brakove. Eastwood je znao spomenuti i da je bio liberal i fiskalni konzervativac prije nego što je to postalo popularno. U travnju 1986. pobijedio je Charlotte Townsend i postao gradonačelnik Carmela, gradića u svojoj rodnoj Kaliforniji. Grad koji je brojao samo 4500 stanovnika bio je savršen za glumca koji nije pokazivao veće političke ambicije. Mnogi su se zapitali zašto je tada 55-godišnji Eastwood, koji je već 30 godina bio u filmskoj industriji, želio postati gradonačelnik maloga grada. Naime, Eastwooda je 1985. razljutila odluka gradskog vijeća o gradnji uredskih prostora na zemlji koju je posjedovao unutar granica grada. Glumac je bio toliko ljut da je tužio vijeće s kojim se nagodio izvan suda. Dogovorili su se o gradnji ako će drvo biti primarni materijal. Zvijezda filma ‘Prljavi Harry’ smatrao je da su građani podvojeni u želji da s jedne strane očuvaju trenutačno stanje u tom mirnome mjestu, a s druge da privuku nove tvrtke koje će mjestu donositi ekonomske pogodnosti. U siječnju 1986., nekoliko sati prije isteka roka za predaju prijava, odlučio se kandidirati za gradonačelnika. Eastwood je na izborima dobio 2166 glasova, a Townsend 799. Već idući tjedan preuzeo je novu ulogu. Jedan od prvih akata koje je donio bilo je podizanje veta kojim su bili zabranjeni prodaja i konzumacija korneta za sladoled. Unatoč nevjerojatnoj pobjedi, nisu svi bili sretni izborom novoga gradonačelnika. Gradić je zabilježio velik priljev turista koji su zakrčili promet u gradu pa je stanovnicima postalo nemoguće pronaći mjesta za parkiranje. Ubrzo su otvoreni i suvenirnica Clinstville te hotel Hyatt Regency koji je koristio slogan ‘Make my Stay’, sličan onom iz filma ‘Iznenadni udar’. Ipak, Eastwoodov mandat pokazao se produktivnim. Tijekom prve godine uredio je više javnih WC-a, dodao više stubišta koja vode do plaže te proširio ponude lokalne knjižnice. Kad je snimao filmove, vraćao bi se svaki tjedan na sastanke gradskog vijeća. Nakon isteka mandata nije se ponovno kandidirao. Novinarima je u veljači 1988. rekao kako smatra da treba više vremena posvetiti djeci. Plaću od 200 dolara koju je primao kao gradonačelnik donirao je lokalnom centru za mlade. Baš poput Eastwooda, Sonny Bono ušao je u politiku nakon lošeg iskustva s lokalnom upravom, u njegovu slučaju u gradu Palm Springsu. Sonny, pravog imena Salvatore Phillip Bono, isprva je bio američki glazbeni producent, pjevač i glumac. Najveći je uspjeh doživio uz tadašnju suprugu Cher, kad su bili uspješni televizijski zabavljači u vlastitoj emisiji ‘The Sonny and Cher Show’ za TV kuću CBS. Zaslužni su i za brojne hitove poput ‘I Got You Babe’ i ‘The Beat Goes On’. Sonny je u Palm Springsu htio otvoriti restoran, ali naišao je na birokratske probleme, što ga je potaknulo da se kandidira za gradonačelnika kao kandidat republikanaca. 'Kandidirao sam se za gradonačelnika jer smatram da ovaj grad zaslužuje nekoga poštenog tko će ga voditi', rekao je tijekom kandidature. Pobijedio je i bio gradonačelnik od 1988. do 1992. godine. Tijekom mandata želio je da Palm Springs bude otvoreniji za poduzetništvo i počeo je s Palm Springs International Film Festivalom, koji se danas održava njemu u čast. Bono se želio kandidirati za Senat 1992. na listi Republikanske stranke, ali je nominaciju dobio Bruce Herschensohn. No uspio je na izborima 1994. pa je izabran kao zastupnik Kalifornije (44. izborni okrug) u Zastupnički dom SAD-a. Kao političar Bono je često koristio bivši status medijske zvijezde, a obnašao je dužnost sve do smrti 1998. godine. Od političkih inicijativa ostat će upamćen kao osoba koja se zauzimala za očuvanje i obnovu kalifornijskog jezera Salton Sea te Zakon o proširenju pojmova vezanih uz autorska prava.
Poznate osobe koje su se odlučile okušati u politici
Story 
Promjene je želio uvesti Arnold Schwarzenegger kada se 2003. godine kandidirao za guvernera Kalifornije. Mnoge je iznenadio tom odlukom jer su ga dotad svi doživljavali samo kao zvijezdu akcijskih filmova kao što je ‘Terminator’. Za slavnog Austrijanca glasalo je 47,9 posto birača, a za njegova protivnika, demokrata Cruza Bustamantea 32,3 posto birača. Tako je ta američka savezna država ponovno dobila glumca za guvernera. 'Sve što imam mogu zahvaliti Kaliforniji, neću vas razočarati', rekao je tada. Nakon dva uzastopna mandata, 2011. nije više mogao izići na izbore za guvernera najnapučenije države SAD-a. U anketama više nije uživao popularnost, a nakon njegove vladavine utrostručen je deficit koji je iznosio 28 milijardi dolara. No za loše stanje u državi nije bio kriv samo Schwarzenegger nego i suša i recesija koje su utjecale na glavne izvore prihoda zemlje - turizam i porez na imovinu. Od pozitivnih poteza mediji izdvajaju ukidanje mirovinskih povlastica novozaposlenim državnim službenicima kako bi se smanjile dugoročne mirovinske obaveze Kalifornije. Uspostavio je nove granice izbornih okruga kako ne bi došlo do Gerrymanderinga, tj. krojenja izbornih granica ovisno o interesima. Došao je na čelo zelenog pokreta kada je donio strogi zakon o smanjenju ispušnih plinova te druge ekološke inicijative. U jednom intervjuu, tada već bivši guverner, rekao je da ne žali što se upleo u politiku iako ga je to stajalo milijune dolara. Naime, uvjeren je da bi, u slučaju da se nastavio baviti glumom, mogao zaraditi puno više novca. 'Vjerojatno je riječ o više od 200 milijuna dolara. Ipak, nije mi žao. Vrijedilo je. I više od toga', rekao je Schwarzenegger. Kao i svi spomenuti, ni komičar i glumac Al Franken nije imao političkog iskustva kad je 2008. ušao u američki Senat. Franken je široj javnosti bio poznat kao jedan od pisaca humoristične televizijske emisije ‘Saturday Night Live’ u kojoj je i glumio. Kad je postao senator Minnesote, neprestano se morao dokazivati kao ozbiljan političar. 'Moja tranzicija iz pisca i komičara sa SNL-a u političara nije bila laka. Ljudima je bilo teško usredotočiti se na ono što sam htio učiniti kao senator nakon onoga što sam činio kao satirist. Još je bilo teže boriti se protiv republikanaca koji su me opisivali kao nepristojnog i temperamentnog lika iz Hollywooda. Trideset godina iskustva u prepoznavanju apsurdnosti i licemjera bilo je korisno u prvim danima Trumpove administracije. Iako posao shvaćam ozbiljno, shvatio sam da si ljudima draži ako imaš smisla za humor', rekao je Franken, koji je ponovno izabran za senatora 2014. te je član Demokratske i Poljoprivredne radničke stranke Minnesote. I danas obnaša tu dužnost i aktivno se bavi politikom kao suradnik Demokratske stranke. Shirley Jane Temple bila je Oscarom nagrađena američka glumica i plesačica koja je 1930-ih stekla status najveće dječje zvijezde klasičnog Hollywooda. Unatoč enormnoj popularnosti, nakon što je odrasla napustila je Hollywood kako bi se posvetila braku i obitelji, a potom i uspješnoj diplomatskoj karijeri. Politikom se bavila kao članica Republikanske stranke. Stranom politikom počela se baviti nakon neuspješne kandidature za Kongres. Naime, postala je veleposlanica nakon što je državni tajnik Henry Kissinger tijekom jedne zabave načuo kako raspravlja o Namibiji. Tada je komentirala kako je bio iznenađen što je uopće znala tu riječ. U prosincu 1969. predsjednik Richard M. Nixon imenovao ju je delegatkinjom na Općoj skupštini UN-a, a Gerald R. Ford ambasadoricom SAD-a u Gani, a tu je dužnost obavljala od 1974. do 1977. godine. Postala je i prva žena u ulozi Načelnika protokola SAD-a te bila zas-lužna za organizaciju inauguracije i inauguracijskog bala predsjednika Jimmyja Cartera. Predsjednik George H. W. Bush dodijelio joj je titulu ambasadorice SAD-a u tadašnjoj Čehoslovačkoj, a mandat joj je trajao od 1989. do 1992. godine. Tijekom cijele političke karijere Temple se morala dokazivati. U to je doba malo žena zauzimalo takva mjesta u politici, a mnogi nisu mogli zaboraviti da je Temple nekada bila velika dječja zvijezda. Bivša glumica tvrdila je da se za međunarodni rad počela zanimati nakon što je njezinu bratu Georgeu dijagnosticirana multipla skleroza. Postala je aktivna u lokalnim i nacionalnim MS društvima, a poslije je pomogla stvoriti međunarodnu federaciju MS grupa. Rekla je da je zahvaljujući službi u UN-u tijekom kasnih 60-ih postala svjesnija potreba Trećeg svijeta. 'Mislila sam da supersile vole razgovarati jedne s drugom, a da premalo zemalja razgovara o potrebama zemalja u razvoju', rekla je. Iako je Clinton prekinuo njezinu diplomatsku karijeru, ostala je aktivna u grupama kao što je Američka diplomatska akademija. U intervjuu 1975. novinar ju je nazvao bivšom dječjom zvijezdom, što ju je jako pogodilo. 'Dr. Kissinger je bio dijete, Jerry Ford također, čak je Franklin D. Roosevelt bio dijete. Napustila sam filmsku industriju 1949., a i dalje sam bivša dječja zvijezda', odbrusila je novinaru. I u Hrvatskoj su neke poznate osobe pozornicu ili sportske terene zamijenile politikom. Prvi put u samostalnoj Hrvatskoj sport je osnivanjem samostalnog Središnjeg državnog ureda dobio zasebno mjesto u državnoj administraciji, a čast da bude prva hrvatska državna tajnica za sport pripala je najboljoj hrvatskoj sportašici Janici Kostelić. Središnji državni ured za sport osnovan je zbog održanja kvalitete i unapređenja hrvatskoga sporta, kao i poboljšanja uvjeta za bavljenje sportom i sportskim djelatnostima. 'Prihvatila sam ponudu jer nakon sportske karijere želim i na druge načine pridonijeti sportu u Hrvatskoj. Nadam se da ću s kolegama uspjeti prije svega svima približiti bavljenje sportom, a ponajviše mladim generacijama. Smatram to važnim jer je sport vrlo koristan i zdrav za društvo u cjelini', rekla je prošle godine Janica Kostelić za hrvatske medije.
Poznate osobe koje su se odlučile okušati u politici
Story 
Kako navodi Dnevnik.hr, u njezinu mandatu proračun za sport povećan je za 50 milijuna kuna, čime je krovnim organizacijama povećan za 22 milijuna. Donesen je i Pravilnik o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija u području sporta te dano mišljenje o spornim člancima 46. i 47. Zakona o sportu pa je sportska inspekcija krenula na teren i u tijeku je usklađivanje sa Zakonom o sportu nacionalnog te županijskih nogometnih saveza od kojih su neki već usklađeni, a među njima je i HNS koji je radi usklađivanja promijenio svoj statut. Potkraj lipnja donesena je odluka o raspodjeli sredstava za sufinanciranje programa poticanja sportsko-rekreativnih aktivnosti. Još je jedna naša sportašica koketirala s politikom, bacačica diska Sandra Perković, a bila je saborska zastupnica kao članica Stranke rada i solidarnosti. 'Sportaši trebaju glasnogovornika, treba se čuti njihov glas. Puno je problema u sportu, stvari koje treba promijeniti, poboljšati, a tko to može bolje znati od vrhunskog sportaša', rekla je Sandra medijima na početku svoga saborskog mandata koji je trajao pet mjeseci. 'Studiram ekonomiju, u budućnosti se vidim kao vođa nekog kluba, saveza ili sportske institucije. No prije toga želim se izboriti za bolje mjesto sporta u Hrvatskoj. Ne smije se događati da nam osvajači olimpijskih medalja u starosti gladuju. Treba vidjeti kako smanjiti porez na nagrade sportaša jer mi taj novac donosimo u Hrvatsku, a uzmu nam gotovo pola iznosa.' Kao i na Janičinu, mnogi su imali brojne komentare na Sandrinu političku karijeru te su tvrdili da njezin slučaj pokazuje besmisao populističke politike kojom se glasovi na izborima kupuju zahvaljujući popularnim sportašima. Iako je zamrznula političku karijeru, politiku pomno prati. Premda iza sebe ima 25-godišnju glazbenu karijeru, Miroslav Škoro okušao se i u politici. Svojedobno je obavljao dužnost konzula Republike Hrvatske u Mađarskoj, a bio je i saborski zastupnik HDZ-a. 'U politiku sam ušao s entuzijazmom i željom čovjeka kojem ne treba ništa. Nisam uzeo nijednu lipu, za što postoje dokazi, a ono što sam dobio vratio sam putem humanitarnih akcija. Izišao sam iz politike kad sam shvatio da političari sve doživljavaju kao kokoš koju treba očerupati nakon izbora. Nisam mogao biti s grupom koja je devijantna i čerupa kokoš koja je davno očerupana', rekao je Škoro, koji je iz saborskih klupa izišao nakon samo osam mjeseci. Napustio je politiku i kao saborski zastupnik i kao član Gradskog vijeća Osijeka. 'Nitko me nije zvao da me pita što radim u politici, za što se zalažem, a kada sam od toga odustao, svi zovete da pitate zašto. Tako vam je i s Rimom. Svi znaju da ga je zapalio Neron, ali nitko ne zna tko ga je sagradio. Očito je zanimljivo samo ono negativno. I baš sam zbog toga odustao od politike', rekao je Škoro. Da je politika privlačna glazbenicima, dokazuje i violončelistica Ana Rucner koja će sljedeće četiri godine sjediti u zagrebačkoj Gradskoj skupštini na osnovi liste Milana Bandića. Premda dotad nije imala iskustva u politici, rekla nam je kako ju je zanimala onoliko koliko bi trebala zanimati sve stanovnike ove zemlje. 'Dobro se snalazim u novoj ulozi i aktivno sudjelujem u radu. Mnogo toga treba pročitati i pripremiti, a drago mi je što mogu pridonijeti svojim radom. Održavamo i razgovore s građanima, što je jako korisno jer iz prve ruke čujemo što bi trebalo poboljšati', rekla je članica Odbora za mladež.
Poznate osobe koje su se odlučile okušati u politici
Story 
Rucner za dolazak na sjednicu prima naknadu u iznosu od 23 posto prosječne bruto plaće u Zagrebu, što iznosi otprilike 1300 kuna, a isti iznos dobije i za rad u Odboru za mladež. Angažirana je i u koordinaciji za ljudska prava te u povjerenstvu za ravnopravnost spolova. Rucner ove godine slavi petnaest godina karijere i ima brojne nastupe, no stići će obavljati svoje političke obaveze, kao što su sjednice u Gradskoj skupštini koje se održavaju jednom mjesečno. Uz sastanke odbora i koordinacije to joj oduzima otprilike 20 sati mjesečno. 'S punom odgovornošću prihvatila sam sudjelovanje u Gradskoj skupštini i Odboru za mladež. Volim ovaj grad, tu sam rođena i odrasla i drago mi je što mogu biti njegov dio na ovaj način. Sjednice ponekad znaju biti duge, potrebna je i kvalitetna priprema, ali dobar je osjećaj kad ste korisni i svojim radom pridonosite razvoju Zagreba', rekla je. Poput velikih imena Hollywooda koja su se okušala u politici, učinio je to i Relja Bašić. Preminuli glumac bio je jedan od osnivača HSLS-a i saborski zastupnik HSLS-a, a svoj politički angažman opisao je kao dramu s elementima tragedije. Naime, Bašić nije baš bio sretan zbog onoga što se odigravalo na političkoj sceni devedesetih pa je njegov izlet u politiku završio nesretno. 'Nisam bio bolesno ambiciozan. Smatrao sam da moje proeuropsko promišljanje proistječe iz sličnosti mišljenja Vlade Gotovca i Dražena Budiše. Priključio sam se HSLS-u, kandidirao se za ulazak u Sabor i dobio dovoljan broj glasova. Bio sam četiri godine u Saboru i shvatio da sam suvišan. Tijekom mandata sve sam se više uvjeravao u to. Nisam želio sudjelovati u raspravama koje se nisu ticale kulture, o kojima sam imao kristalno jasno mišljenje. Stoga sam zahvalio i otišao u saborsku mirovinu', rekao je Bašić u intervjuu za Nacional. Još jedan hrvatski glumac-političar je Zlatko Vitez. Utemeljitelj i umjetnički direktor Kazališne družine Histrion bio je ministar kulture Republike Hrvatske od 1994. do 1995., savjetnik za kulturu predsjednika Franje Tuđmana od 1996. do 1998. te saborski zastupnik od 1998. do 2001. godine, a trenutačno je savjetnik za kulturu zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandić. 'Sretan sam i zadovoljan Hrvat. Kad god vidim hrvatsku zastavu, prođu me trnci, na svom imanju u Zagorju imam bistu predsjednika Tuđmana i često mu nazdravim svojim ‘histriončekom’. Imam divnu suprugu Zoru, temperamentnu Dalmatinku, i s njom mi nikad nije dosadno, pokćerku Jelenu i dvije unučice Emu i Iru koje obožavam. Histrioni me još trpe, premda znam biti nemoguć. Sve u svemu, još vladam sobom, a ne drugi sa mnom, pa što bih više tražio?! A kad je o dnevnoj politici riječ, to je za mene završena priča', rekao je Vitez u intervjuu. Autorica: Danijela Goreta Fotografije: Patrik Macek, Marko Lukunić, Dalibor Urukalović/PIXSELL, Getty