Rade Šerbedžija – zanimljiv, čak i kada griješi

Za razliku od mnogih zvijezda neizm­jerno manjeg sjaja, svoje je brodolome, ali i puno brojnije, gotovo nestvarne životne uzlete neskromno dijelio, kako s vjernom publikom, tako i s pripadnicima sedme sile. Pjesmama, poezijom, ulogama ili samo osmijehom, progovarao je o sebi i životu općenito, postavljajući svakodnevne trenutke u sasvim novu dimenziju. Nimalo umišljen, no uvijek dovoljno tajnovit. Pravi umjetnik.
Rođen u mjestu Bunić kod Korenice, 27. srpnja 1946., Rade je često naglašavao ličke korijene, no djetinjstvo i ranu mla­dost pamti po Vinkovcima, gdje je zavr­šio osnovnu i srednju školu.
- Nešto me posebno dotaknulo u tim čarobnim ravnicama. Uspomene na najnježnije i nezaboravne ljubavi i prijateljstva vežu me uz taj gradić, no nisam bio ondje posljednjih godina i osjećam da i ne mogu otići onamo – po­vjerio je prije nekoliko godina.
Odgajan u kozmopolitskom duhu, ipak nije krenuo putem koji mu je otac namijenio. On ga nikada nije došao gledati u kazalište, štoviše, mrzio je njegov glumački poziv potajno se nadajući kako će se sin odlučiti za liječničku profesiju ili kako će postati arhitekt. Majka mu je, pak, bila vječiti oslonac. Za ‘mamu Stanu’ u Vin­kovcima se dobro znalo jer je kuća Šerbedžijinih uvijek bila prepuna djece.
- Ja sam na majku. Znala je sve pjesme, i pjevala je cijeloga života. Moj kafanski repertoar dolazi upravo od majke, iako je ona te pjesme poznavala slušajući radio, a ne iz kafana – prisjeća se Rade kojega je smrt majke 1991. godine duboko pogodila. Mnogi su ga pokušavali ušutkavati, prisvajati ili ga se, pak, u potpunosti riješi­ti, prišivajući mu brojne političke i na­cionalne etikete, no on je oduvijek is­tinski branio samo one boje koje su značile glumu.