Rade Šerbedžija - zanimljiv, čak i kada griješi

Za razliku od mnogih zvijezda neizm­jerno manjeg sjaja, svoje je brodolome, ali i puno brojnije, gotovo nestvarne životne uzlete neskromno dijelio, kako s vjernom publikom, tako i s pripadnicima sedme sile. Pjesmama, poezijom, ulogama ili samo osmijehom, progovarao je o sebi i životu općenito, postavljajući svakodnevne trenutke u sasvim novu dimenziju. Nimalo umišljen, no uvijek dovoljno tajnovit. Pravi umjetnik. Rođen u mjestu Bunić kod Korenice, 27. srpnja 1946., Rade je često naglašavao ličke korijene, no djetinjstvo i ranu mla­dost pamti po Vinkovcima, gdje je zavr­šio osnovnu i srednju školu. - Nešto me posebno dotaknulo u tim čarobnim ravnicama. Uspomene na najnježnije i nezaboravne ljubavi i prijateljstva vežu me uz taj gradić, no nisam bio ondje posljednjih godina i osjećam da i ne mogu otići onamo - po­vjerio je prije nekoliko godina. Odgajan u kozmopolitskom duhu, ipak nije krenuo putem koji mu je otac namijenio. On ga nikada nije došao gledati u kazalište, štoviše, mrzio je njegov glumački poziv potajno se nadajući kako će se sin odlučiti za liječničku profesiju ili kako će postati arhitekt. Majka mu je, pak, bila vječiti oslonac. Za ‘mamu Stanu’ u Vin­kovcima se dobro znalo jer je kuća Šerbedžijinih uvijek bila prepuna djece. - Ja sam na majku. Znala je sve pjesme, i pjevala je cijeloga života. Moj kafanski repertoar dolazi upravo od majke, iako je ona te pjesme poznavala slušajući radio, a ne iz kafana - prisjeća se Rade kojega je smrt majke 1991. godine duboko pogodila. Mnogi su ga pokušavali ušutkavati, prisvajati ili ga se, pak, u potpunosti riješi­ti, prišivajući mu brojne političke i na­cionalne etikete, no on je oduvijek is­tinski branio samo one boje koje su značile glumu. - Čak i kada govorimo o prvim ulogama, nikada nisam osjećao tremu, čudno, ali istinito. Ipak, i kao mladić osjećao sam odgovornost, nešto puno dublje od treme, treperenja glasa, drhtanja nogu ili paniku u glavi. Tijekom karijere znao sam osjećati vrstu procesa unutar svoje glave od kojih sam čak dobivao alergijske napadaje, pa sam ponekad i završavao u bolnici zbog tih problema! - rekao je. Za studij glume odlučio se tek na nagovor kolege iz mladosti. Akademiju za kazalište, film i televiziju u Zagrebu završio je s nepune 22 godine nakon čega je dobio angažman u zagrebačkoj Gavelli. S lakoćom je igrao Hamleta, Richarda III. te Ibsenova Peera Gynta. Uslijedila su brojna priznanja i pohvale kritike. Jednom je prilikom i sam napisao: - Glumac je prvenstveno čovjek. Ako je dovoljno interesantan, onda je interesantan i glumac - čak i kada griješi. Gluma je generalna proba života, u kojoj glumac ima privilegiju sudjelovati. Veliki potencijal ovog majstora glume, s kazališnih ga je dasaka ubrzo odveo na filmska platna i televizijske ekrane. Nakon debitantske sporedne uloge na filmu ‘Iluzija’ Krste Papića počeo je nizati ulogu za ulogom. I zatim je nastupila, barem prividno, najuspješnija filmska godina za Šerbedžiju, 1986., kada s dvije uloge u filmovima osvaja titulu najuspješnijega glumca na pulskom festivalu. Njegovu glumač­ku veličinu potvrđuju i televizijske serije koje se danas redom ubrajaju me­đu legendarne; a zatim je postao i profesor na dram­skim akademijama u Zagrebu i Novom Sadu pa je jedno vrijeme upravo vlak bio Radin drugi dom. Tada, na pragu četvrtog desetljeća života, glumac je uživao u zajedničkom životu s Ivankom Cerovac, zagrebačkom plesnom pedagoginjom i koreografkinjom. Njihovi su se putevi razišli 1987., kada su se i razveli, no vječno će ostati povezani svojom djecom, sinom Danilom i kćeri Lucijom. - Zahvaljujući roditeljima imala sam doista zavidno i sretno djetinjstvo. Nikada nisam osjećala da me vršnjaci doživljavaju drukčije zbog prezimena. Možda su me jedino nastavnice malo više simpatizirale - povjerila je danas ugledna glumica Lucija koja je često radila s ocem. - Koliko god je Lucija božanstvena, kao da se nikada nije mogla do kraja opustiti zbog osjećaja da je otac pokraj nje - ispričao je Rade koji je jednako ponosan i na sina Danila, koji je postao redatelj. Šerbedžija je na samom kraju 1980-ih dobio novu priliku za ljubav - kad je ugledao mladu redateljicu latinoameričkih korijena i tamnih uvojaka, koja je njegovu ljubav osvojila na prvi pogled, prilikom susreta u Subo­tici. Dva­desetak godina mlađa Lenka Udovički tada je već Radu dobro poznavala. - Rade je bio dio mojeg djetinjstva, sjećam se da ga je cijela obitelj gledala u ‘Nikoli Tesli’ u pola osam, a prvi naš susret dogodio se u srednjoj školi - otkrila je, napomenuvši da nije ni pomišljala kako će uz Radu provesti ostatak života, a njegova je, pak, strana priče nešto drukčija: - Naš prvi susret dogodio se u subotičkom teatru tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva. Iako sam bio koncentriran na tamo neku utakmicu, krajičkom oka vidio sam i Lenku. Stajala je na vratima, nešto kao pitala moje prijatelje. Izmi­jenio sam s njom nekoliko riječi pa nisam ni osjetio kako se tek nekoliko riječi pretvorilo u prilično dug razgovor. Kada je Lenka izašla i zatvorila vrata, moja prijateljica Inge Appelt je rekla: “Šerba, ovu ćeš malu oženiti.” Tako je i bilo. Par se nakon samo nekoliko tjedana poznanstva uselio u zajednički beogradski stan te su u ljeto 1991. godine, 30. lipnja, izmi­jenili bračne savjete. London i Los Angeles jedno su vrijeme bile njihove adrese na kojima su u posljednjih 19 godina otkrivali čari obiteljskog života uz kćeri Ninu, Vanju i Milicu s kojima su proputovali svaki kutak svijeta. Omiljeni su im odlasci u Pariz kod dragog prijatelja Darka Run­deka i njegove supruge Sande, dok je s druge st­rane losanđeleski dom Šerbedžijinih odraz dragih obiteljskih i prijateljskih uspomena, gdje je poznati glumac za brojne svjetske zvijezde rado pripremao domaće hrvatske specijalitete. - Ako baš moramo govoriti o imenima, moji su poznanici Tom Cruise i Charlize Theron, za koje sam pekao janjetinu, no pravi su prijatelji negdje drugdje. Znate... kad bih ponovno trčao ovaj krug, želio bih da se ponove divna prijateljstva, da se ponove Lenka i moja djeca, a sve drugo da bude drukčije. Da sretnem ljude koje nisam sreo... - priča Šerbedžija koji je odlaskom u Ameriku dobio niz poslovnih prilika pa su suradnje i prijateljstva samo s nekim planetarno popularnim glumcima poput Toma Cruisea, Clinta Eastwooda i redatelja Stanleya Kubricka tek kap u moru brojnih. U Los An­gelesu omiljeni su mu trenuci koje provede na ćevapima kod prijatelja Adema te uz čašu dobrog vina na holivudskim brdašcima. Uživa i u akcijskim filmovima te u gledanju nogometnih utakmica, ali ništa mu ne pruža toliko sreće i zadovoljstva kao njegova djeca. -Nisam strog, iako sva moja djeca, od Milice do Danila, od najmlađe do najstarijeg, osjećaju stupanj odgovornosti preda mnom. Ako nešto skrive, gaće im se tresu. Zapravo, to je jedna od najdražih pobjeda u životu. - iskreno otkriva glumac koji je odnedavno i djed Danilovu sinu Ivanu te Lucijinoj djeci Sergeju i Anastaziji. - Naš biološki put je takav da jednog dana postanemo djedovi. To je jedno posebno stanje. To je sreća i ponos, slično je kao kada dobiješ vlastito dijete, s tim da si posebno uzbuđen, postaneš djetinjast - otkriva Rade koji je prošli vikend proslavio 10. godina Teatra Ullysses, a na proslavu mu je došla i prijateljica, velika svjetska zvijezda Vanessa Redgrave. - Kada pričam o ovoj jubilarnoj, 10. godišnjici, osjećam ponos. Čarobna atmosfera Brijuna nešto je što našem kazalištu daje posebnu čaroliju, a kada me pitate je li to moje najveće dostig­nuće, iskreno ne znam što bih vam odgovorio. Nikada nisam razmišljao o sebi jer svaki projekt pripremam kao da sam na nogometnoj utakmici. Gdje me vrijeme pozove, tamo sam - nastavlja Šerbedžija koji je upravo proslavio 19. godinu braka sa svojom Lenkom. - Pišem pjesme, ali joj ne darujem ruže za godišnjice ili rođendane. Nekako sam trapav u tom pogledu. Ipak, Lenka mi to ne zamjera - priznaje Rade. - Nema formule ljubavi. Jednostavno, spoje se dvije duše i to srodne. Iz ljubavi se razvija iskreno prijateljstvo, međusobna podrška, a iz toga nešto još divnije - djeca i unuci! - kaže čovjek koji se najviše diči upravo svojom djecom i unucima, ma kako mi mislili da je najveća senzacija u njego­vu životu to što je glumio uz Ralpha Fiennesa u ‘Harryju Potteru’, uz Toma Cruisea u ‘Nemo­gućoj misiji’, što je bio član glumačke ekipe serije ‘24’ ili što mu je redateljske upute davao veliki Stanley Kubrick...