Rade Šerbedžija – zanimljiv, čak i kada griješi

Veliki glumac Rade Šerbedžija odrastao je u čarobnoj ravnici, a onda ga je uspjeh odveo sve do Hollywooda. Ipak, najviše uživa na Brijunima, kad se okupi njegova velika obitelj
- Čak i kada govorimo o prvim ulogama, nikada nisam osjećao tremu, čudno, ali istinito. Ipak, i kao mladić osjećao sam odgovornost, nešto puno dublje od treme, treperenja glasa, drhtanja nogu ili paniku u glavi. Tijekom karijere znao sam osjećati vrstu procesa unutar svoje glave od kojih sam čak dobivao alergijske napadaje, pa sam ponekad i završavao u bolnici zbog tih problema! – rekao je. Za studij glume odlučio se tek na nagovor kolege iz mladosti. Akademiju za kazalište, film i televiziju u Zagrebu završio je s nepune 22 godine nakon čega je dobio angažman u zagrebačkoj Gavelli. S lakoćom je igrao Hamleta, Richarda III. te Ibsenova Peera Gynta. Uslijedila su brojna priznanja i pohvale kritike. Jednom je prilikom i sam napisao:
- Glumac je prvenstveno čovjek. Ako je dovoljno interesantan, onda je interesantan i glumac – čak i kada griješi. Gluma je generalna proba života, u kojoj glumac ima privilegiju sudjelovati.
Veliki potencijal ovog majstora glume, s kazališnih ga je dasaka ubrzo odveo na filmska platna i televizijske ekrane. Nakon debitantske sporedne uloge na filmu ‘Iluzija’ Krste Papića počeo je nizati ulogu za ulogom. I zatim je nastupila, barem prividno, najuspješnija filmska godina za Šerbedžiju, 1986., kada s dvije uloge u filmovima osvaja titulu najuspješnijega glumca na pulskom festivalu. Njegovu glumačku veličinu potvrđuju i televizijske serije koje se danas redom ubrajaju među legendarne; a zatim je postao i profesor na dramskim akademijama u Zagrebu i Novom Sadu pa je jedno vrijeme upravo vlak bio Radin drugi dom. Tada, na pragu četvrtog desetljeća života, glumac je uživao u zajedničkom životu s Ivankom Cerovac, zagrebačkom plesnom pedagoginjom i koreografkinjom. Njihovi su se putevi razišli 1987., kada su se i razveli, no vječno će ostati povezani svojom djecom, sinom Danilom i kćeri Lucijom.
- Zahvaljujući roditeljima imala sam doista zavidno i sretno djetinjstvo. Nikada nisam osjećala da me vršnjaci doživljavaju drukčije zbog prezimena. Možda su me jedino nastavnice malo više simpatizirale – povjerila je danas ugledna glumica Lucija koja je često radila s ocem.




Komentari