I: Posljednjih sam tjedana mnogo razmišljala o druženjima. I o tome kako su nam ona uglavnom povezana sa zdravicama i ispijanjem razno raznih pića (u mom slučaju, to je pivica). Ipak, sve se više oko nas pojavljuju problemi povezani s neumjerenošću pri tim zdravicama i primjećujem da ljudi, posebice mladi, više ne izlaze van kako bi se družili, smijali, plesali i veselili, već kako bi se – razbili. Kao da je to postao hit! Nema više uživanja u piću – piće se ulijeva u tijelo i nestaje brzinom svjetlosti, a isto se tako naručuje novo, konobar postaje najbolji frend, napojnice mu sve više rastu jer se lova više niti ne broji, a ekipi se osmijeh na licu pretvara u neki nedifinirani…kes. Izlasci s ekipom, kućni tulumi, čak i obiteljska druženja ostaju u magli jer je pala koja zdravica previše, ekipa se ujutro budi i ne zna gdje je nestala lova iz novčanika, kakav je to crtež na papiriću koji je trebao biti nečiji broj i kakve su to fleke na odjeći… Zvuči zabavno? Nimalo. Zato, stanimo. Oni koji piju umjereno, ne piju kako bi se napili, već kako bi uživali i družili se s ekipom. Kada se napijemo, u što se pretvaramo? U neku zombi verziju sebe koje se redovito sramimo već idući dan. Postigli nismo – ništa. Potrošili smo lovu, sasuli sve u sebe što nam je došlo pod ruku i ispali debili pred ekipom i pred svima ostalima, a najgore je to što najveći debili ispadnemo baš pred onima na koje želimo ostaviti najbolji dojam (čitaj – uleti suprotnome spolu). Dečki, smirite se! Nije problem dati broj simpatičnom dečku i javiti mu se na poruku kroz par dana pa se naći na nekoj normalnoj kavi. Život piše romane, a takve situacije ponekad završe i ljubićem. Cure – zar nije bolje nekoga šarmirati znalačkim uvijanjem kukova na plesnom podiju, nego se hvatati za bilo koji stup u blizini jer vas noge više ne drže, a nije problem u štiklama? Još ako je čoporativni izlazak, taj prizor nije prizor sexy lavica koje tu i tamo nabace smješak zgodnom frajeru koji ih snima, već čopor hijena koje se hihoću na… sve. A onda čoporativno odlaze u WC i iz njega ne izlaze predugo, ali ne zato jer popravljaju ruž. Štoviše, upravo ga kvare, ali ne ljubljenjem. Frajeri će uvijek biti frajeri, ali frajer ne postaješ sve gorim zadahom i iskrivljenom facom. Frajer si zbog šprehe, zbog hoda, zbog uleta i fora, spike i čagice. Tu i piva u ruci pomaže, kao itekako dobrodošao rekvizit za početi razgovor – jer i Ona drži svoju bocu u ruci. Ali ona nema razmazan ruž, ne stoji bosa na hladnome podu jer su štikle nesnosne, ne ruga joj se skupina žena koja sjedi u kutu i mirno sve promatra (one ionako nisu došle razgovarati s Frajerom, već o frajerima). Ona je ponosna i uspravna, znalački jednim prstom zavija pramen, tu i tamo poliže usnu i tajnovito ga pogleda, zna odgovoriti na provokaciju, ali zna i sama isprovocirati njegov poziv na druženje negdje gdje je tiše… V: Inspiriran riječima svoje kolegice Ive (kako na televiziji tako i po klubovima) moram se nadovezati onako kako samo muškarac može. Ne, ne mislim na loše ulete i vulgarne fore, već onako iskrenim pogledom na ljepši spol iz perspektive umjerenog kušača piva. Prije svega, nitko od nas muškića ne voli vidjeti drvenu ženu umjesto zanosne dame. Bez obzira koliko čega stavili u sebe i u kojem vremenskom periodu. Nije da odmah pomišljamo da ste potencijalne majke naše djece, ali gledati ženu dok leluja i tetura je neseksipilnije od Mr.Beanovog mučenja s bonbonom u crkvi. Da ne govorim o onom glasnom unošenju u facu gdje nam nesvjesno ostavljate tragove ruža na uhu i ramenima pa ispadamo veći švaleri nego što zapravo jesmo. Nemojmo se krivo razumjeti, ja jako volim vidjeti dame s pivom u ruci. Pa čak i sa dvije. Sve dok ona druga nije zbog bolje ravnoteže pri geganju do wc-a. Itekako sam ponosan kad mi žena plati pivu i nazdravi samnom, ali da usput možemo razgovjetno komunicirati na minimalno jednom jeziku. It’s a must! I: Vratimo se na stvar. Što je bitnije u druženjima? Imati super ekipu oko sebe, čagati na odličnu glazbu i umirati od smijeha na nečije fore i ludu čagicu ili biti na sve četiri na podu i ne znati kako doći doma? Da, vizualizirajte. Nimalo sexy. Fuj to. Ili, biti na kućnom tulumu, tamo gdje je najbolja ekipa – u kuhinji, ali trpati sve u sebe i na kraju grliti školjku umjesto zgodnu curu zbog koje se i dolazak na taj tulum isplatio? Mhm, mislim da nije teško odabrati. Treća situacija – obiteljsko druženje, svi su se okupili, slavi se neki veliki događaj, a vi iz dosade lijevate u sebe sve što djed stavi na stol. Je li vrijedno obiteljske tišine idućih nekoliko mjeseci i javne sramote? Nije. Odgovor na sve ove probleme i brisanje svih gore navedenih vizualizacija leži u – umjerenosti. Pivica je super! S njom počinje i završava druženje, uz nju razgovor teče, lakše je početi čagati, osmijeh je velik! Ali, treba znati kada stati. I onda zagrliti tu prekrasnu djevojku i povesti je na plesni podij, na kojem se noge ne sapliću. V: Kada dama ulazi u klub ona postavlja standarde samim svojim dolaskom. Ulazi kao kraljica i kao frajerica koja zna što želi, a što ne. Ako ulaziš kulerski napucana samopouzdanjem i stavom onda nema šanse da doma odlaziš strugajući o zidove kluba drapajući svoju skupu i omiljenu kožnu jaknu. To nikako ne smijemo dopustiti. Pogotovo ne danas kada je potraga za istinskim damama teža i veća nego ikad. Sjećam se, nekad je bila čast da uopće dođeš u priliku maloj zvati rundu i dobiti par minuta njenog vremena kako bi postavio što bolje i stabilnije temelje za nešto više. Danas kao što rekoh, dolazim kući sav izljubljen, a da ljubljenja vidio nisam! Vrh! Ajmo malo o plesu… Zavidna vještina pokazivanja emocija koje osjećamo i nenadmašan magnet privlačenja suprotnog spola. Ili istog, ovisno što volite. Kad mi curka dođe kao žicar iz kvarta koji traži kunu imam filing da joj moram nazvati roditelje jer je predugo ostala na proslavi prijateljičinog 12. rođendana. S druge strane kad ženska pleše i uživa i daje ti samo pogled dva svakih pola sata, e to je već posao. S njom bi trgovao i to je definitivno klijentica oko koje bi se posebno potrudio i s kojom bi pristao na bilo koji rok plaćanja. Njena umjerenost šalje poruku da će i sutra biti dostupna I da posao koji dogovaramo nije balkanski nego strogo svjetski. I: Zato, frajeri (i cure), ako vam treba pivica koja vam ulijeva hrabrost kada želite nekome prići, šarmirati, uzeti broj, napraviti od te situacije prvi spoj ili je samo “nonšalantno” pozvati na onaj pravi – odgovor leži u umjerenosti. Da ne bi bilo “nismo znali”, krenite u lov i to uz normalan razgovor na šanku i čagicu koja odaje vaš šarm, a ne pokazuje da pogledom tražite wc ili makar neku praznu vazu za… znate već... Jer, znate što? Umjereno je novo sexy. I na taj se način stvaraju novi, urbani heroji – a svaka cura (i dečko) želi svoga heroja. Jer, ako žurite na ono prije – propustit ćete ono kasnije. V: Sklapajmo poslove na koje ćemo biti ponosni, a ne da skupljamo nepotrebne brojeve telefona kojih se sutra ne možemo ni sjetiti. Nije da mora nešto nužno biti među svima nama, ali bilo bi fora da se za promjenu po gradu pozdravljamo bez onog klasičnog upitnika nad glavom - “OD KUD SE ONO ZNAMO?” #herowanted https://www.youtube.com/watch?v=5A4v3vyHWOU