S P&G na Olimpijadu u Londonu

- Majčina ljubav je jedna od najfascinantnijih stvari na svijetu. S punim pravom mogu reći da imam divnu majku koja je definitivno posebna žena. I mene i mog brata Valenta uvijek je nesebično podržavala, motivirala nas, nikad joj ništa nije bilo teško učinit za nas dvojicu i na tome joj beskrajno hvala. Sretna sam što je bila uz nas u Londonu. Kao prava navijačica imala je sve potrebne rekvizite kako bi nam pokazala koliko je setan radi nas i našeg uspjeha. Po završetku finalne trke krajičkom oka tražio sam majku na tribinama i kada sam vidio njezino ozareno lice, bio sam presretna. – izjavio je veslač Martin Sinković, kojeg je majka Zdravka, baš kao i njegovog brata Valenta bodrila u Londonu za vrijeme njihova nastupa na Olimpijskim igrama. Kako bi s njima dijelila sreću zbog osvojene srebrene medalje omugućila joj je kompanija P&G koja je u suradnji s Međunarodnim Olimpijskim odborom pokrenula iznimno hvaljen projekt pod nazivom ” Hvala ti mama”. U svom je dnevniku ponosna majka Zdravka, detaljno opisala dojmove iz Londona, gdje je bila šest dana, kao i emocije koje su ju savladale tijekom nastupan njezinih sinova.

Ponedjeljak
Odlazak u nepoznato. Ali definitivno sretno nepoznato. Uopće ne mogu zamisliti da nisam sa svojim sinova za vrijeme njihova nastupa na Olimpijskim igrama u londnu. O takvim tužnim stvarima ne želim niti razmišljat. Iako sam u Lodnon stigla već u prijepodnevnim satima, sinove neću uspjeti vidjet do kraja tjedna, jer oni sada imaju bitnijih stvari na pameti, od svakodnevnih treninga, do potpune koncentracije na samu polufinalnu trku. Iako mi nedostaju u potpunosti to razumijem. To je život profesionalnog sportaša, koji je zahtjeva broje žrtve. Ovo je samo jedna od njih, ali bez obzira na to, sa svojim sam dečkima u mislima, i vjerujem da oni to i znaju.

Utorak
Kako mi je ovo prvi posjet Londonu, iskoristila sam nekoliko sati i kako bi razgledala taj čaroban grad, i naprosto sam se oduševila njime. Nisam niti mogla zamisliti da je London toliko veliki grad. Oduševio me svojom multikulturalnošću, spojem staroga i novoga, kao i ljudima koji su neizmjerno ljubazni. Zahvaljujući njiima u niti jednom trenutku se nisam osjećala kao stranac. U popodnevnim satima posjetila sam i poznati “Studio Wella” gdje sam dočekala Srebrenka Hanak, i priuštila mi nezaboravan dan. Po povratku u Zagreb moći ću se pohvaliti novom frizurom, a sigurna sam da ću zapamtiti i nekoliko korisnih savjeta koje su mi nesebično udijelili njihovi stručnjaci kako se decentno i jednostavno našminkati te kako urediti nokte.

Srijeda
Probudila sam se već u 3 sata jutro od uzbuđenja i jedva sam čekala trenutak kada ćemo krenuti prema Etona gdje je veslačka staza. Iako se do nje imamo voziti dva sata autom, meni se to činilo kao prava vječnost. Po prvi puta ću vidjeti Martina i Valenta, doduše samo na stazi, ali i to mi jako puno znači, s obzirom da ih nisam vidjela od kako su otputovali an pripreme u London. Sigurna sam da će i oni emne tražiti među brojnom publikom po tribinama krajičkom oka, a to ej sve što mi treba kako bi ova dan bio savršen. Budući da su se moji sinovi plasirali u finale, mirnija sam. Neopisv je osjećaj slušai mase kako izgovaaju imena mojih sinova. To mi jedinstveni doživljaj.

Četvrtak
Iako sam sretna jer je uzbuđenje zbog polufinalne trke iza mene, sada imam novu brigu: kako će sve proći sutra kada je finalna trka. Mislima mi se vrte na tisuće pitanja, od mogu li moji sinovi zbog silnoga uzbuđenja spavati, do toga jedu li redovito. T su sitnice naspram onoga što ih čeka sutra, ali ne mogu si pomoći. U nekoliko navrata sam čula kako ljudi komentiraju kako su apsolutni favoriti i koliko god mi je to bilo drago čuti toliko se bojim da im to ne stvori dodatan pritisak. Ne želim uopće prognozirati nikakav rezultat, za mene su oni bez obzira na sve apsolutni pobjednici, samo što znam da to njima nije dovoljno. Od malih nogu si postavljaju visoke ciljeve i ne posustvaju dok ih ne ostvare.

Petak
Odlučujući dan! Koliko god sam ga isčekivala, sada i nisam sigurna jesam li spremn na njega. Za deček ne sumnjam, oni su sigurno spremni za trku i vjerujem da ju i željno isčekuju. Uvelike mi pomaže i to što je s nama i Martinova zaručnica Manuela, a nda sam opet t tužna jer Valentova djevojka Helena nije mogla doći. Isto tako počela sam i razmišljati kako i kada ćemo proslaviti Valentov 24. rođendan koji je bio jučer. Jedno je sigurno, iznenaditi ću ga njegovom omiljenom ledenom tortom i po ne znam koji put ću mu reći koliko ga volim. Na spavanje odlazim posebno sretna jer su moji deči osvojili srebrenu medalju. To mi je samo još jedna potvrda da sam odgojila vrhunske sportaše i predivne mlade ljude. Slalje se odužilo do ranih jutranjih sati, ali ne žalim za jednim neprospavanim satom. Radi njih bi bila budna danima ako treba.

Subota
Još uvijek mi se po mislima vrti jučerašnji dan. Ne mogu izbiti iz glave brojne anvijače koji su bodrili moje sinove, poticali ih, dacali im dodatnu snagu. Na tome ih hvala, jer znam koliko im je bila bitn podrška. Isto tako osjetim trnce po rukama, kada se sprisjetim trenutka i susreta sa dečkima na proslavi njihove medalje. Bila sam najponosnija mama na svijetu,a srce mi je bilo veliko kao kuća. Suze su bile neizbježne ali to nije ništa zabrinjavajuće jer su to sutze radosnice. Kada ovo pišem već se lagano pakiran za povratak u Zagreb. Iako bi ostala još desetak dana u Londonu sa dečkima, znam da se moram vratiti svakodnevnim obavezama, i životu u Zagrbu, ali uvelike će biti lakše jer mi je srce na mjestu. Baš kao i suprugu Darku i znamo da sinove ostavljamo u predivnom gradu okružene s vrhunskim sportašima. Njima je samo tamo i mjesto.

Jadranka Tomić