'Sama sam sebi već institucija'

Bilo da piše pjesme :a estradne umjetnike, objavljuje vlastite albume ili knjige, nastupa na festivalima, druži se s prijateljima, voli, smije se ili plače, Alka Vuica osobe oko sebe nikad ne ostavlja ravnodušnima. U šali za sebe kaže da je tijekom dvadeset godina autorskog rada već postala institucija. Izravna, brbljiva, odmjereno drska, ali uvijek svoja i nepokoleblji¬va u životnim stavovima, ta 42-godišnjakinja, samohrana majka 14-godišnjeg sina Arijana, senzibilnost, emotivnost, načitanost i britku in¬teligenciju razotkriva kroz pisanje, a svoja pro¬mišljanja i osjećaje zabilježila je u tri knjige: 'Zapisi iz Hrvatske '91.', 'Kritika muškog uma' te 'Anatomija jedne ljubavi' Zašto niste rekli o kojem je muškarcu riječ u vašoj novoj pjesmi 'Iluzije'? - Pretpostavljam da svi pjesnici imaju svo¬ju vječnu inspiraciju. On uvijek postoji kao moja, a vjerujem da sam i ja njemu svo¬jevrsna inspiraciju. On uvijek postoji kao moja, a vjerujem da sam i ja njemu svo¬jevrsna inspiracija. Ne bih ga voljela imenovati jer nismo imali običnu vezu. Bojim se to oskrvnuti. Cijeli se život dopisujemo pjesmama i dovoljno je da on zna, drugi ne moraju znati. Julijana Matanović mije otkrila jednu divnu stvar: "Sve knjige, svi romani i sve pjesme pišu se zbog jednog jedinog čitatelja ili slušatelja". Svi mi pišemo u nadi da će on to čuti ili pročitati Story: I kakve su njegove reakcije? - Uvijek hvali sve što je hrvatsko, ha, ha... Story: Kad će izaći vaš novi album? - 'Iluzije' su jedna od mojih pjesama koja je drukčija jer trenutno više nagi-njem poeziji. Pisala sam pjesme kako su mi došle i to smo uglazbljivali. Album na kojem će biti 12 novih pjesama izlazi uskoro, a naziv vam neću odati jer ga čuvam kao mali marketinški trik. Story: Znate li koliko ste tekstova na¬pisali tijekom dva estradna desetljeća? - Ove godine obilježavam 20 godina autorskog rada. Koliko je tekstova iza mene, stvarno ne znam. Prije nekoliko godina u jednoj emisiji su puštali samo moje hitove koje sam napisala za druge: od Tajci, Oli¬vera, Borisa Novkovića... U dva sata nisu uspjeli preslušati sve moje pjesme. Znam samo da sam do početka rata imala au¬torska prava na ploče koje su prodane u više od pet milijuna pri¬mjeraka, što znači da bih vani bila jako boga¬ta žena. Story: Imate li status slobodnog umjetnika? - Odbijena sam dvije godine za redom. Još uvijek nemam status jer su ta pravila postavljena na jedan vrlo ružan način. Tekstopisac je pridružen Društvu skla¬datelja pa bi u Hrvatskoj trebalo poradi¬ti na našem statusu. Story: Jeste li pokrenuli kakvu inicija¬tivu za bolji status tekstopisaca? - Nagovaram tekstopisce kao što su Fayo i Vjekoslava Huljić da osnujemo nekakvu udrugu i tražimo prava. Služ¬beno ne postojim kao slobodni umjetnik. Story: Kako se onda predstavljate? - Pa, kao Alka Vuica. Sama sam sebi već institucija (smijeh).