Sandra Perković: Mama Vesna najveći mi je uzor u svemu

Sandra Perković

Atletičarka Sandra Perković olimpijskim zlatnim odličjem u bacanju diska zauvijek se upisala u sportsku povijest, a svojim uspjehom simpatična 22-godišnjakinja najviše je razveselila obitelj, trenera i dečka Edisa Elkasevića

Njezini volja, talent i energija vide se u svakom njezinu pokretu, pogledu. A s njezinih usana možete uvijek iščitati samo pozitivne riječi i odlučan stav prema pobjedi. Tako je bilo i prije odlaska hrvatske prvakinje u bacanju diska i bacanju kugle Sandre Perković u London, tako je i danas, samo nekoliko dana poslije, kada je naša atletičarka osvojila zlatnu medalju i ispunila nas sve ponosom i suzama kada se ovjenčala zlatnom medaljom nakon što je bacila disk koji se spustio na nevjerojatnih 69,11 metara.

“Ljudi moji!” uzviknula je tada San­dra i bilo je to nenadmašno bacanje koje je našu atletičarku vinulo do samog sportskog neba. Trijumf koji je ta Zagrepčanka ostvarila pred 80 tisuća gledatelja svi će još godinama zacijelo pamtiti, dok su njezini najbliži, majka Vesna, brat Marko i dečko Edis, nekadašnji juniorski prvak u bacanju kugle, gotovo ostali bez daha od sreće dok su bacanje pratili s tribina. I dok su se mnogi još donedavno čudili kako je za svog trenera odabrala svojevrsnog sportskog autsajdera, osebujnog 75-godišnjeg Ivana Ivančića i upravo zbog njega nije otišla na studij u Ameriku, Sandra zbog toga ne žali te nam kaže da su savršen tandem koji vjeruje u us­pjeh, što su i ovaj put dokazali na najbolji mogući način.

Simpatična 22-godišnja djevojka iz zagrebačkog naselja Dubrava, priznala nam je da, iako živi žestokim sportskim ritmom, voli imati romantične trenutke sa svojim dečkom, osam godina starijim Edisom Elkasevićem, te da joj je, uz njega, najveća potpora obitelj. Beba, kako je svi od milja zovu, jednostavna je i vesela djevojka koja će vas odmah osvojiti i s kojom se morate smijati, veseliti i poželjeti joj još mnogo nevjerojatnih uspjeha.

Story: Iza vas je vjerojatno najljepši dan u životu, kada ste osvojili olimpijsko zlato. Kako danas, nekoliko dana poslije, kada su se slegnule emocije, gledate na tu veliku pobjedu?
Osjećam se odlično, taman su se slegnule emocije, tek sam sada shvatila što sam napravila. Moje prve Olimpijske igre i odmah sam pobijedila. Da sam sanjala, ne bi moglo biti bolje.

Story: Nakon što ste sve nas učinili ponosnima otišli ste taj veliki događaj proslaviti sa svojim najbližima. Kako je bilo na zabavi? Što su rekli majka, brat, dečko?
Došli su u London kako bi me bodrili. Bili su uz mene kada mi je bilo najteže, pa tako i sada kada mi je najljepše. Zabava je bila skromna u krugu mojih najbližih, malo smo se proveselili i družili. Najljepši način za proslavu zlata. Mama, brat i dečko ponosni su na mene, mama je plakala, brat je rekao da ga više ne vodim na tako velika natjecanja jer se iživcirao. A dečko kao dečko, stisnuo me i poljubio, i to mi je bilo dosta. Tu je također moja najbolja prijateljica Valentina, hrvatska bacačica kugle, koja je bila jako blizu norme. Nažalost, nije se us­pjela plasirati, ali željela je biti tu kako bi podijelila sve ovo sa mnom.

Story: Veliki je to uspjeh i za vašeg trenera koji je vjerovao u vas. Je li se nadao takvom uspjehu?
Puno smo trenirali i nadali se medalji. Sport je poseban po tome što koliko god bili spremni i naporno radili, uvijek postoji ‘ali’. Mala sitnica koja sve može promijeniti, pa da bi sve prošlo dobro, treba imati i malo sreće.

CIJELI INTERVIEW PROČITAJTE U NOVOM BROJU TJEDNIKA STORY

Komentari