“Ljudi, uživajmo u najvažnijem hobiju na svijetu”

Glazbenik i ambasador naše akcije 'Osvijesti se. Sretan budi!' Neno Belan otkriva svoje najvažnije sastojke za sreću i njenu definiciju

Ulicama grada lutam sasvim sam, u duši toplina, hodam nasmijan, i uvijek idem onom stranom gdje me sunce grije, i uvijek samom sebi kažem, lijepi moj živote, srce mi se smije… – riječi su u uvodu moje pjesme koja se zove “Ulicama grada – pjesma sreće”. S obzirom na to da su sve moje pjesme odrazi upravo mojih iskustava ili promišljanja,  sasvim se logično nameće zaključak da je svakako jedna od tema o kojoj često razmišljam u životu upravo – sreća. A kako tekst iste pjesme nastavlja riječima: “i tada pjevam ovu pjesmu staru, i gledam nebo – pjevaju i anđeli, i tada pjevam ovu pjesmu sreće, te riječi koje volim, koje nikad umrijet neće…”, lako je opet zaključiti da je u mom slučaju upravo glazba ono što je moja osnovna ili bazična eterična struktura, a koja mi svakako daje jedan gotovo idealni, božanski fundament, u kojoj onda lako plivaju svi mogući oblici moje vlastite životne sreće, koji zajedno s njom čine moj život doista sretnim, i tu kombinaciju lako možemo i imenovati riječju – ljubav.

JRE_0022

Pjesma dalje kaže: “sretnem drage ljude, prijatelje svoje, sve osjećaje bojim u najljepše boje, i uvijek hodam onom stranom gdje me sunce grije, i uvijek samom sebi kažem, hvala ti živote – srce mi se smije…” Ovdje dalje vidimo da sam ja u potpunosti osvijestio bitnost malih velikih stvari u kreiranju vlastite životne sreće, počevši od druženja u okruženju svoje familije, kao i svojih prijatelja koji mame osmijeh, i onda dalje, naravno, prema afinitetima – hrana, umjetnost, putovanja, itd… pa onda još manjim velikim stvarima, a to su sportovi, hobiji (recimo, jako me sretnim čini dobar potez u bilijaru koji volim i često igram!), uređenje svog životnog prostora, kuhanje, gledanje filmova, itd, itd, itd, bilo što što dušu veseli, popis je podugačak. Pjesma na kraju završava stihovima: “Ulicama grada lutam svaki dan, koracima mekim, lakim kao san, i uvijek idem onom stranom gdje me sunce grije, i uvijek samom sebi kažem – hvala ti živote, srce mi se smije…” iz kojih možemo iščitati također vrlo veliku važnost opuštenosti i smirenosti, a sve to da bi taj okvir u koji se smješta sreća mogao biti što veći i stabilniji.
Ljudi, uživajmo u najvažnijem hobiju na svijetu, a to je sakupljanje što veće količine trenutaka sreće, koje prije svega SAMI STVARAMO osvješćivanjem sebe samih i smisla svoga postojanja. Sad vas ostavljam, odoh ja prošetati opet malo ulicama svoga grada…

Fotografije: Dražen Kokorić

Preporučujemo