Tarik: Volio bih imati i jednu curicu
Story: Kako čujem, Volkswagenovi su automobili vaša obiteljska tradicija?
Istina je. Moj je otac promijenio čak tri Volkswagenove Bube. Imao je bijelu, pa crvenu i potom metalikplavu. Tako je i moj prvi automobil bila Buba, tada čak godinu dana starija od mene. I na nju sam potrošio najviše novca u životu. U jednom je trenutku čak bila obojena u zlatnu boju. Sjećam se da me jednom automehaničar, kojem sam se požalio da stalno moram nešto popravljati, naposljetku pitao koliko je ta moja Buba stara, koliko je meni godina te boli li me nešto? Kad sam mu odgovorio potvrdno, mudro je zaključio da i moju Bubu mora boljeti nakon što sam je godinam toliko raubao. Poslije sam je prodao Mlikoti i Buba je postala službeno vozilo njegova festivala u Zagvozdu. A gdje je danas? Ne znam. Morate pitati Mlikotu.
Story: Touaregu ste vjerni osam godina?
Kad sam prvi put čuo Touareg, pomislio sam da mi je to neki imenjak jer mi je ime zvučalo slično mojem. Automobil me osvojio svojim dizajnom!
Story: Dakle, to je kao i sa ženama. Prvo primijetite fizički izgled?
Nažalost, to je tako.
Story: Jeste li inače vjerni kao što je to slučaj s modelom automobila? Možda, istom nogometnom klubu?
Pa da! Kad nešto volim, onda volim. I nema razloga da tada volim nešto drugo. Volim jedan klub cijeli život, jednu ženu već četiri godine… I da, vjeran sam.
Story: Vaša supruga može mirno spavati?
Moj je konačni odgovor – da.
CIJELI INTERVIEW PROČITAJTE U NOVOM BROJU TJEDNIKA STORY
Razgovarala Sandra Njavro
Snimila Matea Smolčić
Styling Lea Krpan
Loading ...
Kakav naslov dragi urednici, pa naravno da bi volio uz dva sina imati i jednu curicu! Neka im se ta želja ostvari, zaslužuju, oboje su dobri i karakterni ljudi!
ALi mene je vaš tekst rastužio iz razloga što je tako malo prostora dato tom predivnom gradu Fireci koljevki renesanse!Shvaćam da je tema posjeta te novi model automobila i odlazak prvenstveno radi toga. Reagiram osobno jer taj grad sam posjetila vrlo mlada zbog umjetnosti da vidim skulpture Michelangela, slike Botticelia, muzej obitelji Medici, a naravno prošetam onim predivnim mostom Ponte Vecchio ispod kojeg je vijugala rijeka Arno! Takva romantika na mostu gdje su tada bili smješteni mali ateljei, draguljarnice, osjećala sam se kao da sam se vratila u taj srednji vijek, pa te freske po zgradama, sve prirodno sivo bez boje, a isto tako putovanje kao i vaše je trajalo jako dugo ali neprocjenjeno vrijedno vidjeti sve te ogromne plodne površine vinograda, voćnjaka, prekrasnih kuća! Pišite nešto o tome ako ste imali i vi priliku doživjeti taj prekrasan grad umjetnosti!
istina52, 17. 03. 2010 u 13:05