Prošle su točno dvije godine otkako je glumica Jelena Perčin Babić posljednji put kročila kazališnim daskama i filmskim setom. Tad glumica u usponu i sa zavidnom karijerom, odlučila je promijeniti životne prioritete. Nakon godinu dana ljubavi udala se potkraj 2008. za Kristijana Babića, suvlasnika zagrebačkog lounge bara Khala, a pet mjeseci poslije na svijet je donijela prekrasnu djevojčicu, kojoj su ponosni roditelji nadjenuli ime - Lota. Ona je, priz­naje nam glumica, od prve sekunde postala središte njihova svijeta, a danas nakon dvogodišnje poslovne stanke, mlada je mama odlučila prihvatiti ponudu s Nove TV. Posljednjih mjesec dana Jelena tumači no­vu glavnu žensku ulogu u seriji ‘Najbolje godine’, u kojoj igra djevojku Dunju. A, naravno, otkriva lijepa 29-godišnja glumica, sve to ne bi bilo izvedivo bez dobre organizacije i suprugove pomoći. Story: Moram pohvaliti zavidnu liniju. Dugo ste, čini se, vodili bitku s nakupljenim kilogramima tijekom trudnoće? Istina. No višak kilograma uistinu nisam doživjela kao nešto s čime moram voditi bitku. Pustila sam prirodi da učini svoje i nisam se bojala da će se zadržati zauvijek. Jako dobro poznajem svoju genetiku. Moja je mama u svakoj trudnoći dobila tridesetak kilograma i uspješno ih se riješila. Ja sam ih dobila 25 i moram priznati da sam se osjećala super, jednostavno sam uživala u oblinama, osjećala sam se kao žena. Lotu sam dojila osam mjeseci i čim sam prestala, kilogrami su se počeli topiti sami od sebe, bez ikakvih dijeta. Pustila sam tijelu da se samo dovede u ravnotežu. Danas sam, čini mi se, čak malo premršava. Povratkom na posao, posljednjih mjesec dana, izgubila sam još tri kilograma, i to mi je žao.

Story: Donedavno ste otkazivali sve glumačke angažmane, produljivali rodiljski dopust, što je bilo presudno da prihvatite ulogu u seriji ‘Najbolje godine’? Silno sam željela dijete. Kad mi se ispunio taj san, majčinstvu i obitelji, mojim životnim prioriteti­ma, željela sam se posvetiti - do kraja! Prije svega zato što je glumački posao bez radnog vremena, bez godišnjih odmora... Odlučila sam ostati uz Lotu sve dok ne napravi svoje prve korake, progovori, osjeti neku emocionalnu sigurnost. Svjesno sam odbijala sve glu­mačke angažmane, ali danas, kad je Loti 19 mjeseci, shvatila sam da je vrijeme da se vratim u neku mentalnu ravnotežu, svojem životu, a tu je odluku podržao i moj suprug Kristijan. Za nju sam, naime, imala svega dva dana. I dobro što je bilo tako. Story: O kakvoj je ulozi riječ? Riječ je tipičnoj heroini, mladoj i hrabroj, požrtvovanoj ženi, idealističkih svjetonazora. Glumim ženu koja naizgled djeluje vrlo krhko i nježno, a zapravo je vrlo životna i krasi je velika snaga. Story: Dakle, glumite sebe samu? Uloga je gotovo biografskog karaktera. Šalim se, naravno. Lik koji tumačim u seriji, Dunja, dolazi iz Bosne, u nju je zaljubljen jedan lokalni moćnik, kojega glumi Ivan Herceg, ali ona bježi kod tetke u Dragošje, gdje se zaljubljuje u Ranka, kojeg tumači Janko Popović Volarić. Riječ je o ljubavnom trokutu. Story: Kakav je bio osjećaj ponovno biti na setu? Kako je izgledao vaš prvi dan snimanja? Osjećala sam strah, zbunjenost. Ponajviše zbog stanke od dvije godine. Imala sam osjećaj da sam postala drugi čovjek. Čak sam se pitala: znam li ja to više uopće raditi? No brzo mi se vratilo samopouzdanje, kad sam shvatila da ništa od naučenog nisam zaboravila, da znam obavljati svoj posao. S druge strane, u glavi sam imala rock’n’roll zato što sam se taj dan prvi put zbog posla odvojila od Lote. No kad sam sh­vatila da nitko nije ostao gladan zbog mog odsustva iz kuće, sve je bilo u redu. Story: Jeste li se tada prvi put odvojili od kćerkice? Ne, prvi je put to bilo u rujnu, rastale smo se na tjedan dana. Ostala sam u Konavlima, a Kristijan i Lota prvi su put tada bili potpuno sami. Sve je doista ispalo super. Prvenstveno za njihov odnos. Priznajem, prva tri dana neprestano sam bila na telefonu, ali ubrzo sam uvidjela da sve dobro funkcionira, da je problem jedino u mojoj glavi. Story: Loti je 19 mjeseci. Kako ste organizirali njezino čuvanje dok ste na glumačkom setu? Ponekad kuću napuštam već u šest pa je jutarnju brigu oko Lote preuzeo Kristijan. Oko 11 dolazi nam naša teta Slavica, koja je s Lotom sve do navečer, dok se ne vratim kući. Do danas sam imala samo jedan slobodan dan, i to kad sam proslavila preuzimanje diplome na Akademiji. To je bilo tek 15. prosinca, iako sam diplomirala još 4. srpnja 2008. Story: Kakva je Lota djevojčica? Što je naslijedila od vas, što od tate Kristijana? Lota fizički jako nalikuje tati, ali mislim da je naslijedila moj karakter. Puna je energije, bes­krajno je znatiželjna i jako tvrdoglava. Za nju ne postoji ‘ne’, jednostavno mora biti po njezinu. To mi je osvijestila moja mama koja tvrdi da smo Lo­ta i ja - iste! Story: Kad je napravila prve samostalne korake? Lota je bila jako aktivno dijete: s pet mjeseci je počela puzati, sa šest se ustajala u krevetiću, a tri mjeseca poslije, napravila je prve korake. Završili su neslavno - padom, a s obzirom na to da je Lota iznimno uvredljiva, do sljedećih smo koraka mo­rali čekati još neko vrijeme. Prohodala je sa 13 mjeseci. Pre­porodila sam se zato što sam do tada živjela u neprestanom strahu jer je Lota uvijek željela izvesti nešto iznad svojih mogućnosti. Story: Što je prvo izgovorila? Lota nije nikad gugutala, ni izgovarala slogove riječi. Uvijek je samo mudro gledala. I onda je jednog dana progovorila cijele rečenice. Story: Koliko je istinita tvrdnja da su očevi slabi na kćeri? U našem je slučaju obrnuto. Bila sam sigurna da će Kristijan razmaziti Lotu a da ću ja biti prava babaroga. No tata je puno čvršći i određeniji, pravi autoritet, a meni Lota može ska­kati po glavi. Prestala sam se boriti, sve joj popuštam. Story: Koliko vam se promijenio život otkako ste postali majka? Sve mi se promijenilo. Moje vrijeme više nije samo moje, niti je moj život samo moj. Apsolutno sam posvećena djetetu i u tom sam se smislu u potpunosti promijenila. Danas sam puno zrelija, ali i sigurnija u sebe. I ništa prije Lote nije vrijedno ovoga što živim danas. Story: Drugu godišnjicu braka s Kristijanom Babićem proslavili ste 20. prosinca. Kako ste obilježili taj dan, a kako prvu godinu ljubavi? Otišli smo na večeru koja se pret­vorila u višesatno druženje s našim vjenčanim kumovima, baš kao prošle godine u isto vrijeme. Taj dan slavimo skromno i s ljudima koji su dio naše priče. Story: Što danas mislite o braku? I Kristijan i ja veliki smo individualci tako da je trebalo proći vremena da se usklade naši karakteri. Uz to smo i drukčiji temperamenti. Mediteranski sam tip žene kod koje je sve uvijek naglašeno i glasno, popraćeno burom emocija, a moj je suprug jako racionalan pa su na početku naše sitne svađe, kojima se danas smije­mo, bile burne - brzo bih planula i još se brže ohladila, a on bi još dugo sve proživljavao u sebi. Danas je to super. Dobro se poznajemo pa reagiramo u skladu sa situacijom. Story: Tko prvi popušta kad je o sitnim razmiricama riječ? Kako kad. Ovisi o situaciji. I u kojoj je jedno od nas fazi. Story: Budući da imate malo dijete, kako održavate bračnu dinamiku, koliko vremena uspijevate provesti zajedno, priuštiti si izlazak, možda putovanje...? Mislim, a danas i znam, da se bračna dinamika mora održavati. Pazili smo da dolaskom djeteta ne zaboravimo taj - naš život. Naravno, u prvim mjesecima to nije bilo lako jer je malo dijete zahtijevalo našu apsolutnu posvećenost, ali s vremenom smo počeli raditi i na partnerst-vu. Danas već možemo pobjeći u kino ili na neku večeru, a jedan smo vikend bili bez Lote u Dubrov­niku. Kristijan se svemu dobro prilagodio, ali moj je karakter, priznajem, ponovno proradio pa sam taj vikend uglavnom provela na telefonu, dramila nekoliko sati i teško se, ali ipak jesam, opustila. Story: Je li u braku važno stalno međusobno zavođenje? Jako je važno! Story: Iako niste bili poslovno angažirani, kuloari su često brujali o vašim navodnim bračnim problemima. Tko širi takve priče? To je grad. Neka priča uvijek mora kružiti. Vrijeme je najbolji pokazatelj istinitosti takvih priča. Nikad se nisam zbog toga uzrujavala i nikad mi nije bilo važno što se priča, nego tko priča. Naslušala sam se svakakvih priča o sebi i moram vam reći da su neke bile silno duhovite. Story: Svojedobno ste izjavili da biste voljeli imati puno djece. Planirate li uskoro Loti podariti brata ili sestru? Mislim da bi minimalna razlika u godinama između Lote i drugog djeteta trebala biti tri godi­ne. Nikako ne bih voljela da Lota ostane jedini­ca. Ali voljela bih da se to dogodi kad ona bude malo samostalnija, kad se bude mogla sama odjenuti, nahraniti... Uistinu moram imati sve pod kontrolom, što mogu?! Razgovarala Sandra Njavro Fotografije Matea Smolčić Styling Marko Grubnić Šminka Sanja Agić Zahvaljujemo salonu Mash Room na ustupljenom prostoru