Hrvatski rukometni reprezentativac Krešimir Kozina početkom ožujka dobio je sina, koji je dobio ime Petar. Sa suprugom Petrom ima i dvoipolgodišnju djevojčicu Magdalenu. Ova obitelj prinovu je dočekala u Göppingenu gdje on igra za njemački Frisch Auf Göppingen. S obzirom na to da će uskoro mjesec dana od dolaska sina, razgovarali smo s Krešimirom, koji nam je otkrio kako balansira rukometnu karijeru i roditeljstvo, a priznao nam je i tko više popušta - on ili Petra.

'Svi smo dobro. Petar i mama su zdravi i veseli', rekao nam je odmah na početku. Također, priznao nam je da je na dan porođaja bilo poprilično turbulentno. 'Na dan porođaja sam imao utakmicu navečer i onda sam odmah drugi dan letio za Zagreb na okupljanje reprezentacije. Malo je bilo sve na vrat na nos, ali smo se sada nekako vratili u normalu', ističe Krešimir koji ipak još ne vidi razliku u odgoju dječaka i djevojčice. 

Trudim se biti dobar otac

'Još nije ni mjesec dana prošlo pa je teško za reći. Zasad se ne razlikuju puno osim što Petar spava puno više od Magdalene', ističe nam Krešimir, koji je vrlo sretan jer je njihova kći odmah prihvatila mlađeg brata. 'Magdalena jako voli svog malog bracu. Možda malo i pretjerano jer želi sve s njim raditi, a ne shvaća koliko je još krhak. Nadam se da će tako ostati i kad malo naraste', razmišlja o njihovom skladnom odnosu i kroz nadolazeće godine. 

Kako je sve još svježe, organizacija u njihovom domu je nešto drugačija. 'Sada je podjela takva da ja spavam s Magdalenom u jednoj sobi, a Petra s Petrom u drugoj. Tako da su besane noći više kod supruge. Zasad ide dobro, nadam se da će tako biti i dalje', zadovoljan je trenutnom situacijom. 

Povezane vijestiCelebrityFEŠTA O KOJOJ SE PRIČA: Na piru našeg rukometaša slavilo se do jutra

Za kraj nam je rekao što ga je roditeljstvo naučilo. 'Trudim se biti dobar otac. Možda sam nekad malo previše popustljiv i ne mogu Magdaleni reći ne, ali to je vjerojatno tako u puno slučajeva u odnosu oca i kćeri. Pokušavam što više sudjelovati iako mi obaveze nekad ne dopuštaju da to radim koliko bih htio. Ali se nadam da ću uvijek moći biti tu kada me budu trebali', sa srećom zaključuje Krešimir koji priznaje da je ipak on onaj koji više popušta. On je još jedan dokaz - jedan je tata!