'Prvo, nije do nas, znači puno je tu još nekih faktora i tako. Drugo, i najvažnije od svega je da smo se tamo prikazali u odličnom svjetlu i interpretacijski i scenski i u svakom pogledu i da se ničega nemamo sramiti. To je ono što je praktički nekakva baština, naša i Albinina, vezana za ovogodišnji Eurosong.'

Doris je odavno rekla da Eurosong već dugo nije song, nego Euroshow.

'To je više, nemam pojma, lasera, eksplozija, ekrana, prskalica, showa i čudesa nego same pjesme. Mi smo i u tom smislu dobro konkurirali. Dakle, imali smo što pokazati jer nam je mala, osim što sjajno i briljantno piva, i šesna. Ovo je za nju jedna sjajna odskočna daska jer nitko ne govori onaj komentar – e, dobro smo i prošli koga smo poslali, nego su svi žalosni i svi imaju taj osjećaj da smo ponovno pokradeni, a to je ono što je za Albinu važno.'

Dragović je komentirala i činjenicu da Hrvatska zadnjih godina mora prolaziti polufinale jer nismo među odabranima koji idu direktno u finale.

'Ići u polufinale i tući se tu s ne znam koliko država, od kojih su dvije trećine pod navodnike bitnije nešto od nas, je jedan teret koji je evidentan. Moje uvjerenje je da smo mi bili direktno u finalu da bi se sjajno plasirali.'

Na pitanje je li se sinoć čula s Albininom obitelji, Doris je odgovorila: 'Čula sam se s tatom Kićom. Tata je naravno ponosan na svoje dijete i upravo smo o tome i popričali sinoć, da je sretan. Naravno da se bojao hoće li ući u finale ili ne, ja sam mu na to rekla da to apsolutno nije važno za njenu karijeru jer je nacija uz nju. A ako je to tako, onda je to za nju jedna lijepa odskočna daska s kojom je skrenula pozornost na sebe na jedan lijepi način i to je bitno. Nismo se ničega imali za posramiti.'