'NAJSRETNIJI SAM KAD SMO ENI I JA SAMI': Massimo za Story progovorio o životu sa suprugom i odnosu s kćeri

Iako njegova karijera traje od početka osamdesetih s bendom Dorian Gray kad je izdao kultni album ‘Sjaj u tami’ 1983., i time postao respektabilni domaći zastup­nik art rocka, Massimo Savić poslije je nastavio solo vodama.

Koncertom 21. kolovoza zaključit ćete treći dan Rab Film Festivala. Zbog čega se posebno veselite toj svirci?

Pozvao nas je Robert Zuber, direktor Festivala, dragi prijatelj i suradnik. Poštujem njegovu viziju svijeta, mislim da se poklapa s mojom. Kad se sve to složi, iznimno mi je drago što ćemo glazbom razveseliti ljude na Rabu, možda na našem najljepšem otoku. Bio sam frapiran njegovom prirodnom ljepotom i onom staroga grada kad sam ga prvi put posjetio.

Planirate li doći prije i pogledati filmove s ovogodišnjeg RFF-a?

Sve ovisi o ostalim obavezama. Kad netko promatra moj život, možda misli da je sve povezano samo sa snimanjem pjesama i videospotova, a da u međuvremenu ležim i gledam što će se dogoditi. Uvelike se radi, pripremamo nove singlove i nema tog nekog opuštanja pa ni posjet Rabu ne može biti isključivo posvećen kinematografiji koju iznimno volim nego divnom glazbenom odnosu koji imam sa svojim kolegama. Volio bih ‘ukrasti’ desetak dana i pogledati sve filmove na festivalu. Možda se to jednom i dogodi. U svakom slučaju, ako ove godine bude bilo prilike, svakako ću pogledati koju projekciju.

Kao ljubitelj kinematografije, koji ste dobar naslov pogledali u posljednje vrijeme? Možete li nešto preporučiti?

Kad se čujem sa starim prijateljem Radislavom Jovanovićem Gonzom, komentiramo kako je na Trećem programu HRT-a krenuo još jedan ciklus filmova Jacquesa Tatija. Jako ga volimo. Cijenim i Chaplina, sve te velikane koji su istraživali pokretne slike. Tu je i Orson Welles sa svojim nevjerojatnim kreacijama i slobodom perspektive u fotografiji. Neizbježni Ridley Scott i njegova play drama. U posljednje vrijeme Ricky Gervais je nevjerojatan. Kad netko tko se bavi filmom savlada i komediju kao Woody Allen, to su veliki umjetnici. Koliko god ljudi mislili da je komedija laka, dio našeg života, a smijeh pristupačan alat, mislim da je vrlo teška i zahtjevna. Za nju moraš biti posebno nadaren. Tako da tko god hoće pogledati nešto novo kad je riječ o pokretnim slikama, definitivno bih preporučio Gervaisa.

Do dolaska na Otok sreće, stvaraju li se neke nove pjesme u vašoj glavi?

Stalno govorim, kad završim jednu pjesmu, odmah krećem u sljedeću. Zašto? Jer, srećom, imam svojih kreacija koje stoje, kao i tuđih. Imam puno terena na kojima se mogu igrati ‘glazbenom loptom’. Tako da nikad nisam u miru, inspiracija uvijek radi.

Kako gledate na ljetno dokoličarenje? Biste li se voljeli vratiti u ona bezbrižna ljeta iz djetinjstva? Kako su izgledala?

To su bila najljepša ljeta na svijetu, puna energije. Prijatelj i ja ušli bismo u neku samoposlugu i trpali bi u gaće tunjevinu ili sardine s povrćem od Izole. Hoću reći, bili smo zadovoljni s jako malo. To je ono što mi smeta kod današnjeg svijeta. Ljudi uvijek žele nešto više, misle da nemaju dovoljno. Kad si zadovoljan malim, puno si sretnija osoba. I kao takva zračiš drukčijom energijom. I ako su svi tvoji generacijski tako povezani, događaju se situacije poput Novog vala.

A danas s obitelji? Provodite li neko zajedničko vrijeme, supruga i vi, s kćeri Mirnom?

Mi smo puno veći sustav. Tu je i Enin brat koji ima Kristijana i Katju, oni su u srednjim dvadesetima. S njima imamo predivan odnos. Tu je i Mirna s dečkom Igorom, naš Mango, kao i jedna divna kuća koju imamo u Zadru, 50-ak metara od mora. Imamo lijep pogled na zadarsku luku, osjećamo se privilegirano. To su nam priuštili roditelji moje supruge, još u sustavu u kojem se tako nešto moglo napraviti poštenim radom. Danas poštenim radom, nažalost, ne možeš postići apsolutno ništa.

Mirna je jako svestrana - završila je novinarstvo, radi kao DJ-ica i televizijska voditeljica. Na što je trenutačno najviše fokusirana?

Mirna nije više televizijsko lice, ne vodi emisije, radi kao copywriter u agenciji 404. Kreativac je, dok je njezin Igor programer u istoj tvrtki. Strašno su stabilne, zrele osobe. Mirna je oduvijek bila takva. Kad bi netko tražio da je opišem kad je bila mala, sve bi stalo u riječ ‘sama’. Kad bi joj pala igračka ili joj trebala neka druga pomoć, vikala bi kako će to ona napraviti sama. Takva je ostala i danas i jasno da sam ponosan na nju. Mirna, osim toga, ima roditeljski padobran i amortizer koji svakako zaslužuje.

Koliko vidite sebe u njoj i u kojim osobinama?

Strašno je na mene, i to svi u obitelji znamo. Ono zbog čega zaslužuje poštovanje je genetika s majčine strane. Pragma­tičnost, diplomacija, inteligencija... Dok sam ja ona divlja strana.

Dajete li joj savjete?

Ako joj počnem davati savjete, odmah ide ona: 'Kako se usuđuješ pitati treba li mi savjet? Jesi li normalan, tata?'

Koji su vam omiljeni rituali na ljetnom odmoru sa suprugom?

Enica i ja smo najsretniji sami, razumijevanje je na najvećoj mogućoj razini. Ne kažem da ne uživamo kad se okupi cijela obitelj, ali kad bi netko pitao kad sam najsretniji, to je kad smo Eni i ja sami.

Na koji je romantičan način još volite iznenaditi?

Što reći nakon 30 godina braka? Nama je jednostavno dobro zajedno. Ne postoje datumi koji određuju kad ću mojoj Eni kupiti ružu. Nama se romantika događa spontano. Na povratku iz šetnje s našim Mangom kupim joj cvijet ili zamolim prijatelja da ode po kolače za koje znam da voli. A takva je ona i prema meni. Samo bez poklona jer sam zahtjevna i komplicirana osoba. A ona me bez obzira na to još više razmazi. Kako zahvaliti za sve to? To je apsolutno nemoguće.

Tko sve spada u vaš mali krug velikih ljudi?

Sve sam rekao ovim intervjuom. U prvom redu obitelj, a onda netko s kime možda provodim najviše vremena, a to je moj asistent Saša Radmilov. Pazi na sve organizacijske stvari vezane uz bend. Nakon toliko zajedničkih kilometara postajete bliski. Tu je i moj bend, ljudi s kojima predivno funkcioniram. Kao i moja kuća Aquarius s kojom u 25 godina nisam imao ni najmanji konflikt. Ako to nije uspješna suradnja, onda ne znam što je.

Kad ste počeli slušati intuiciju?

Već dugo. Primjerice, rukujete se s nekim i odmah osjetite odgovara li vam osobnost ili ne. Ipak ne možete iste sekunde racionalno razlučiti odgovara li vam ta osoba. To je samo upozorenje, treba pronaći još dokaza za onu nelagodu koju si osjetio. Uvijek mi se potvrdio onaj prvi neracionalni osjećaj vezan uz nekoga. Ispalo je da sam uvijek bio u pravu i da je moje tijelo reagiralo kako treba.

Još Massimovih fotografija sa snimanja za Story pogledajte u galeriji: