'SAMO JEDNOM SAM PRONAŠLA SVOJU SRODNU DUŠU': Zdenka Kovačiček progovorila o svom jedinom braku

Glazbenica, glumica, edukatorica, kulturna aktivistica, borkinja za prava žena i životinja, ikona avangarde... Samo su neke od riječi koje opisuju Zdenku Kovačiček, našu istinsku divu je nedavno proslavila 80. rođendan. No taj broj pročitat ćete samo jednom jer, kako objašnjava, ona slavi dva puta 40. Na ta dva važna razdoblja dijeli svoj život, u kojemu je postigla brojne uspjehe - slavu s Duom Hani kada joj je bilo samo 13 godina, poslije solo karijeru koja ju je odvela na rasprodane turneje i donijela joj priznanje u Hrvatskoj, ali i cijelom svijetu, a njezinom pjesmom ‘Elektra’ zatvorena je Chanelova revija 2017. godine.

Vašem zdravlju i energičnosti pridonosi i to što ste uvijek aktivni?

Jako sam zadovoljna svojim sadašnjim životom. Osoba sam koja si jednostavno mora ispuniti život. Svaka moja sekunda je ispunjena i legnem u dva sata ujutro. Glazbenicima je jednostavno takav bioritam. A i Jarac je takav, ima jako puno životne energije, vrlo je pedantan i sve što započne želi dovršiti. Uvijek se povezujem s tim svojim horoskopskim znakom jer mnogo govori o meni. Ostvarila sam sve svoje ideje i želje, pa makar i nakon dosta godina. Sigurno me to drži jer ne bi bilo dobro kada bih se opustila. Gledam i televiziju, sve pratim i ne prođe dan da ne pogledam ‘Dnevnik’ jer moram znati stanje u svijetu, politiku, sve što se događa. Sve me zanima i moram biti angažirana.

Angažirani ste u borbi za ženska prava, za prava životinja, a aktivizam se vidi i u vašem odabiru karijere jer niste išli u isplativi pop, nego u avangardu i jazz. Rekla bih da ste jedna od naših najvažnijih aktivistica na svim poljima.

Ako netko u kulturu svoje nacije unosi nešto dobro, ono što ti neće donijeti veliku popularnost, možda jest aktivizam. Iako, možda sam popularnost stekla karizmom jer dugo postojim i dogodile su se neke važne stvari. Prepoznali su me u inozemstvu, a zahvaljujući pjesmi 'Frka' u izvedbi benda Nipplepeople ljudi su otkrili tu moju avangardu i danas ona na YouTubeu ima više od 21 milijun pregleda. Moj žanr je jazz, koji nije komercijalan i nisam prodala velike tiraže, ali i željela sam upravo suprotno - postići taj efekt ekskluzivnosti, inovativnosti, ideje koju se u nas još nitko nije usudio realizirati. Nekada je u nas bilo puno jazza, jako se cijenio jer je to glazba koju poznaje cijeli svijet. Imponiralo mi je i jazz je u meni, s tim afinitetom se moraš roditi i ne možeš ga naučiti. Na nastupima u američkim bazama u Njemačkoj otkrila sam svoj afinitet prema jazzu i tada sam se počela nadograđivati, učiti, širiti repertoar. Poanta je što sam cijeli život bila svjesna da želim realizirati nešto što se nitko drugi ne usuđuje, što mi neće donijeti veliku prodaju ili popularnost, ali to je bila moja želja. Toliko me privlačilo… kao da sam prema samoj sebi bila sadist.Mučila sam samu sebe, borila se s tim, ali htjela sam napraviti nešto što još nitko nije

Znači, bili ste buntovnica, osoba koja voli dizati frku?

Upravo sam na tom planu i postala aktivistica. Moglo bi me se nazvati glazbenom aktivisticom jer štitim stvari koje drugi ljudi čak ne prepoznaju, a ubrajaju se u visoku glazbenu kategoriju. Mi jesmo zabavljači, ali uvijek sam htjela i educirati publiku. Željela sam da jazz zavole i oni koji ga ne slušaju te pokazati da on može biti zabavan, iako se ubraja u visoku glazbenu kategoriju, kao i klasika. To je kao kada čitaš dobru knjigu, gledaš art film i tako se kulturno uzdižeš. Da, možda je to neki kulturni aktivizam. Iako sam i na drugim poljima aktivistica, uvijek sam se zalagala za ženska prava i protiv zlostavljanja životinja koje obožavam. Skoro cijeli honorar od koncerta u Lisinskom dala sam u dobrotvorne svrhe za zaštitu životinja. Možda bi netko rekao da nisam normala jer ne gledam što više para strpati u džep. Ne, uvijek sam na strani slabijih i onih kojima treba pomoć.

U jednom intervjuu rekli ste da ste se toliki posvetili zaštiti životinja i zato što su vas ljudi duboko razočarali…

Opet spominjem Jarca koji je jako emotivan znak. U biti sam i ja jako emotivna, ali to baš i ne pokazujem. Jarac to čuva, drži u sebi, tako da sam možda reagirala na neka razočaranja na koja drugi ne bi reagirali, nego bi samo prešli preko toga. Nekom prijateljstvu posvetim se doživotno, osoba sam na duge pruge i imam prijateljice iz najranije mladosti. Imala sam neke prijateljice i prijatelje koji su mi se uvukli pod kožu, postali dio mog života i obitelji i onda su me razočarali. Sve to treba preživjeti, ali opet, imam dosta vjernih prijatelja koji me nikada ne bi iznevjerili. I moj jedini brak nije se više ponovio. Osjećaje ne mogu dijeliti šakom i kapom jer smatram da je brak jedinstven događaj u životu kada pronađeš srodnu dušu. Mislim da se to dogodi samo jedanput, možda dva puta ako imaš sreće. Ja sam samo jednom pronašla svoju srodnu dušu.

Veza sa srodnom dušom možda ne potraje, ali povezanost ostane?

Ostane. Sve više razmišljam o tom početku života, vremenu kada sam bila mlada. Udala sam se sa 20 godina, bila osam godina u braku i poslije sam živjela sama sa svojom kćeri. I žao ti je što nemaš partnera s kojim proživiš neku idealnu ljubav.

Naposljetku, možda ona i ne postoji, iako znam parove koju su stvarno cijeli život proživjeli zajedno i to mora biti prekrasno. Kada pratiš čovjeka, zajedno doživite starost i uživate u njoj. Starost može biti lijepa. Sretna sam i ne želim ništa više od onog što imam, što se tiče posla i poštovanja prema meni. I Story mi je naslovnicom iskazao veliko poštovanje. To je krasno! Sve smo mi žene malo egocentrične pa mislimo: 'Da mi je barem jedna dobra naslovnica!' To ne znači da se želim eksponirati na neki banalan način. Ne, to je dokaz da je bilo vrijedno sve ono što sam u životu napravila.

Spomenuli smo ljubav, muškarce. Jesu li svi oni isti, kao što su u mraku sve mačke crne, kako kažete u stihu pjesme ‘Stare fore’?

Ne, ne, ne. U tome je čar života. Sretneš puno ljudi koji ti se približe, ali vrlo se rijetko dogodi takva povezanost. To je izazov u životu i priželjkujem sresti nekoga s kim bih kliknula. Da kliknemo u pogledu, u nekoliko rečenica, kada shvatite da s tim čovjekom dijelite bliskost, slične stavove, iste afinitete. To se rijetko u životu dogodi, ali desilo se. Srela sam nekoga s kim sam kliknula. Kada se čovjek bliži nekim godinama, to je sve rjeđe i rjeđe. Ružno bi bilo reći da su svi muškarci isti. Možda su reakcije muškaraca na neke životne situacije iste, kada se javi taj muški ego, u tome su možda muškarci isti. Živim u patrijarhalnom društvu pa sam odgojena i mislim da se za ovu mladu generaciju promjene u društvu moraju dogoditi. Društvo postaje demokratsko, mijenjaju se odnosi među ljudima, ne smije se više omalovažavati nekoga zato što je drukčiji, prihvaćaju se različitosti. I ja prihvaćam različitosti sve dok me one ne ugrožavaju. Živim onako kako sam odgojena i može se reći da sam stabilna osoba. Imam iste stavove kakve sam imala u mladosti, samo su sada možda zreliji.

U tom patrijarhalnom društvu odučili ste se na samohrano majčinstvo. I danas se ne gleda uvijek blagonaklono na takve odluke, a pogotovo tada. Jeste li se susreli s osudama, negativnim komentarima?

Nikad nisam puno marila što će reći okolina, za te glasovi koji su dolazili sa strane, samo mi je bilo važno da su moji roditelji uz mene. Bilo je to jako lijepo vrijeme kada je odrastala moja kći, kada smo provodile zajedno mnogo vremena. Vodila sam je na turneje, bila je sa mnom u Rusiji prije nego što je krenula u školu.

Roditelji su bili uz vas, ali ipak su u početku bili protiv glazbene karijere?

Brinuli su se za mene kao što bih se ja brinem za svoje dijete. Brinuli su se zato što je odabir moje karijere bio vrlo riskantan. Ne znate hoćete li uspjeti u tom poslu. Da nisam uspjela, od čega bih živjela? Mojim roditeljima je bilo važno hoću li imati stalne prihode jer ih od glazbe nemate. Danas se pružaju veće mogućnosti, tehnika je napredovala, pojavio se playback, mnogi su poželjeli postati pjevači i bez puno talenta. Kako sam odabrala žanr koji nije donosio velike prihode, nije se znalo kako ću proći u životu s materijalne strane. Da bi im nekako ublažila brigu, upisala sam fakultet vanjske trgovine koji je trajao dvije godine, ali na polovici sam shvatila da to nikada neću raditi pa čemu gubiti vrijeme. Uvijek me nešto guralo naprijed u pjevanju, putovanjima, glazbenoj karijeri iako sam htjela upisati akademiju i postati profesionalna glumica. To je bila moja prva ideja kada me s pet godina mama upisala u Zagrebačko kazalište mladih. Tu sam počela i već sam tada znala da želim biti na sceni i ništa me drugo nije zanimalo. U kazalištu sam bila 12 godina, ali me glazba odvela u nekom opasnom smjeru, na nesiguran životni put i to je moje roditelje najviše brinulo. Išla sam tim putem i bila toliko sretna što već sa 13 godina pjevam u Duo Hani. Bile smo na turneji Europom s Billom Haleyjem. Bile smo tinejdžerice i uživale u tome, ali kada sam imala 19, Duo Hani se raspao i počeo je život. Svaka je sa svojim partnerom nastavila glazbenu karijeru. Nakon raspada mog braka i povratka u Zagreb, roditelji su prihvatili moj profesionalni put i bili mi uvijek na pomoći. Važno im je bilo da sam se vratila doma.

Uvijek ste bili svoja i jaka?

Da, Jarac ima tu svoju odlučnost i poslu se predaje s mnogo puno odgovornosti i predanog rada. Ne daj Bože da idem nekim lakim putem! U životu i u karijeri uvijek sam išla linijom težeg otpora. Zašto? Ne znam. Gledala sam kako neki ljudi lako uspijevaju, a ja se moram više truditi da nešto realiziram. Zato je moje zadovoljstvo bilo veće.

Je li tako i u životu uzbudljivije?

Izazovno je, ali sve što sam naumila, to sam i ostvarila. Imam album iz 1978. godine na kojem je pjesma ‘Elektra’ koju je odabrao Karl Lagerfeld. Nikada mi nije bilo na pameti da će jednog dana moja pjesma biti na najbolji modnoj reviji na svijetu. Nikada nisam razmišljala o takvim stvarima, jednostavno sam radila ono što me zanimalo. Kad se to desilo, moje zadovoljstvo bilo je neopisivo.

S Duom Hani postigli ste slavu, kako ste se kao tinejdžerica nosili s tim?

Mislim da sam se jako dobro nosila, iako sam neke stvari morala i žrtvovati. Propustila sam maturalno putovanje i nisam bila na maturalnom plesu jer smo u to vrijeme bile na snimanju uživo na televiziji. I danas se svom partneru Mladenu ispričavam što sam ga zeznula jer je ostao bez partnerice na maturalnom plesu. Propustila sam i prve mladalačke ljubavi jer za to nije bilo vremena. Ali nije mi žao jer su moje velike ljubavi bili glazba, nastupi i publika. Nosila sam to u sebi, kao i Nada Žitnik, moja partnerica iz Dua Hani. Mi smo se našle kao da nas je svemir spojio. I ona je voljela glazbu, bila je ista kao ja. Razdvojio nas je život i nakon sedam godina raspao se duo jer smo se obje zaljubile. Ona je i danas u braku sa svojim suprugom, ja sam bila u braku osam godina. To je bila moja prva ljubav, a mogu reći i jedina, najveća ljubav. 

Koje vam je razdoblje u vaših dva puta po 40 godina bilo najljepše?

Teško je izdvojiti i možda sam zato od te jedne brojke napravila dva važna razdoblja. Kaže se mladost - ludost i ja sam tih prvih 40 bila mlada i luda. Voljela sam izazove, ludosti, putovanja, druženje, a tu se ubraja i rođenje moje kćeri Tine. Dešavale su se prekrasne stvari u tih prvih 40, a tijekom drugih 40 još ljepše. Tada sam bila zrela osoba i imala sam svoje dijete koje sam strašno željela. Moj život ne bi bio ispunjen bez majčinstva. U tome sam uživala, kao i u prekrasnim turnejama Sovjetskim Savezom. Snimala sam i realizirala neke svoje ideje bez obzira na to što mi nisu donosile veliku prodaju i zaradu. Tih drugih 40 donijelo mi je veliko zadovoljstvo i mnogo je toga došlo na svoje mjesto. Imam bend kakav sam željela cijeli život: osam vrhunskih muzičara koji sviraju sve žanrove, pišu aranžmane, imamo koncerte po cijeloj regiji, čuvaju me kao kap vode na dlanu. Može li bolje? Dobila sam Porina za životno djelo, glumila u kazalištu, bila nominirana za nagradu glumišta, izdala novi album i odmah nominacija za rock album godine i još dosta vrijednih priznanja... Jedino što si još želim su leptirići u trbuhu, što je možda malo djetinjasto. Ali to je u redu jer čovjek s godinama i postane malo djetinjast. Veliki sam sanjar. Volim sanjati, razmišljati i uvijek sam imala neke iluzije u životu, a mnogo ih se i obistinilo. Možda se obistini i moje sanjarenje da ću s nekim kliknuti.

Kada ste najviše otkrili samu sebe, što sve možete, od čega se sazdani? U metežu ili u mirnim razdobljima?

Doživjela sam i mnogo ružnih stvari. Doživjela sam neke ružne kritike na račun mojih najvećih uspjeha, a doživljavam ih i danas. Da sam dobila Oscara, netko bi rekao: 'Ma daj, ona sigurno tamo ima nekoga.' Nažalost, uvijek postoje i ljudi koji omalovažavaju suradnju s Lagerfeldom, pjevanje na Gorbačovom rođendanu. To su ljudi koji ti žele pokvariti sreću i u tim sam trenucima najbolje spoznavala sebe. Jako su me pogodile takve stvari, kao da me netko ranio u srce jer sam emotivna, ali prijatelji su bili uz mene i rekli mi: 'Zaboravi to jer ako pokažeš da si pogođena, on je ostvario svoju namjeru.' To se događalo zato što nisam imala svog zaštitnika. Moje kolegice kojima je suprug bio zaštitnik s tim se nisu susretale, a ja sam bila prepuštena sebi i, naravno, meta takvim likovima. 

Hoćete takve stvari opisati i u biografskoj knjizi koju pišete?

Da, pišem biografiju i mislim da sam na polovici. To neće biti romantizirana biografija i neću pisati samo o pozitivnim stvarima i uspjesima, nego ću opisati život nas glazbenika, naročito žena koje se same moraju snalaziti u prilično okrutnom svijetu.

Uz biografiju ove godine izdajete i box set?

Da, izdaje ga moja diskografska kuća Dancing Bear. Najveće probleme tijekom karijere imala sam zato što sam odabrala nekomercijalne žanrove koji nikomu nisu donosili puno novca pa su me diskografske kuće odbijale. Oni su me prepoznali i u prvoj polovici godine objavit će box set s četiri za mene najvažnija albuma. Sadržavat će jedan CD na engleskom - ‘Love is a game’, album ‘To be Zdenka’, live koncert iz najpoznatijeg austrijskog jazz kluba i ‘Frku’, koja nažalost nikad nije reizdana na CD-u, a postigla je toliki uspjeh. Neki ljudi ne razumije da je stih “spoznala sam ljubav i guzicu” pjesnička metafora, ne prostota. Kada kompletno upoznaš nekog čovjeka, onda se kaže da si upoznao ‘ljubav i guzicu’. 

Rekli ste da ste sretni, za kraj nam otkrijete što vam danas najviše čini sretnom?

Sretna sam što radim posao koji volim, što me sluša mlada generacija, što imam diskografa koji me prati, što imam posla više nego ikada prije… Ipak, sreća se u tim mojim godinama pretvara u obiteljsku sreću. Najveća sreća je moj unuk Maks Domagoj, to malo biće koje ti prvi put kaže baka i dopusti da mu daš pusu! Svaki put kaže neku novu složenicu od riječi koje čuje, zapleše na glazbu, čak i proba neku improvizaciju kad mene čuje.. (jeee naslijedit će bakine glazbene gene). On mi je sada najveća sreća. Kao da je k meni došao jedan mali novi život da me vodi dalje. U biti to je jedan novi početak.