U varaždinskom HNK u tijeku su posljednje pripreme za premijeru kajkavske komedije iz 18. stoljeća ‘Čini barona Tamburlana’ koja će se održati 28. veljače, a režiju potpisuje cijenjeni redatelj Krešimir Dolenčić.

Story: Ovo je vaša prva režija u varaždin­skom HNK, što vas je privuklo tom projektu?

Već sam se dulje dogovarao s kolegama Oz­re­nom Prohićem, umjetničkim ravnateljem HNK Varaždin, i Jasnom Jakovljević, intendanticom, da napokon dođem raditi u Varaž­din. Uistinu sam želio raditi komediju na kajkavskom, što baš i nemam priliku često režirati. Osim toga, tu postoji ansambl koji to bez problema može iznijeti. ‘Čini barona Tamburlana’ nametnule su se same po sebi. 

Story: Zbog čega je ova predstava i danas aktualna?

Budući da je tekst nastao prema sadržaju Molièreova ‘Građanina plemića’, kojeg se gledatelji sjećaju iz HNK Zagreb, gdje sam ujedinio dramski, operni i baletni ansambl te orkestar i veliku kompaseriju, odmah mi se svidio. Molièreov Jourdain vrlo je bogat i traži društveni status, dok je naš baron Tam­burlano na rubu bankrota. On živi na dug i svejedno troši tuđi novac, okružen je ulizicama, korumpiranim slugama, pohlepnicima... Dakle, vrlo je aktualna. 

Story: U originalnom djelu radnja se odvija u Dubrovniku, no vi ste je premjestili u Varaždin?

Razlog što se djelo događa u Varaždinu samo je izmještanje radnje negdje drugdje da bi se, naravno, pratila aktualna, lokalna situacija. Riječ Ragusa jednostavno smo zamijenili riječju Varaždin. I to je sve. Jezik, imena, problematika i sve ostalo nisu izgubili ni milimetra.

Story: Kako se odvijao proces adaptacije teksta?

Na probama sam imao sjajne suradnike. Jezi­koslovca i pjesnika Ernesta Fišera, zatim asistenta, ujedno i glumca Zdenka Brleka, vrsne poznavatelje kajkavskog. A tu je i nositelj glavne uloge Vid Balog, možda naš najveći živući stručnjak za kajkavsku književnost i jezik. Prilagodbu teksta na današnje prilike, jezične intervencije, pisanje songova, nadopisivanje kraja... sve smo radili zajedno na moje prijedloge i postigli, nadam se, konzistentnu dramaturšku cjelinu.

Story: Postoji li bojazan kada se rade predstave na dijalektu da ih se neće moći prikazivati u svim dijelovima Hrvatske?

Ne, time bismo podcijenili publiku. Mnogo je mojih predstava na, primjerice, čakavskom ili agramerskom gostovalo posvuda.

Story: Što je novo u planu? 

‘Cigla’ Filipa Šovagovića u Gavelli. To me jako veseli. Na ADU, u suradnji s Ozrenom Prohi­ćem i Tomislavom Pavkovićem te studentima, radim na Beaumarchaisovu ‘Figa­rovu piru’ i Von Horvathovu ‘Figaro se rastaje’.