SEVERINA ZA STORYBOOK O NOVOM ALBUMU: 'Više ne mogu pisati takve pjesme, ali pišem dva romana...'

Nit vodilja cijelog broja Storybooka ‘50 nijansi ­sreće’ nije slučajna - osim što najbolje opisuje emotivnu stranu povijesti našeg stvaralaštva kroz 50 brojeva, godinu po godinu opisuje i bogatstvo Severinina života i karijere.

Radije bih o volji i želji svih mojih suradnika da me vrate u studio, dakle u život, nakon moje dvije najgore godine u životu. “Back to mono!”, što bi rekao Phil Spector.

“Ajmo, hani, u studio, malo o svom poslu, kako bi ti rekla”, rečenica je koju mi je moj Tomica ponavljao svaki dan proteklu godinu. Filip (op. a. Filip Miletić, producent novog albuma) je u stvaralačkoj formi i ako bih rekla da ne mogu ili ajmo sutra, ne bi me slušali i vukli su Bika Koji Sjedi do studija prvih nekoliko mjeseci. Zar to nije najviši oblik ljubavi kad vas vaši suradnici i prijatelji vraćaju u život na najbolji mogući način, u pjesmu, u stvaranje i kreaciju?

Poslije sam ja vukla njih (smijeh).

Naime, korona me potpuno šokirala. Razvela sam se, a moja borba protiv korupcije u kojoj mi je oduzeto dijete je trajala... I traje i dalje... U tom sam stanju počela snimanje, a onda se javio dišpet, krasni dalmatinski dišpet koji se pretvorio u stvaralačku energiju. Ušla sam u glazbeno područje u kojem nisam bila, ali Filip je bio uporan da iz mene izvuče najbolje. Bilo mi je teško jer sam ušla u potpuno novi žanr i taj me rad na albumu spasio od surove stvarnosti.

To je oduvijek bio moj moto: ljubavlju, hrabrošću, ustrajnošću, iskrenošću, nekim svojim malim napretkom izglaviti se iz 3D stvarnosti i zaroniti u sebe. Dakle, čisto pionirski - protiv smrti, straha, potresa, virusa i na kraju sad ovog idiotskog rata.

Pjesme su namijenjene svima, to je ozbiljan pop album. Tako ja vidim današnji pop u Hrvatskoj i današnju glazbu. Razlikuje se od onog što sam dosad radila, a to mi je uvijek bilo važno - da ulazim u bilo koji glazbeni pravac slobodno i neopterećeno jer mogu i jer sam to oduvijek radila. Nikad svjesno, radim na žlijezde (smijeh).

To znači da se album razlikuje od onoga što ste dosad radili?

Pitaju me ima li pjesama poput ‘Pogled ispod obrva’ ili ‘Virujen u te’. Nema. To vrijeme je prošlo, više ne mogu pisati takve pjesme, zapravo odavno ne pišem ništa osim dva romana koja sam započela. Jedan je autobiografski, drugi bih mogla nazvati psihološkim trilerom, ali sumnjam da ću to ikad objaviti. Barem ne zasad.

No novi album je gotov, snimila sam i prvi video prije tri tjedna. Uskoro ćemo objaviti i datum izdavanja singla i objavljivanja albuma.

Izlazimo u ožujku koji je cijeli u znaku žena i ženske snage. Često ste aktivno izražavali svoj stav i ukazivali na probleme žena. Primjerice, 2009. snimili ste spot u kojem vas muškarac udara, šamara i guši, što je bio vaš prosvjed protiv nasilja nad ženama. Porazni podaci pokazuju da je obiteljsko nasilje nad ženama u vrijeme pandemije eskaliralo svuda u svijetu, pa i kod nas. Gdje smo kao društvo zapeli? Kako pomoći mladima da osvijeste problem?

Mani Gotovac jednom mi je prilikom rekla da je za današnju ženu cijeli svijet Balkan. Žena koja misli, koja je slobodna i koja sama zarađuje uvijek je na meti mediokriteta, i to odvajkada, ne samo na ovom našem području. Dok nas bombardiraju i doslovno ovih dana, jer bombardirati Ukrajinu danas znači bombardirati sve ljude u Europi u 21. stoljeću, što je porazno za ljudskost, za sve nas, samo gledam slike žena, majki, baka s djecom. Ne mogu to ni usporediti sa svojom situacijom, ali bila sam ne samo nepravomoćno odvojena od svog djeteta zbog korupcije kojoj i danas svjedočim, nego i neljudski i nepravedno, i to u državi u kojoj sam rođena i koja ima velik problem s korupcijom. Bila sam zastrašivana prema istom ‘ruskom’ modelu zastrašivanja. Prijetilo mi se da će mi oduzeti dijete i to se dogodilo. Nisam se dala uplašiti. Živ se čovjek na sve navikne i sad mogu reći da vrlo svjesno gledam na tu situaciju.

Zapeli smo u neimaštini, u dnevnicima na svim televizijama, u nacionalizmima iza kojih se skrivaju korumpirani likovi iz neke sive zone ovog društva. A ima ih, od poliklinika za djecu, sudstva, školstva, socijale... Mnoge majke u Hrvatskoj su osuđene na strah od sustava koji je lako podmititi.

Kad govorimo o tijelu, izgledu i zdravlju, koja je vaša opsesija?

Važna mi je moja fizička kondicija, ne samo zbog izgleda i koncerata na kojima trebam izdržati višesatno hopsanje, nego i zbog kompletnog mentalnog i fizičkog zdravlja, kao i zbog serotonina koji pokreće moju životnu energiju. Jedem sve, jedem zdravo i obilno, ali vježbanjem, jogom i vođenim meditacijama pronašla sam svoj put za održavanje tijela i uma. Tijelo mi je nevjerojatno važno i zanimljivo je na koji se način može oblikovati, pa samo i mislima.

Zvučat će samoljubivo, ali danas puno bolje izgledam nego prije jer ranije nisam imala svijest o važnosti sklada uma i tijela. Danas svoje tijelo cijenim i zacjeljujem. Vraćam mu nježnošću i ljubavlju za sve napore koje sam imala, i psihičke, i fizičke, i emotivne. Što bi genijalna umjetnica Konstrakta rekla: “Umetnica mora biti zdrava!” Naime, tijelo pamti sve, ne glava, glava prati napaćeno tijelo. Glava bi razmišljala o manama tijela, ali ja joj svjesno ne dam (smijeh).

Cijeli ekskluzivni intervju pročitajte u novom broju StoryBOOK-a koji je na kioscima!