Odavno sam shvatila da kod mene ne funkcioniraju novogodišnje odluke, niti one da od sljedećeg ponedjeljka krećem s nečim novim ili odustajem od starog, a tek prvi u mjesecu nije u mojoj glavi nikad imao bitno mjesto. Zato sam odlučila da u teretanu krećem sada, tog kišnog, vjetrovitog utorka kada bi ama baš svi nakon napornih deset sati na poslu odlučili drijemati na kauču i uživati u omiljenoj seriji.

Odlučila sam ni da mi činjenica što nemam novu odjeću za vježbanje neće utjecati na odluku, pa sam odlučila odjenuti tajice za trčanje koje već imam par mjeseci, samo što sam ih više nosila u šetnje i izlete prirodom, nego što sam u njima trčala. Dosad sam itekako bila zadovoljna s njima; brzo su se sušile, bile su ekstra ugodne i uopće ih nisam osjećala na sebi, a zbog crne boje i visokog struka bile su lagane za kombiniranje s drugim odjevnim predmetima.

Na njih sam kombinirala majicu, koju sam u Intersportu kupila u isto vrijeme kada i tajice. Ipak, nešto je na meni bilo novo. Riječ je o sportskom grudnjaku kojeg sam kupila prije par dana, jednostavno nisam mogla odoljeti odličnom sniženju na koje sam sasvim slučajno naletjela. Tako sam grudnjak umjesto 149,95 platila samo 59, 69 kuna. Ručnik, tenisice i bočicu za vodu strpala sam u divnu Adidas torbu koju sam dugo željela, a mama mi je ispunila želju i darovila mi ju za rođendan koji sam imala prije dva tjedna.

Odabrala sam teretanu najbližu stanu, čisto da mi prometna gužva i putovanje od sat vremena do teretane ne bude izgovor da u trenucima slabosti odustajem. Hodajući do teretane, razmišljala sam kakvu ću upalu mišića imati sutra, zbog neaktivnost, točnije sjedilačkog života kojeg provodim zadnju godinu dana.

Čim sam ušla znala sam što mi je činiti, jer smo ja i teretana ipak stare poznanice. Odmah sam se krenula zagrijavati i uhvatila se ubojice kalorija, Eliptičnog trenažera. Čak sam se i iznenadila koliko mi je vrijeme brzo prošlo, no lagala bih kad bi rekla da se nisam pošteno oznojila. Ali, vremena za kukanje nije bilo i odlučno sam krenula na drugu spravu. Odlučila sam da se neću odmah prebaciti na sprave i raditi vježbe s opterećenjem, nego da ću još barem 15-ak minuta posvetiti aerobnom treningu. U teretani je bila poprilična gužva, pa kada se oslobodila traka za trčanje, nisam puno razmišljala nego se odmah zaletila i počela trčati umjerenim, srednjim tempom.

Preživjela sam i to, ali sam sada već bila poprilično na rubu snage. Ipak, kad sam već došla, zaklela sam se sama sebi da ću još barem pola sata provesti u teretani. U nedoumici čega sljedećeg da se uhvatim, sjetila sam se da je krajnje vrijeme da poradim na svojem trbuhu, pa je lopta za gimnastiku bila savršen izbor. Napravila sam tri serije s deset ponavljanja. Jedva hodajući od bolnog trbuha, sjela sam na multi fitnes spravu. Tu sam napravila nekoliko serija vježba za leđa, gornja i donja. Nakon toga odlučila sam da ću ovaj trening završiti s par laganih vježba za prsa, a itekako mi je odgovarala činjenica da se ne trebam seliti, nego da sve to mogu napraviti na jednoj spravi. Nakon prsa, samo mi je još ostalo istezanje, koje sam obavila na preslatkoj podlozi za gimnastiku.

Znojna, umorna ali sretna završila sam svoj prvi trening i već sam si za sljedeći tjedan u raspored zapisala kada dolazim sljedeći put.