Story radio
Početna Celebrity 11037 prikaza 01. rujna 2018.

ANA GRUICA Odala nam sve detalje tajnog vjenčanja

Ivan Gudić.

Akademska glumica Ana Gruica otkriva zašto se za psihijatra Borana Uglešića udala u tajnosti te kako je zbog Marata Ivana uspjela sprijateljiti supruga i oca svog sina Hrvoja Šalkovića

O kazališnoj, filmskoj i televizijskoj glumici Ani Gruici svakako se može reći da s njom nikad nije dosadno. Nakon što je nedavno na profilu na Instagramu otkrila da se zaručila za cijenjenoga splitskog psihijatra Borana Uglešića, atraktivan par vjenčao se pretprošlog vikenda na Šolti na intimnoj ceremoniji u prirodi, uz miris borova i mora. Zgodna i temperamentna 35-godišnja Splićanka intervjue daje samo kada ima što reći, a ovaj put ima nekoliko sjajnih povoda za razgovor. Osim čarobnih trenutaka u privatnom životu, povod je i uloga u predstavi ‘Orestija’ na Splitskom ljetu koja je uprizorena na ambijentalnoj pozornici u Sitnom Gornjem podno Mosora, zbog koje je gotovo cijelo ljeto imala probe i po 12 sati na dan. Iskreno nam je govorila o ljubavi koja ju je ‘strefila’ u rodnom gradu i odnosu s bivšim partnerom, zagrebačkim spisateljem Hrvojem Šalkovićem, s kojim ima trogodišnjeg sina Marata Ivana. Otkrila nam je i čime ju je očarao najprije dobar prijatelj, a danas suprug, što joj smeta i čemu se veseli u budućnosti. Ekskluzivno za Story pričala je o vjenčanju u Dalmaciji, a razgovor je popratila atraktivnim fotografijama snimljenim na splitskim lokacijama. Kako je sve u znaku ljeta, otkrila nam je zašto ga uvijek priziva... S obzirom na sve lijepo što joj se dogodilo u kolovozu, vruće dane voljet će još više.

Story: Pretpostavljam da su vam ovi kolovoški dani najposebniji u životu jer ste na Instagramu nedavno objavili da ste se zaručili za uglednoga splitskog liječnika Borana Uglešića, a pretprošli vikend sve ste iznenadili iznenadnim vjenčanjem?

Vjenčali smo se u dvo-r-cu Martinis Marchi u krugu najuže obitelji jer smo htjeli da bude intimno i samo za nas, i za dlaku smo uspjeli. Na-dam se da je onaj tko nas je snimio, kažu neki čitatelj, zaradio barem sto kuna jer bi inače bilo bes-misleno. Odlu-čili smo se za malu ceremoniju jer planiramo sljedeće ljeto obnoviti zavjete, ako se sve poklopi, pred Bogom i svim prijateljima te rodbinom. To će vjenčanje biti otvoreno za sve, pa i za čitatelje željnih sto kuna. Vjen-ča-nicu su, prema mojoj ideji, sašili moji prijatelji, bračni par i modni dvojac Arileo, a unikatnu kapu izradila mi je kazališna kostimografkinja Ankica Matijaš. Sve ostalo, uključujući buket, mojih je ruku djelo.

 | Author: Ivan Gudić Ivan Gudić.

Story: Između vaših zaruka i vjenčanja prošla su samo dva tjedna?

Zaručili smo se zapravo malo ranije pa me puno ljudi pitalo o prstenu na ruci. Kako je zaručnički prsten specifičan i ne može se sakriti, shvatila sam da je bolje to objaviti. Ovim se putem ispričavam svojoj svekrvi i njezinim prijateljicama što smo Boran i ja čuvali tu informaciju i nismo poštovali baš sve protokolarne zaručničke obaveze. 

Story: Možete li nam barem malo dočarati taj trenutak? Kako ste se osjećali? Gdje se ta lijepa priča dogodila?

Neću vam, naravno, otkriti ni kako, ni gdje.  No mogu vam reći da je savršeno pogodio i mjesto i vrijeme. Diskretan i decentan u svemu.

Story: Uvijek se trudite biti diskretni kada je riječ o privatnom životu, no možete li nam ipak otkriti po čemu je to Boran posebniji od drugih? Koje njegove osobine volite?

Malo sam i sebi više smiješna. Svakih nekoliko godina nabrajanje osobina nekoga svog izabranika. Možemo to ovako reći: ima toliko osobina, i to specifičnih, meni savršenih, pa duboko vjerujem da ćemo umrijeti zajedno. Uvijek sam imala teoriju o jednom životu i nisam se nikada borila za muškarca ni za odnos. No za ovu se ljubav, vjerujem, isplati pojesti i koje govno. Znam da mnogi ne razumiju moje postupke i čujem da me osuđuju, ali zapravo mi je žao tih ljudi. Mogu se kladiti da isti ti koji o meni ružno govore u ovom našem malom selu od države, žive u nesretnom braku i imaju tužnu djecu. Savjetujem im da smognu snage i nađu izlaz iz svoje situacije te prije svega djeci daju priliku za lijep život. Danas je biti sretan najveći luksuz. 

Story: Kako Boran izlazi nakraj s vašim temperamentom?

Lako. 

 | Author: Ivan Gudić Ivan Gudić.

Story: Iz prijašnje veze sa zagrebačkim spisateljem Hrvojem Šalkovićem imate sinčića Ivana Marata. Kakav je dječak? Što ga veseli?

Marat je karakterom moja kopija, iako se tata ne bi složio s tim. Veselo je i zaigrano dijete, ali itekako zna što želi. Prava je energetska bomba. Fizički je mali purger, nema ni M od Mosora u fizionomiji.

Story: Kako provodite zajedničko vrijeme?

Trampolin, sportovi... Samo da je neka aktivnost i on je presretan. 

Story: U razgovoru za Story početkom godine rekli ste mi da s Hrvojem imate korektan odnose, da je odličan tata i da se dogovarate o svemu u vezi sa sinom. Zašto to ne uspijeva nekim bivšim parovima?

Shale i ja smo u više nego korektnim odnosima, mogu čak reći da smo prijatelji. Boran i Shale izvrsno se slažu. U nas to izgleda jako civilizirano, iako se za mene to možda i ne bi reklo. Moram pohvaliti svoje roditelje Silvanu i Špiru, Shaline roditelje, baku Vlastu i deda Miju, te Boranove roditelje, Tanju i Bebu, koji su, iako ljudi starog kova, lijepo i zdravo prihvatili situaciju, iako im sigurno nije uvijek bila najjasnija, a time su pokazali da ne stavljaju sebe na prvo mjesto nego djecu i unučad te njihovu sreću. Maratu su tako omogućili lijepo djetinjstvo. Mislim da parovi gube konce normalnog odnosa zbog ega i samo ega. Po-vrije-đeni ego najveći je neprijatelj rastave. Stavljati sebe prije dobrobiti djeteta neće donijeti ništa osim još većih rana. Ratne sjekire iskopane na početku procesa sigurno neće lako biti zakopane.

Story: Kazališna ste i televizijska glumica, imate stalni angažman u Gradskom kazalištu mladih Split. S kojim ste predstavama i ulogama posebno zadovoljni od početka godine?

‘Splićanke’ koje smo premijerno izveli ove kazališne sezone u režiji Ivana Lea Leme definitivno su hit-predstava kojom smo poharale grad, a vjerujem i šire. Nas pet kolegica dva sata žari i pali scenom, svakom bih je preporučila. Gradsko Kazalište mladih ima novu viziju svoje budućnosti i jako sam uzbuđena što ću biti dio te priče. Neopterećeni velikim naslovima i očekivanja imamo veći manevarski prostor. 

 | Author: Ivan Gudić Ivan Gudić.

Story: Koji vas projekti očekuju na jesen?

Očekuju me klasične obveze u matičnom kazalištu. Imamo pet premijernih naslova, pa što me dohvati. 

Story: Mnogo vaših kolega okušalo se u sapunicama, što i nije baš na nekom glasu. Kakav je vaš stav o tome?

Prije showa ‘Tvoje lice zvuči poznato’ snimala sam RTL-ovu seriju ‘Prava žena’. Hvala Jeleni Veljači što me pozvala da dođem kao pojačanje u tim serije. Protiv sapunica nemam ništa, a mnogi koji su pričali da ih ne bi snimali, pristali su nakon jednog telefonskog poziva.

Story: Upisali ste i poslijediplomski studij o Osijeku. Možete li nam reći nešto o tome?

Presretna sam što sam prošla prijemni i upisala nešto tako specifično i cool. Nakon diplome na Akademiji dramske umjetnosti i diplome na Kineziološkom fakultetu, činilo mi se lijepo i pametno nastaviti se školovati. Čula sam za studij art terapije koji je pokrenut u Osijeku u suradnji Medicinskog fakulteta i Aka-de-mije dramske umjetnosti, a sufinanciraju ga europski fondovi, i znala sam da nemam što čekati. Tako sam postala ponosna studentica poslijedip-lomskog studija - smjer terapija plesom i pokretom. 

Story: Budući da je riječ o terapijskoj pomoći, iznimno ste socijalno osjetljivi?

Ne bih rekla da sam iznimno socijalno osjetljiva, mislim da sam samo zdravo humana i da zloća i frustracija čovječanstva nisu uspjeli od mene napraviti sebičnu, samodopadljivu, narcisoidnu osobu. Imam u sebi nešto što se brine za ljude i vjerujem da svoj najbolji doprinos još nisam dala. 

Story: Što vas pogađa? Kakve situacije ne možete prešutjeti?

I ptice na grani znaju da me zatvaranje očiju pred istinom izbacuje iz takta. Realna sam i trudim se biti objektivna. Gade mi se dvostruka mjerila, hijerarhijske ljestvice, lažni autoriteti, tromost sustava, gaženje malih ljudi... Jednostavno reagiram na takve stvari. Ponekad s manjkom takta, ali, Bože moj, to sam ja. 

Story: Je li vas ponekad došla ‘glave’ vaša iskrenost?

Svakako. Mislite li da u splitskoj kulturi itko voli ljepuškastu, glasnu i prodornu osobu, k tome ženu!? Ali to me ne zanima niti opterećuje. Smatram da ljudi moraju snositi posljedice zbog svojih postupaka, pa tako i ja. Nikad nisam dovela u pitanje ispravnost ijedne svoje rečenice ili postupka jer znam što me pritom vodilo - poštenje. 

Story: Mislite li da mediokriteti lakše prolaze u životu? Zašto je tako?

Apsolutno je tako, i to zato što smo svi ispranog mozga. Od osnovne škole do fakulteta oni koji su šutjeli i nisu mislili glavom bili su miljenici. To je tako. Nismo odgajani tako da se cijene misao, ideja i izvedba. Ostaci komunizma satrani kapitalizmom. Grozno. 

Story: U kojim vas situacijama vodi srce, a u kojima razum?

U svakoj srce, ali dobro potkovano razumom. 

 | Author: Ivan Gudić Ivan Gudić.

Story: Nedavno je u Splitu vozač lokalnog autobusa zaustavio vozilo i istjerao putnike jer nisu dali prednost invalidu pri ulasku u autobus. Čovjek je ostao na stajalištu, ali tek kad je on ušao, mogli su i ostali. Naravno, svi pozdravljaju plemeniti čin 35-godišnjeg vozača, no nije li zabrinjavajuće što se takvo nešto uopće dogodilo?

Zabrinjavajuće su puno veće stvari od toga. Zabrinjavajuće je zašto je netko glasao za Trumpa, zar ne? Svijet kao da strmoglavo juri u provaliju. Ali ako nam je potrebno dno da bismo se ponovno podignuli, zašto ne!?

Story: Dugo ste živjeli u Zagrebu, u Split vas je vratila ljubav. Što vas u rodnom gradu ispunjava, a što biste popravili da možete?

Ispunjava me činjenica da živimo oko palače stare više od 1700 godina, u predivnoj klimi, pokraj predivnog Marjana. Ali ljudi... Ta malograđanština ponekad je nesnošljiva. No treba razumjeti da Split nema ništa, nema centralu ničega, ni Ministarstva turizma, a kamoli neku tvrtku. Ima srednju klasu s kojom kunom od turizma u džepu i pokoju obitelj s kapitalom od privatnog biznisa. To ne može biti podneblje za razvijanje ikakve ozbiljne kulture, glazbe, znanosti..., samo za razvijanje sporta zvanog ‘čula, rekla, kazala’. I da nema onog dišpeta, svima znanog, ne bismo imali ni one rijetko istaknute sportaše.

Story: Neizostavna su pitanja o vašoj sjajnoj liniji. Možete li nam otkriti što je sve zaslužno za nju?

Disciplina i odricanje. Imam i dobru genetiku, ali ona ništa ne znači ako se ne održava. Plesala sam balet dvanaest godina, a od 2005. redovito vježbam u teretani, planinarim, trčim na otvorenom, boksam, vozim bicikl, ponekad s Maratom igram nogomet. Guštam u svim mogućim aktivnostima i tako tijelo održavam aktivnim. Kako tijelo, tako i duh. 

Story: Bilo je i kritika kada ste nakon porođaja relativno brzo počeli vježbati. Kako se nosite s tim primjedbama, što biste poručili dušobrižnicima?

Ma joj, neznanje je gadna stvar. Što će tek  reći kad u sljedećoj trudnoći budem trenirala dokle god mi doktor dopusti? Kakva će tek to biti senzacija. 

Story: Ljeto vam je bilo i radno?

Tako je! U prvom dijelu ljeta nigdje nisam bila i ništa nisam vidjela. Kako sam pripremala premijeru ‘Orestija’ na Splitskom ljetu, moj trokut kretanja bio je HNK, kuća i Sitno Gornje. Sitno Gornje je moje selo, ali ondje nisam išla zato što imamo obiteljsku kuću, nego zato što se ‘Orestija’ igra upravo u Sit-nom. Nekako se poklopilo da tako grandiozna i zahtjevna predstava igra u mojoj Poljičkoj Republici i da sam u njoj dobila ulogu. Probe su trajale po 10, 12 sati na dan. Bilo je iscrpljujuće, ali se isplatilo. Osim ambijentalne predstave u režiji makedonskog redatelja De-jana Proj-kovskog, koja će ući u anale kulture grada Splita, stekla sam nova i učvrstila neka stara prijateljstva među kolegama.

 | Author: Ivan Gudić Ivan Gudić.

Story: Sad slijedi pravi odmor?

Kada budete čitali ovaj intervju, ja ću biti na brodu s mojim Boranom, ugašena mobitela, plovit ću jadranskom obalom. Veselim se Kornatima i špilji na Biševu. To još nisam vidjela. Planiramo oploviti južni Jadran i uživati kao mala djeca obilazeći uvale i predivne restorane skrivene po našim otocima. Potom ćemo otići u planine na pravi odmor, a za kraj godišnjeg našu djecu, Antoniju i Marata, povest ćemo nekamo gdje će samo njihove želje i potrebe biti u centru pažnje.

Story: Što vam ljeto znači? Koje asocijacije budi, pogotovo u Dalmaciji?

Ljeto mi doslovno znači sve. To je punjač mojih baterija za cijelu godinu. Nadam se babljem ljetu kako bih i rujan, a možda i listopad, provela na plaži čitajući i uživajući  kad nema turističke gužve. Ljeto mi je sol, smokva, breskva, meso na gradele, pokoji koktel, strana glazba, smijeh i zlatno, tamno nauljeno tijelo. Eto mojih asocijacija.

Story: Čemu se veselite u godinama koje dolaze?

Ajme, koje predivno pitanje. Planiram uživati u odrastanju svoje djece i djece mojih sestara, a starija sestra Josipa u rujnu očekuje dijete. Svi se veselimo prinovi u obitelji.

Komentari